Za 18. septembar najavljene su nove demonstracije i štrajkovi, a sindikati poručuju da će nastaviti s pritiscima dok se planovi štednje ne povuku. Francuska tako ulazi u period političke i socijalne blokade, u kojem Lecornu mora balansirati između zahtjeva Bruxellesa i bijesa na ulicama.
Francuska se ponovo suočava s kombinacijom političke nestabilnosti i masovnih uličnih nemira. Nakon što je bivši premijer François Bayrou podnio ostavku usljed odbijanja glasanja o povjerenju i snažnih reakcija na njegove prijedloge štednje, predsjednik Emmanuel Macron imenovao je dosadašnjeg ministra odbrane Sébastiena Lecornua za novog premijera.
Lecornu, koji ima samo 39 godina, preuzima funkciju u trenutku kada je nezadovoljstvo građana dostiglo tačku ključanja. Na protestima širom zemlje učestvovalo je oko 175.000 ljudi, dok je privedeno više od 470 demonstranata. U Parizu su izbili sukobi s policijom, korišten je suzavac, a zatvoreni su i Muzej Orsay i brojne trgovačke ustanove. Ministarstvo unutrašnjih poslova mobiliziralo je desetine hiljada policajaca kako bi obuzdalo nemire.
Građani se protive štednji u javnom sektoru, posebno u zdravstvu i penzijama, što mnogi vide kao direktni udar na socijalni model na kojem Francuska tradicionalno počiva. “Budžeti se smanjuju u svim oblastima, uključujući zdravstvo. Situacija je užasna i ljudi su ogorčeni,” rekla je jedna učesnica protesta.
Ovo nije prvi put da Macronova administracija ulazi u sukob s ulicom. Još 2018. pokret “Žutih prsluka” paralizirao je zemlju mjesecima, dok su prošlogodišnji protesti protiv povećanja starosne granice za penziju pokazali koliko otpor socijalnim reformama može biti žilav. Novi talas nezadovoljstva upućuje na obrazac u kojem reformski zahvati predsjednika i njegovih premijera nailaze na blokadu na ulicama, a parlament ostaje podijeljen.
Novi premijer je na inauguraciji najavio “fleksibilne pregovore s opozicijom” i pokušaj da osigura kompromis oko budžeta za narednu godinu. Međutim, činjenica da vladu vodi manjinska partija ograničava njegove manevarske mogućnosti. Ako Lecornu ne uspije smiriti tenzije, mogao bi ubrzo postati još jedna kratkotrajna epizoda u Macronovom mandatu.
Socijalna eksplozija u Francuskoj ne posmatra se samo iz Pariza. Evropska komisija već mjesecima insistira na fiskalnoj disciplini i smanjenju budžetskog deficita, a Macronova administracija pokušava dokazati da je spremna na reforme. Mjere štednje, međutim, izazvale su otpor ne samo građana, nego i sindikata, dok pojedini evropski partneri strahuju da bi prolongiranje krize oslabilo francusku pregovaračku poziciju u EU, posebno u vezi s budžetom i zelenom tranzicijom.
U Bruxellesu se podsjeća da je Francuska jedna od ključnih članica eurozone i motor evropske integracije, te da bi njena unutrašnja nestabilnost mogla usporiti donošenje zajedničkih odluka na nivou EU. Istovremeno, politički analitičari upozoravaju da bi nastavak uličnih protesta mogao dodatno osnažiti krajnju desnicu pred evropske izbore, gdje Marine Le Pen i njena stranka već bilježe rast podrške.
Za 18. septembar najavljene su nove demonstracije i štrajkovi, a sindikati poručuju da će nastaviti s pritiscima dok se planovi štednje ne povuku. Francuska tako ulazi u period političke i socijalne blokade, u kojem Lecornu mora balansirati između zahtjeva Bruxellesa i bijesa na ulicama.
