Na samom jugu Španije, u pokrajini Andaluzija, u jednom od najstarijih i najočuvanijih gradova – Rondi – i danas stoji rijedak arhitektonski spomenik islamske prošlosti ove regije: Alminar svetog Sebastijana (El Alminar de San Sebastián). Ovaj minaret, star gotovo sedam stoljeća, jedini je preživjeli trag nekadašnjih džamija koje su krasile grad tokom gotovo 700 godina islamske vladavine
Iako se kroz historiju u Rondi podiglo sedam do osam džamija, niti jedna od njih nije očuvana – osim ovog minareta. Izvorno podignut kao sastavni dio džamije sagrađene u 14. stoljeću, minaret je kasnije, nakon kršćanskog preuzimanja grada, prenamijenjen u zvonik za Crkvu svetog Sebastijana, koja danas više ne postoji.
Godine 1485. kršćanske snage pod vodstvom kralja Ferdinanda II Aragonskog osvojile su Rondu. Prema predaji, upravo je u ovoj džamiji Ferdinand naredio služenje mise zahvalnosti za pobjedu, nakon čega je džamija posvećena kao crkva. Minaret je tada proširen i prenamijenjen u zvonik crkve San Sebastián.
Iako sama džamija nije bila naročito velika, njen značaj bio je u blizini glavne gradske džamije i pristupačnosti trgovcima i srednjem sloju stanovništva. Smještena na današnjem Trgu Abul Beka, služila je kao važan vjerski centar građanske klase Ronde.
Kako je baš ovaj minaret opstao, dok su ostale džamije nestale s lica zemlje, ostaje djelimična enigma. Neki historičari vjeruju da su upravo moriskosi – muslimani koji su nakon osvajanja bili prisiljeni na prelazak u kršćanstvo – uticali na to da se svi tragovi njihove prošlosti ne izbrišu. Možda su u tišini branili postojanje ove kule, skrivajući u njenom zidu ono što nisu mogli sačuvati u molitvi.
Ipak, ironija sudbine zapečatila je kraj crkvenog objekta. Tokom pobuna i represija koje su prethodile progonu moriska u 17. stoljeću, crkva San Sebastián je potpuno uništena. Minaret je ostao sam – nijemi čuvar sjećanja na vjeru, zaborav i gubitak.
Minaret ima kvadratni osnov i sastoji se od tri nivoa. Prva dva potječu iz arapskog perioda, dok je najviši nivo nadograđen u kršćanskom periodu kako bi se u njemu smjestila zvona. Donji dio minareta građen je od tesanog kamena, dok su gornji dijelovi od opeke.
Na zapadnoj strani nalazi se prepoznatljiv potkovasti luk s ukrasnim alfizom, koji vodi u malu prostoriju s kupolom. Iznad toga smješten je pravougaoni otvor obrubljen dvostrukom trakom, na kojoj se još uvijek mogu vidjeti ostaci zelene glazirane keramike. Gornji dio zvonika završava s dva potkovasta luka koja propuštaju svjetlost u unutrašnjost kule.
Godine 1931., Alminar svetog Sebastijana proglašen je nacionalnim spomenikom od historijskog značaja i stavljen pod zaštitu države. Danas, iako osamljen, ovaj toranj ostaje jedan od rijetkih sačuvanih svjedoka islamskog graditeljstva u Rondi – gradu koji je nekada bio simbol susreta civilizacija, a danas predstavlja prostor sjećanja, tišine i kulturnog slojevitog naslijeđa.
U njegovim ciglama i kamenu ispisana je priča o vjeri, moći, gubitku i opstanku. Minaret svetog Sebastijana stoji – ne više kao poziv na molitvu ili zvono za misu – već kao opomena i svjedok prošlosti koju ni vrijeme ni osvajači nisu uspjeli do kraja izbrisati.
