Za izradu kovanica posebno su naručeni kalupi od dubrovačkih zlatara. Tada je bosanski novac vrijedio od Šibenika do Herceg Novog. Tvrtku se pripisuje jedan od najljepših primjeraka srednjovjekovnog novca – čuveni četverostruki zlatnik, koji je bio četiri puta teži od tadašnjih evropskih zlatnika.

Od starorimskih denara do savremene konvertibilne marke, historija novca na području Bosne i Hercegovine svjedoči o burnim političkim i ekonomskim promjenama koje su oblikovale ovu zemlju kroz stoljeća. Bosna i Hercegovina, smještena na raskrsnici Istoka i Zapada, bila je prostor kroz koji su prolazile vojske, trgovci, imperije – a s njima i razne valute koje su mijenjale svakodnevni život njenih stanovnika.

Još u rimsko doba, teritorij današnje Bosne i Hercegovine bio je integriran u novčani sistem Carstva. U antičkim gradovima poput Salone, Narone ili Domavije, pronađeni su brojni rimski novčići – srebreni denari, bronzani ases i zlatni aureusi – što pokazuje intenzivnu trgovinu i ekonomsku aktivnost.

U srednjem vijeku, domaći vladari počinju kovati vlastiti novac. Prve autohtone bosanske simbole na novcu uvodi Stjepan II Kotromanić u prvoj polovini 14. stoljeća. Njegov nasljednik, Tvrtko I Kotromanić, također je kovao vlastiti novac. Za izradu kovanica posebno su naručeni kalupi od dubrovačkih zlatara. Tada je bosanski novac vrijedio od Šibenika do Herceg Novog. Tvrtku se pripisuje jedan od najljepših primjeraka srednjovjekovnog novca – čuveni četverostruki zlatnik, koji je bio četiri puta teži od tadašnjih evropskih zlatnika. Zlatnik je bio izuzetne finoće, težak nešto više od 14 grama, prečnika 30 mm, sa simbolima štita sa ljiljanima.

Isti motivi zadržani su i na novcu Tvrtka II, Stjepana Tomaša i njegovog sina Stjepana Tomaševića Kotromanića, posljednjeg kralja Bosne. U to vrijeme korišteni su i strani novci: venecijanski dukati, ugarski forinti, dubrovački dinari.

S padom srednjovjekovne Bosne pod Osmanlije 1463. godine, uvodi se novi novčani sistem. Osnovna novčana jedinica postaje srebrna akča, a kasnije i zlatni sultanov novac – altuni. U osmanskom periodu novac je često bio nedostupan seljačkom stanovništvu, pa su se mnoge svakodnevne transakcije vršile u naturi, odnosno razmjenom dobara.

Međutim, zbog razgranate trgovine u Sarajevu, Mostaru, Travniku i drugim gradovima, novac je imao važnu ulogu u svakodnevnom životu urbane populacije. Kovani su i novci u osmanskim kovnicama, ali nikada direktno u Bosni.

Nakon austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine 1878. godine uveden je dvojni monetarni sistem: austrijski florin i mađarska forinta. Od 1880. godine izdavane su papirne novčanice koje su na jednoj strani bile štampane na njemačkom, a na drugoj na mađarskom jeziku. Unifikacija monetarnog sistema izvršena je 1892. Godine, sa krunom kao novom valutom.

Kovani su novčići s carevim likom, a Sarajevo dobija i prve banke, poput „Bosanske banke“ i „Hypo Vereinsbanke“. Novac dobija novu vrijednost kao instrument industrijalizacije i modernizacije. Papirni novac postaje sve prisutniji, a štedne knjižice i krediti ulaze u svakodnevicu.

Nakon Prvog svjetskog rata i stvaranja Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, uvodi se jugoslovenski dinar. Ova valuta mijenja nekoliko oblika tokom međuratnog perioda, a tokom Drugog svjetskog rata dolazi do fragmentacije: NDH uvodi svoju kunu, dok partizanska područja koriste razne lokalne novčanice.

Nakon 1945. godine, Jugoslavija pod Titom uspostavlja novi dinarski sistem. Dinar je bio stabilan decenijama, ali 80-ih i početkom 90-ih dolazi do ozbiljne ekonomske krize i hiperinflacije. Ljudi su svjedočili apsurdnim situacijama u kojima je vrijednost novca opadala iz sata u sat. Milionske i milijarderske novčanice postale su svakodnevnica.

Nakon sticanja nezavisnosti 1992. godine i krvavog rata, Bosna i Hercegovina je privremeno koristila bosanski dinar, a 1998. godine uvedena je konvertibilna marka (KM) kao zvanična valuta Bosne i Hercegovine, vezana prvo za njemačku marku, a zatim za euro. Iako BiH još nije članica EU, KM je stabilna valuta zahvaljujući monetarnoj politici Centralne banke BiH, koja radi po principu valutnog odbora.

Novac u Bosni i Hercegovini nije bio samo sredstvo razmjene, već i simbol moći, politike i identiteta. Na njemu su se smjenjivali carevi, kraljevi, predsjednici, revolucije i ratovi. Svaka promjena valute bila je znak dubokih političkih i društvenih promjena. Danas, kada uzmemo novčanicu od 50 KM, na njoj vidimo lik pjesnika, ali i čitavu historiju jedne zemlje koja je uvijek bila na granici svjetova – i uvijek tražila stabilnost u nestabilnom vremenu.