Cijeli život, Redford je bio politički angažiran. Bio je uvjereni demokrat, protivnik Vijetnamskog rata, podržavao je pokrete za zaštitu okoliša, a posljednjih godina bio je jedan od najglasnijih kritičara Donalda Trumpa. Nije to bio aktivizam iz fotelje. Redford je ulagao u ekološke projekte, podržavao zakone za očuvanje prirode, ulagao vlastiti novac u organizacije koje su se borile protiv klimatskih promjena. Njegova vizija Amerike bila je vizija otvorene, progresivne zemlje

Smrću Roberta Redforda u 89. godini života, u njegovom domu u Provu, američka država Utah, svijet je ostao bez jednog od posljednjih istinskih simbola američke kinematografije. Otišao je glumac čiji je osmijeh osvajao publiku širom svijeta, reditelj koji je s prvim filmom osvojio Oscara, liberalni aktivista koji se nije plašio suprotstaviti američkim predsjednicima, te vizionar koji je nezavisnom filmu dao najznačajniju platform, Sundance.

Redfordova karijera trajala je skoro sedam decenija i obuhvatila je sve: od statusa matine-idola, preko političkih i društveno angažiranih filmova, do kulturnog poduzetništva koje je oblikovalo novu generaciju stvaralaca. Njegov odlazak nije samo kraj jedne biografije; to je kraj jedne epohe.

Robert Redford je na filmsku scenu stupio šezdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je Holivud prolazio kroz krizu identiteta. Studio-sistem se urušavao, a novo doba tražilo je nove junake. Redford je u tom trenutku bio gotovo savršena projekcija „američkog sna“: plava kosa, kalifornijski osmijeh, sportska građa, ali i određena doza ozbiljnosti koja ga je razlikovala od pukih ljepotana.

Njegova prva veća uloga bila je u romantičnoj komediji „Barefoot in the Park“ (1967), u kojoj je glumio uz Jane Fondu. Film ga je lansirao među mlade zvijezde, ali pravi proboj dogodio se dvije godine kasnije. Vestern „Butch Cassidy and the Sundance Kid“ (1969), gdje je igrao rame uz rame s Paulom Newmanom, stvorio je novu vrstu heroja: šarmantnog odmetnika, neustrašivog i ironičnog, ali i duboko ljudskog.

Sedamdesete su bile Redfordove zlatne godine. „The Candidate“ (1972) donio mu je pohvale kritike kao jednom od rijetkih glumaca koji je mogao spojiti političku satiru i holivudski glamur. U „The Way We Were“ (1973) s Barbrom Streisand stvorio je jednu od najslavnijih ljubavnih priča dekade, a iste godine sa Newmanom snima „The Sting“, koji je osvojio Oscara za najbolji film i Redfordu donio nominaciju za najboljeg glumca.

Kao Bob Woodward u „All the President’s Men“ (1976), Redford je postao simbol američke demokratske savjesti. Film o aferi Watergate, snimljen dok je rana još bila svježa, pokazao je Redfordovu hrabrost da uđe u srž američke politike, koristeći svoju zvjezdanu moć kako bi ispričao priču o istini i odgovornosti.

Ako je Redford bio „zlatni dječak“, onda je Paul Newman bio njegov savršeni kontrapunkt. Njihovo partnerstvo, prvo u „Butch Cassidyju“, zatim u „The Sting“,postalo je legendarno. Publika ih je voljela zbog hemije koja je nadilazila ekran.

Njih dvojica su dijelili slične osobine: harizmu, šarm i sposobnost da izgledaju kao da se zabavljaju čak i u najnapetijim scenama. Ali, bilo je tu i prijateljstva iza kamere, onog iskrenog, bez sujete. Kada su se Redford i Newman pojavili zajedno, to je bio događaj koji je obećavao i glamur i inteligenciju, humor i dramu. Oni su bili simbol jednog doba u kojem su muška prijateljstva na filmu postala centralna tema.

Redford nije želio ostati samo glumac kojeg publika voli gledati zbog izgleda. Godine 1980. režira svoj prvi film, „Ordinary People“.Priča o disfunkcionalnoj porodici u američkom predgrađu donijela mu je Oscara za najboljeg reditelja, a filmu i nagradu za najbolji film.

Bio je to neočekivan trijumf. Kritičari su ga optuživali da je isuviše „lijep“ da bi bio ozbiljan reditelj. Redford je dokazao suprotno. U narednim godinama snimao je filmove koji su istraživali društvene i ekološke teme: „A River Runs Through It“ (1992), nostalgična priča o odrastanju, i „Quiz Show“ (1994), briljantna analiza medijske manipulacije u Americi pedesetih, ostaju njegovi najvažniji rediteljski radovi. Posebno „Quiz Show“, s Ralphom Fiennesom i Paulom Scofieldom, danas se smatra jednim od najboljih filmova o američkoj kulturi televizije.

Redford je znao koristiti svoju reputaciju kako bi otvorio prostor za ozbiljne priče koje bi bez njega teško našle put do velikog platna.

Možda je najveće Redfordovo naslijeđe ono koje nije vezano direktno za njegovo glumačko ili rediteljsko ostvarenje, već za njegovu ulogu kulturnog vizionara. Godine 1981. osnovao je Sundance Institute, a ubrzo potom i Sundance Film Festival. Naziv je došao od lika koji ga je proslavio, Sundance Kid. Ali festival nije bio nostalgično podsjećanje na slavu, već platforma za nove, mlade autore. Redford je želio stvoriti prostor u kojem će nezavisni film, oslobođen pritiska velikih studija, pronaći publiku i kritiku.

Sundance je ubrzo postao najvažniji festival nezavisnog filma na svijetu. Karijere mnogih današnjih slavnih reditelja, od Quentina Tarantina do Kevina Smitha, ne bi postojale bez Redfordove vizije. Iako su kasnije kritičari zamjerali da je Sundance postao „previše komercijalan“, Redfordova zasluga ostaje neupitna: on je dao glas i vidljivost onima koje bi Holivud ignorisao.

Cijeli život, Redford je bio politički angažiran. Bio je uvjereni demokrat, protivnik Vijetnamskog rata, podržavao je pokrete za zaštitu okoliša, a posljednjih godina bio je jedan od najglasnijih kritičara Donalda Trumpa. Nije to bio aktivizam iz fotelje. Redford je ulagao u ekološke projekte, podržavao zakone za očuvanje prirode, ulagao vlastiti novac u organizacije koje su se borile protiv klimatskih promjena. Njegova vizija Amerike bila je vizija otvorene, progresivne zemlje.

„Ne želim da me pamte samo po filmovima“, govorio je, „nego i po tome što sam učinio da ovaj svijet bude bolje mjesto.“

Iako je više puta najavljivao penziju, Redford se uvijek vraćao. Njegova uloga u filmu „All Is Lost“ (2013), gdje gotovo bez riječi igra čovjeka koji se bori za život na moru, donijela mu je jedne od najboljih kritika u kasnoj karijeri.

Godine 2018. snima „The Old Man & The Gun“, priču o postarijem pljačkašu banaka. Kritika ga je vidjela kao savršeni oproštaj, eleganciju, ironiju i toplinu u isto vrijeme. Bio je to Redfordov „adieu“, kako je napisao jedan kritičar: odlazak bez gorčine, s osmijehom. Njegova posljednja pojava pred kamerom bila je u filmu „Avengers: Endgame“, gdje se pojavio kao epizodni lik. Bio je to neobičan završetak: zvijezda sedamdesetih u svemiru Marvela. Ali i to govori o širini njegove karijere.

Smrću Redforda otišao je posljednji simbol Holivuda u njegovom najsavršenijem obliku. Otišao je čovjek koji je znao spojiti glamur i savjest, umjetnost i aktivizam, ljepotu i odgovornost. Za mnoge, on će uvijek ostati Sundance Kid. Za druge, reditelj „Ordinary People“. Za treće, osnivač Sundancea. Ali u kolektivnom pamćenju, Robert Redford ostat će ono što je oduvijek bio: legenda koja je oblikovala filmsku umjetnost i koja je dokazala da zvijezde mogu sijati i izvan ekrana.