D’Annunzio je potpuno uklonjen iz gradskog pejzaža, iz ulica, trgova, mostova, pa čak i iz turističke ponude. U podzemnim tunelima iz Prvog svjetskog rata danas se više skupljaju grafiteri nego školske ekskurzije, iako bi riječko poglavlje evropske istorije moglo biti turistički i kulturni magnet
Kada se govori o „kulturi otkazivanja“, često ostajemo na apstraktnim raspravama. No, dovoljno je spustiti se do obala Kvarnerskog zaljeva i zaustaviti u Rijeci, nekadašnjoj Fiume, da se vidi šta to konkretno znači. Grad koji je Dante Alighieri zapisao u stihovima danas se predstavlja kao još jedna globalizirana pozornica, gdje je prošlost svedena na opskurni podsjetnik i pokoju izblijedjelu fasadu, stoji u reportaži objavljenoj u posljednjem broju talijanskog sedmičnika Panorama.
Na riječkom Korzu, glavnoj ulici, šetalište podsjeća na svaki drugi evropski trgovački centar na otvorenom: iste marke, isti lanci, isti svijet konzumerističkog vakuuma. Talijanska prisutnost svedena je na skromnu knjižaru u kojoj je većina izdanja na hrvatskom jeziku, a na talijanskom tek nekoliko naslova dostupnih i u supermarketima. Knjiga Gabrielea D’Annunzija, vođe Regencije Kvarnera između 1919. i 1920. godine, nema. Nema ni hronika, pisama, ni svjedočanstava.
D’Annunzio je potpuno uklonjen iz gradskog pejzaža, iz ulica, trgova, mostova, pa čak i iz turističke ponude. U podzemnim tunelima iz Prvog svjetskog rata danas se više skupljaju grafiteri nego školske ekskurzije, iako bi riječko poglavlje evropske istorije moglo biti turistički i kulturni magnet.
Nedavno je uklonjeno i ono malo što je podsjećalo na italijansko iskustvo. U junu je otkazan „Prvi međunarodni nagradni događaj Regencija italijanskog Kvarnera – Grad Fiume“, jer je hotel povukao dozvolu za održavanje. Još jednom je potvrđeno: o D’Annunziju se u Rijeci ne govori.
Paradoksalno, upravo jedan mladi hrvatski intelektualac, Igor Bezinović, odlučio je otvoriti tu temu. Njegov dokumentarac Fiume o morte! osvojio je nagrade u Rotterdamu i postao najgledaniji art-film u gradu. Autor je otkrio riječku epizodu tek nakon čitanja eseja Zone privremene autonomije Hakima Beya. Shvatio je da je odrastao u gradu u kojem je vladala klima potiskivanja: u školi mu niko nije govorio o D’Annunziju.
Film postavlja neugodno pitanje: zašto se u Italiji i dalje slavi Vate, dok se u Hrvatskoj njegovo ime briše? Za dio riječkih građana on je jednostavno „fašista“. Bezinović, međutim, tvrdi da njegov film nije nacionalno obojen, nego usmjeren protiv nacionalizma uopće. Zna da u Italiji njegova perspektiva neće biti lako prihvaćena, jer tamo dominira naracija o herojskoj i romantičnoj avanturi. U Rijeci, kaže on, taj pogled dijeli tek manjina.
U međuvremenu, gradske vlasti nisu provele sličnu „dekolonizaciju“ prema komunističkoj prošlosti, ona ostaje prisutna u arhitekturi i urbanom tkivu. D’Annunzio, naprotiv, doživljen je kao smetnja, iako je njegov pohod na Fiume imao i elemente utopije i anarhističkog eksperimenta.
U nekoliko koraka od Korza nailazimo na ruševinu koja najbolje oslikava odnos prema naslijeđu. Teatar La Fenice, otvoren 1914. kao najmodernija pozorišna i kino sala s armirano-betonskom konstrukcijom, danas je oronula zgrada okružena kontejnerima za smeće. Nekada ambiciozan kulturni centar s pozorištem, kasinom i stanovima, u socijalizmu je pretvoren u kino Partizan, a 2007. privatizovan. Nakon 2010. prepušten je propadanju.
U neposrednoj blizini ipak i dalje stoji srednja italijanska škola, dobro očuvana građevina iz 19. stoljeća, bez veze s D’Annunzijem ili fašizmom. Nedaleko se nalazi i gradska tržnica, živopisna i bučna, gdje se oko lubenica roje muhe i golubovi. Rijeka je danas grad koji sjećanje ostavlja po strani i bira da živi u sadašnjosti oblikovanoj tržištem i turizmom.
Izbrisana „Fiume“ i normalizirana Rijeka nisu samo dvije strane istog grada nego i primjer kako se selektivno bira šta će se pamtiti, a šta zaboraviti. D’Annunzijevo ime nestalo je iz ulica i knjiga, a s njim i cijeli sloj evropske imaginacije, utopijski i slobodarski, zamijenjen trgovinama, prazninom i potrošnjom.
KOMPLETAN TEKST PROČITAJTE NA panorama.it
