Izraelski desno nastrojeni Jerusalem Post pokušao je nastaviti priču o navodnom antisemitizmu u Bosni i Hercegovini nakon otkazivanja rabinske konferencije tražeći komentare od nekih od zvaničnika u BiH; prenosimo cijeli članak iz izraelskog lista

Otkazivanje izvršnog sastanka Konferencije evropskih rabina (CER), koji je u posljednji trenutak premješten iz Bosne i Hercegovine (BiH) u Minhen, ukazalo je na problem antisemitizma u ovoj multietničkoj zemlji koja teži članstvu u Evropskoj uniji, tvrdi današnji Jerusalem Post koji se opširno bavi ovom u svom posljednjm izdanju. Izraelski desno nastrojeni list pokušao je nastaviti priču o navodnom antisemitizmu u Bosni i Hercegovini nakon otkazivanja rabinske konferencije tražeći komentare od nekih od zvaničnika u BiH; prenosimo cijeli članak iz izraelskog dnevnika

Sastanak je premješten u Njemačku nakon, kako CER navodi, „žestokog javnog napada“ jednog bh. ministra i antisemitske kampanje na društvenim mrežama, u kojoj su, između ostalog, upućivani pozivi na ubistvo rabina koji su trebali posjetiti Sarajevo. Predsjednik Konferencije rabin Pinchas Goldschmidt izjavio je: „Naša jevrejska organizacija je iznenada nepozvana iz grada i javno linčovana od strane aktivista i političara u medijima, isključivo zato što smo Jevreji.“

Dodao je: „Ako Jevreji nisu dobrodošli u BiH, tada ni BiH ne bi trebala biti dobrodošla u EU, jer ne dijeli vrijednosti i principe tolerancije i saradnje za koje se članice Unije zalažu.“

Ured američkog specijalnog izaslanika za praćenje i borbu protiv antisemitizma reagovao je riječima: „Duboko smo uznemireni otkazivanjem okupljanja evropskih rabina u Sarajevu. Antisemitizam se ne smije tolerisati i Sjedinjene Države će nastaviti da se zalažu za zaštitu jevrejskog života širom svijeta.“

Prva reakcija federalne vlade BiH na međunarodnu uzbunu bila je tek pristojan sastanak između ministra vanjskih poslova Elmedina Konakovića, muslimana, i predsjednika jevrejske zajednice u BiH, Jakoba Fincija. Nakon toga uslijedio je i sastanak ministra s predstavnikom palestinske zajednice u BiH. Konaković nije odgovorio na zahtjev za intervju koji je poslao The Jerusalem Post.

Dvije sedmice nakon otkazivanja skupa, predsjedavajuća Vijeća ministara BiH Borjana Krišto, Hrvatica, poslala je pismo CER-u u kojem je izrazila iskreno žaljenje zbog događaja i pozvala rabina Goldschmidta da posjeti Sarajevo.

Jedan od onih koji su stajali iza poziva CER-u bio je i visoki predstavnik u BiH Christian Schmidt, koji je na toj poziciji od avgusta 2021. godine, a koji je pristao dati intervju Jerusalem Postu.

Veteran njemačke i evropske politike, Schmidt je dva puta bio ministar – za poljoprivredu, te za saobraćaj i digitalnu infrastrukturu – kao i dva puta državni sekretar u Ministarstvu odbrane i Ministarstvu za ekonomsku saradnju i razvoj, u vrijeme kancelarke Angele Merkel. Kao član Bundestaga, predvodio je Njemačko-izraelsku parlamentarnu grupu prijateljstva od 1994. do 1998.

Skup CER-a koji je trebao biti održan u Sarajevu otkazan je gotovo u posljednjem trenutku zbog verbalno nasilnih reakcija domaćih građana, od kojih su neke bile izrazito antisemitske. Rabini su se osjećali ugroženo. Da li ste bili iznenađeni reakcijama i razočarani otkazivanjem sastanka?

Predložio sam da CER razmotri dolazak u Sarajevo zbog historije vjerske koegzistencije, koju smatram povoljnom za međureligijski dijalog. Očekivali smo određene kritike zbog stavova lokalnog stanovništva. Nemam sve podatke o sigurnosnoj situaciji. Nisam čuo od nadležnih institucija da je postojala ozbiljna prijetnja za prisustvo rabina u Sarajevu. Ipak, razumijem da je CER, zbog te neizvjesnosti, odlučio izbjeći održavanje sastanka u Sarajevu.

Žao mi je zbog toga. Smatram da se, iz poštovanja prema jevrejskoj zajednici u BiH i Sarajevu, ovo pitanje nije trebalo politizirati. Ne bih rekao da je bilo javne rasprave o pozivu CER-u. No, neki izvještaji, posebno ovdje, nisu uvijek vođeni dobrim namjerama. Postojala je neprihvatljiva izjava ministra za rad na federalnom nivou. Ali to nije bilo istaknuto u novinama.

Bio sam uvjeren da skup CER-a neće izazvati probleme jer nisam uočio prisutan antisemitizam u ovom gradu i zbog promeđureligijskog stava Reisu-l-uleme. Bio sam čak ponosan reći da, u poređenju s onim što smo vidjeli posljednje dvije godine u Berlinu i drugim prijestonicama i univerzitetskim gradovima u EU, ovdje nije bilo većih incidenata protiv Jevreja i Izraela.

Dakle, glavni problem je bio politički oportunizam, a ne radikalizovani, uvezeni antisemitizam među lokalnim muslimanima?

Ne hvalim doba komunizma pod Titom kad kažem da su ljudi ovdje, barem do 90-ih, uspijevali živjeti zajedno. Nije to bio raj, ali prema mnogim svjedočenjima postojala je funkcionalna koegzistencija.

Ne ulazeći danas u politizaciju, rekao bih da je međureligijska koegzistencija moguća. Stanovništvo je ovdje nešto sekularnije. Muslimani u Bosni se osjećaju kao Evropljani.

Međutim, rat 1991–1995. doveo je do svojevrsne segregacije, uglavnom između muslimana i Srba. Prije rata, Sarajevo je bilo zaista miješan grad. Danas ovdje živi oko 85% muslimana i manje od 15% Hrvata, Srba i ostalih. U prošlosti je prednost bila u tome što su svi živjeli zajedno. Danas postoji rizik da se to izgubi.

Tri decenije nakon rata, biste li rekli da je međunarodna zajednica podbacila u pokušaju izgradnje mira i koegzistencije koju spominjete?

I da i ne. Da, jer mislim da ideja da se izgradnja nacije može lako ostvariti nikada ne funkcioniše. Ne, jer je to bio pokušaj da se lokalno stanovništvo natjera da brine samo o sebi.

Mnoge NVO rade dobre stvari. Ipak, javnost nikada nije postigla konsenzus o krajnjim ciljevima. Pogledajte samo školske programe – postoje odvojeni kurikulumi za Hrvate, Bošnjake i Srbe. Mislim da je to neuspjeh, ne samo međunarodne zajednice, već i samih lokalnih, segregacijskih praksi.

Da li je BiH centar aktivnosti Muslimanskog bratstva?

Imam utisak da to nije slučaj. Iako su muslimani većina, religija nema dominantan uticaj na društvo. Možda neki hoteli ne služe alkohol, a religija je vidljivija ljeti, kada dolaze turisti iz Saudijske Arabije, Katara i drugih zemalja. Ali ne bih rekao da to ima tendenciju da mijenja društvo.

Da li Iran ima uticaj na ono što se dešava u Bosni?

Ne bih rekao da ne postoji nikakva povezanost, i iranski zvaničnici su posjećivali visoke dužnosnike u BiH. Ali lokalni političari rade na integraciji BiH u EU. To im je cilj. Vješti su u stvaranju prepreka sami sebi, ali bliskost s Iranom nije jedna od tih prepreka. Oni znaju da to ne smiju činiti.

Neki kažu da bi integracija BiH u EU mogla riješiti njene složene probleme. Drugi pak smatraju da bi takva integracija predstavljala problem za Uniju. Kakav je vaš stav?

Rekao bih da, ekonomski gledano, integracija BiH ne bi imala značajan utjecaj na EU. BDP BiH je manji od četvrtine BDP-a Minhena. Valuta BiH je još uvijek konvertibilna marka, čija je vrijednost vezana za nekadašnji kurs njemačke marke prema euru. Politički gledano, glavni izazov su korupcija i vladavina prava. To su pitanja na koja zaista moramo obratiti pažnju. Ali ako postoji potreba za integracijom Ukrajine u EU, integracija BiH trebala bi biti lakša.

Moramo raditi na integraciji svih šest zemalja zapadnog Balkana koje su kandidati, uključujući Srbiju. To možda jeste komplikovano, ali moramo prilagoditi našu strategiju proširenja EU regionalnim ekonomskim interesima, kao i konkurentskim interesima Rusije i Kine. Neophodno je da ovaj dio Evrope ostane dio Evrope. Narodi BiH žele mir, a ne sukob.