Izrael već ubija stanovnike Gaze masovno, pa zašto ne bi pojednostavio proces i sačuvao živote naših dragocjenih vojnika? Možda će neko predložiti i kompaktni krematorijum na ruševinama Kan Junisa, u koji će, kao i u obližnji geto u Rafi, ulazak biti potpuno „dobrovoljan“. Naravno, dobrovoljan – kao u „humanitarnom gradu“. Samo što izlazak iz ta dva logora više neće biti dobrovoljan. To je ono što je ministar predložio.
Da je Mordechai Anjelevič danas živ – umro bi. Vođa Jevrejske borbene organizacije tokom ustanka u Varšavskom getu umro bi od stida i sramote kad bi čuo planove ministra odbrane – uz punu podršku premijera – da se u južnom dijelu Pojasa Gaze izgradi „humanitarni grad“. Anjelevič nikada ne bi povjerovao da bi iko mogao smisliti tako đavolski plan, osamdeset godina nakon Holokausta.
Kada bi čuo da je ovaj plan osmislila vlada jevrejske države, osnovane na žrtvama njegovog geta, bio bi shrvan. Kada bi shvatio da je Izrael Kac, čovjek koji je iznio ovu ideju, sin preživjelih iz Holokausta Meira Kaca i Malhe (Nire) rođene Dojč iz rumunske regije Maramureš – koji su izgubili većinu svoje porodice u logorima smrti – ne bi mogao vjerovati. Šta bi oni rekli svom sinu?
Kada bi Anjelevič postao svjestan ravnodušnosti i neaktivnosti koju je ovaj plan izazvao u Izraelu, a donekle i u svijetu, uključujući Evropu, pa čak i Njemačku, umro bi po drugi put – ovaj put od slomljenog srca.
Jevrejska država podiže geto. Kakva užasna rečenica. Dovoljno je strašno što je ovaj plan predstavljen kao da uopće može imati legitimitet – kao da se može postaviti pitanje „ko je za koncentracioni logor, a ko protiv?“ – ali odatle se lako može doći do još strašnije ideje: da neko predloži logor za istrebljenje za one koji ne prođu kroz proces selekcije na ulazu u geto.
Izrael već ubija stanovnike Gaze masovno, pa zašto ne bi pojednostavio proces i sačuvao živote naših dragocjenih vojnika? Možda će neko predložiti i kompaktni krematorijum na ruševinama Kan Junisa, u koji će, kao i u obližnji geto u Rafi, ulazak biti potpuno „dobrovoljan“. Naravno, dobrovoljan – kao u „humanitarnom gradu“. Samo što izlazak iz ta dva logora više neće biti dobrovoljan. To je ono što je ministar predložio.
Priroda genocida je takva da se ne rađa preko noći. Ne budiš se jednog jutra i prelaziš iz demokratije u Aušvic, iz civilne administracije u Gestapo. Taj proces je postepen. Nakon faze dehumanizacije – koju su prošli i Jevreji u Njemačkoj i Palestinci u Gazi i na Zapadnoj obali, svako u svoje vrijeme – dolazi faza demonizacije, koju su također obje nacije doživjele.
Potom slijedi faza straha – „nema nevinih u Gazi“, „7. oktobar kao egzistencijalna prijetnja Izraelu koja se može ponoviti svakog časa“. Nakon toga slijede pozivi na evakuaciju stanovništva – prije nego što iko otvoreno predloži istrebljenje.
Mi smo sada u toj posljednjoj fazi – u fazi neposredno prije genocida. Njemačka je svoje Jevreje prebacivala na istok; genocid nad Armencima također je počeo deportacijom, koja se tada zvala „evakuacija“. Danas govorimo o evakuaciji na jug Gaze.
Godinama sam izbjegavao poređenja s Holokaustom. Svako takvo poređenje nosilo je rizik da se promaši istina i nanese šteta borbi za pravdu. Izrael nikada nije bio nacistička država, a kad se to utvrdilo, slijedilo je da, ako nije nacistička, onda mora biti moralna. Ne treba nam Holokaust da bismo bili šokirani. Dovoljno je mnogo manje – na primjer, ponašanje Izraela u Pojasu Gaze.
Ali ništa nas nije pripremilo za ideju „humanitarnog grada“. Izrael više nema moralno pravo da koristi riječ „humanitarno“. Onaj ko je Gazu pretvorio u ono što ona danas jeste – masovnu grobnicu i pustoš ruševina – i prema tome se odnosi ravnodušno, izgubio je svaku vezu s humanošću. Onaj ko vidi samo patnju izraelskih talaca u Gazi, a ne vidi da svakih šest sati Izraelske odbrambene snage ubiju onoliko Palestinaca koliko ima živih talaca – taj je izgubio svu svoju ljudskost.
Ako 21 mjesec gledanja smrti beba, žena, djece, novinara, ljekara i drugih nevinih nije bio dovoljan, plan za geto morao bi upaliti sva crvena svjetla. Izrael se ponaša kao da planira genocid i progon. A ako o tome i ne razmišlja trenutno, sam sebe je doveo u ozbiljan rizik da vrlo brzo i nesvjesno sklizne u počinjenje jednog ili oba zločina. Pitajte Anjeleviča.
IZVOR: Haaretz
