Raab je u intervjuu kazao da su on i Graetz u dva dana ubili osam ljudi u blizini parka Barcelona, šestoro iz porodice Doghmosh. „Na kraju smo imali 105 ubijenih tokom naše misije u Gazi“, rekao je s ponosom. Bivši izraelski rezervista za Guardian potvrđuje: „Bio sam svjedok. Nenaoružani ljudi su ubijani kada bi pokušali pokupiti tijela. To se ponavljalo.”

Snimak traje tek nekoliko sekundi. Na ulici Tal al-Hawa u sjevernoj Gazi, 19-godišnji Salem Doghmosh ruši se na tlo pored brata Muhammeda. Metak ga je pogodio u glavu. „To je bila moja prva eliminacija“, bez imalo oklijevanja kaže Daniel Raab, bivši košarkaš iz predgrađa Chicaga, koji je postao izraelski snajperist. U video-intervjuu objavljenom na društvenoj mreži X, Raab priznaje da je Salem bio nenaoružan. Ipak, pucao je jer je mladić pokušao izvući tijelo svog ubijenog brata.

„Nije mi jasno zašto je to uradio i, iskreno, nije me ni zanimalo. Šta mu je toliko značilo to tijelo?“, pita se Raab.

Istraživanje Guardiana, ARIJ-a, Paper Trail Media, Der Spiegela i ZDF-a pokazalo je da su izraelski snajperisti 22. novembra 2023. godine ubili četiri člana porodice Doghmosh i ranili dvojicu. Na meti su bili nenaoružani muškarci iz iste porodice, a taj obrazac, prema kojem se Palestinci između 18 i 40 godina tretiraju kao legitimne mete, dokumentovan je u više slučajeva širom Gaze.

Te subote ujutro, stanovnici ulice Moneer al-Rayyes, nedaleko od parka Barcelona, čuli su samo zvuk sječe drveta i povjerovali da nema borbi. Bila je to iluzija sigurnosti. Muhammed Doghmosh, 26-godišnjak koji je skupljao metal i plastiku da prehrani porodicu, izašao je s rođakom Jusufom. Na drugoj strani ulice već su bili na položaju Daniel Raab i njegov partner Daniel Graetz, Nijemac iz Minhena.

Snajperisti su se smjestili na šestospratnicu, 400 metara dalje. Njihova jedinica, sastavljena uglavnom od vojnika dvojnog državljanstva, nazivala se „duhovi“ (refaim). Na zidovima su ostavili grafite sa svojim simbolom, broj 9 s rogovima i repom.

Raab otvoreno opisuje kako je njegova jedinica definirala nevidljive „linije“: „To je pitanje distance. Oni ne znaju gdje je ta linija, ali mi znamo. Ako je pređu, oni su mrtvi.“ Na taj način, čitav kvart je proglašen „zonom borbe“, iako stanovnici o tome nisu bili obaviješteni.

Prvi je pogođen Muhammed. Njegov rođak Jusuf prepoznao je sebe i Muhammeda na snimku izraelskog vojnika Shaloma Gilberta, koji je montirao video kao „slavlje uspješnog rasporeda u Gazi“. Raab kaže da je to bio „drugi pogodak“ Daniela Graetza. Oružani stručnjaci kasnije su analizirali snimke, ali bez konačnog zaključka o uglu i vrsti projektila. Ono što je sigurno, Muhammed nije bio naoružan.

Salem je potrčao da uzme tijelo starijeg brata. U tom trenutku Raab puca. Potom na mjesto dolazi otac, 51-godišnji Montasser. Uspijeva izgovoriti samo „moji sinovi“ prije nego što ga snajper rani smrtonosno. Kada je rođak Khalil pokušao pomoći Montasseru, pogođen je u ruku i teško ranjen. „Osjetio sam kao da mi je ruka raznesena“, kaže danas, boreći se s posljedicama ranjavanja.

Doghmoshovi nisu mogli pokupiti tijela Muhammeda i Salema. „Ko god bi prišao bio bi pogođen“, prisjeća se Khalil. Tek nakon proglašenja primirja 24. novembra, tijela su skupljena i dostojno ukopana. Za majku Fayzu Doghmosh, bolni podsjetnik stigao je tek petnaest mjeseci kasnije,  na snimku gdje prepoznaje odjeću svojih sinova: maslinasto zelenu majicu Salema i crne pantalone Muhammeda.

Tragedija nije stala na trojici. Muhammed Farid, 47-godišnji rođak, toga dana vratio se provjeriti svoju kuću. Na uglu ga pogađa metak. Snimak iz Gilbertove montaže prikazuje dva čovjeka kako hodaju ulicom punom ruševina. Jedan pada, drugi bježi. Svjedoci su ga prepoznali po karakterističnoj marami na glavi. Umro je pola sata kasnije u bolnici.

Raab je u intervjuu kazao da su on i Graetz u dva dana ubili osam ljudi u blizini parka Barcelona, šestoro iz porodice Doghmosh. „Na kraju smo imali 105 ubijenih tokom naše misije u Gazi“, rekao je s ponosom. Bivši izraelski rezervista za Guardian potvrđuje: „Bio sam svjedok. Nenaoružani ljudi su ubijani kada bi pokušali pokupiti tijela. To se ponavljalo.“

Međunarodno pravo jasno štiti civile i garantuje dostojanstvo mrtvima. Čak i etički kodeks izraelske vojske izričito zabranjuje gađanje onih koji odnose tijela. „Dostupni dokazi upućuju na ratni zločin“, tvrdi Tom Dannenbaum, profesor prava na Stanfordu. Izraelska vojska odbila je komentarisati konkretne slučajeve, navodeći samo da „postupa u skladu s međunarodnim pravom i pravilima o zaštiti civila“.

Priča porodice Doghmosh razotkriva sistematski obrazac u kojem izraelski snajperisti tretiraju nenaoružane Palestince kao mete. Tog novembra, za nekoliko sati, jedna porodica izgubila je oca i dva sina, a majka Fayza ostala je da oplakuje sinove čija su tijela danima ležala na ulici.

Snajperski meci, ispaljeni od mladića iz američkih i njemačkih predgrađa, postali su simbol brutalnosti rata u Gazi i dodatni dokaz u rukama onih koji tvrde da Izrael počinjava genocid.

IZVOR: The Guardian