Otvaranje predmeta u Milanu rezultat je višegodišnjeg i predanog rada italijanskog istraživačkog novinara, publiciste i režisera Ezia Gavazzenija. Nakon što je pogledao dokumentarni film “Sarajevo safari” slovenskog autora Mirana Zupaniča, Gavazzeni je odlučio lično pokrenuti vlastitu istragu u Italiji. Ovaj istraživač već decenijama se bavi mračnim temama – terorizmom, političkim podzemljem, mafijom – a sada je otvorio vrata istine i o jednom od najbizarnijih i najmorbidnijih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini

Tužilaštvo u Milanu zvanično je otvorilo predmet u slučaju poznatom kao “Sarajevo safari”, a u skoroj budućnosti očekuje se i zvanična tužilačka odluka o otvaranju istrage, javio je danas portal Radio Sarajevo. Riječ je o šokantnoj i do sada nedovoljno istraženoj priči o bogatim strancima koji su za vrijeme Opsade Sarajeva plaćali privilegiju da pucaju na civile s položaja Vojske Republike Srpske. Iako je ovaj fenomen izazvao veliki interes javnosti, te uprkos formalnoj krivičnoj prijavi u Bosni i Hercegovini, domaće pravosuđe za tri godine nije uspjelo pokrenuti istragu.

Otvaranje predmeta u Milanu rezultat je višegodišnjeg i predanog rada italijanskog istraživačkog novinara, publiciste i režisera Ezia Gavazzenija. Nakon što je pogledao dokumentarni film “Sarajevo safari” slovenskog autora Mirana Zupaniča, Gavazzeni je odlučio lično pokrenuti vlastitu istragu u Italiji. Ovaj istraživač već decenijama se bavi mračnim temama – terorizmom, političkim podzemljem, mafijom – a sada je otvorio vrata istine i o jednom od najbizarnijih i najmorbidnijih zločina počinjenih tokom rata u Bosni i Hercegovini.

Gavazzeni je za Radio Sarajevo izjavio kako mnogi tragovi vode ka mjestu Magenta u blizini Milana, odakle su navodno svakog mjeseca kretali autobusi s “lovcima” prema Sarajevu. Tvrdi da je uspio locirati jednog od aktera, koji je i dalje živ, ali je odbio razgovarati o tom dijelu svoje prošlosti. Predsjednik Stalnog narodnog suda Gianni Tognoni potvrdio mu je da se radilo o javno poznatoj pojavi. Autobusi koji su navodno prevozili “lovce” često su kamuflirani pod izlikom dostave humanitarne pomoći u BiH.

Ovaj slučaj dodatno potvrđuje tvrdnje iz dokumentarca “Sarajevo safari”, u kojem se govori o tome da su bogati stranci tokom Opsade Sarajeva plaćali velike svote novca kako bi pucali na civile s položaja Vojske Republike Srpske. Posebno su visoko bili plaćeni “pogoci” u djecu.

Podsjetimo, tadašnja gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić podnijela je krivičnu prijavu Tužilaštvu BiH protiv NN osoba – organizatora i izvršilaca zločina protiv civilnog stanovništva, a kasnije je uputila i više urgencija. No, ni to nije bilo dovoljno da se pokrene istraga. Postupajuća tužiteljica Marijana Čobović nije u tri godine prikupila dokaze niti otvorila formalni istražni postupak, iako su joj bili dostupni i svjedoci i vojni arhivi. Na nedavni upit o statusu predmeta iz Tužilaštva BiH stigao je uobičajeni, birokratski odgovor: „Predmet je u radu, tužiteljska odluka nije donesena. Kada bude donesena, javnost će biti informirana.“

U međuvremenu, Gavazzeni je zajedno sa advokatom Guidom Salvinijem podnio zvaničnu prijavu Tužilaštvu u Milanu, na temelju konkretnih dokaza, što je rezultiralo otvaranjem predmeta.

Istraga u Italiji i BiH mora se baviti dvama dijelovima iste kriminalne organizacije: prvi krak predstavlja mreža u Italiji – klijenti, organizatori, regrutacija i transfer do BiH, dok drugi obuhvata organizatore u Bosni – lokalne vodiče, vojno-bezbjednosne strukture Republike Srpske i pojedince koji su omogućili pristup snajperskim položajima. Gavazzeni jasno ukazuje na to da je organizacija s bosanske strane bila visoko strukturirana, sa uključenim elementima tadašnjih vojnih i sigurnosnih službi Srbije i Vojske RS.

Za italijanski dio priče ključni su arhivi tamošnjih obavještajno-sigurnosnih službi SISMI i SISDE te arhivi milanske policije. Kako Gavazzeni naglašava, postojanje tih dokumenata je praktično sigurno. Obavještajci Armije RBiH su još 1994. godine informirali SISMI o postojanju stranih snajperista, a uslijedio je odgovor da je “izvor otkriven, neutraliziran i da se to više neće ponoviti”. Ovaj odgovor implicira da SISMI ima arhivsku dokumentaciju o cijelom slučaju.

Dokumentarni film “Sarajevo safari” Mirana Zupaniča donosi stravična svjedočenja i originalne snimke iz ratnog Sarajeva. Slovenački obavještajac, koji je tokom rata za potrebe američke agencije dolazio čak 35 puta u Bosnu i Hercegovinu, svjedoči da je lično prisustvovao dolasku i djelovanju stranih snajperista. Sedam puta je gledao kako pucaju po civilima.

Jedno od najpotresnijih svjedočenja je ono Faruka Šabanovića, koji je ostao paraliziran nakon što ga je trećeg marta 1995. godine pogodio snajperski metak dok je uživao u suncu mirnog dana. Govoreći o svojim napadačima, kaže: „To nisu bili obični ljudi. To su moćnici kojima je dosadno, koji su sve isprobali i sada im je jedina preostala zabava – ubijanje ljudi. Ubijanje djece. A za djecu su najviše plaćali.“

Dirljiva je i tragična priča o djevojčici Irini Čišić, koju je, četiri dana nakon prvog rođendana, pogodio snajper dok ju je majka držala za ruku ispred zgrade. Pet sati trajala je operacija, ali malena Irina nije preživjela.

U filmu se pojavljuje i Edin Subašić, bivši pripadnik obavještajne službe Prvog korpusa ARBiH. Prepričava kako su na Hrasnom Brdu zarobili 20-godišnjeg dobrovoljca iz Paraćina, koji je priznao da je došao s grupom Italijana koji su platili dolazak u Sarajevo da bi pucali po ljudima. Italijane su preuzeli pripadnici specijalne jedinice i odveli ih ka linijama. Njegova svjedočenja dodatno potvrđuju ono što su domaće obavještajne strukture pokušavale prenijeti Italijanima.

Rahmetli Mustafa Hajrulahović, komandant Prvog korpusa, održao je sastanak s italijanskim obavještajcima iz UNPROFOR-a i prenio im saznanja. Isprva su bili šokirani i negirali bilo kakvu povezanost italijanske države, ali su kasnije neformalno potvrdili da je operacija prekinuta i da više niko neće dolaziti tim putem.