“F1” je vrlo skupa igračka koja služi kao jasno sponzorstvo Formule 1. To ni ne krije. To je službeni film. Svojim službenim logotipom mora odati počast sportu koji služi kao sirovina filma

U uvodnoj špici filma “F1: Film”, novog filma u režiji Josepha Kosinskog, zaslužnog za kino-hit “Top Gun: Maverick”, u kojem glavne uloge tumače Brad Pitt kao vozač Formule 1 i Javier Bardem kao šef tima, jasno se pojavljuje ime Lewisa Hamiltona. Ovo, na neki način, anticipira šta će se dogoditi u više od dva sata filma. Film, u kojem se on pojavljuje i u nekoliko cameo uloga, najraskošnija je i najduža reklama u historiji trka. Možda i najbolja.

“F1” je vrlo skupa igračka koja služi kao jasno sponzorstvo Formule 1. To ni ne krije. To je službeni film. Svojim službenim logotipom mora odati počast sportu koji služi kao sirovina filma. Problem je što Formula 1 nije samo kontekst za priču nego i prozvod koji se relamira zajedno s još desetak sponzora koji se pojavljuju na ekranu poput kaskade. Brendovi i logotipi se stalno pojavljuju u jednom od najočitijih plasmana proizvoda u historiji.

Sve vodi do konačnog obračuna, tog konačnog vrhunca na Velikoj nagradi Abu Dhabija, a gdje bi drugo bilo? Posljednja utrka se održava tamo, gdje će naši vozači dati sve od sebe uz spektakularnu kulisu glavnog grada Emirata. Previše je promotivnog tereta u filmu, baš kao što je to slučaj i u samoj Formuli 1, gdje brendovi troše milione da bi se pojavili na svakom bilbordu ili na svakom vozačkom odijelu. Možda je to čak i u skladu sa samim sportom, ali na kraju se stvara utisak da gledate stalne reklame.

Naravno, čak ni tada se ne može a da se ne osjeti uzbuđenje utrka koje je Kosinski snimio frenetičnim tempom, s inteligencijom i ukusom. Režiser još jednom demonstrira svoju virtuoznost u snimanju akcijskih scena koje odišu istinom, a ne lažnim CGI-jem i užurbanom montažom. To je već uradio u filmu “Top Gun: Maverick”, a radi to i ovdje u svakom Grand Prixu koji snima. Uspijeva ih sve učiniti drugačijima – igrajući se trikovima koje izvodi lik Brada Pitta – ali sve mirišu na zapaljenu gumu. Gromoglasne su, kakve i treba da budu. Gledalac uživa u njima i doživljava ih na ivici sjedišta.

Šteta je što kada se priča udalji od trka, malo šta drugo se dešava. Kada adrenalin splasne, vidite puni obim filma čiji je scenario izgrađen na klišejima koje smo vidjeli u desetinama i desetinama filmova, uključujući i sam “Top Gun: Maverick”. Vječni sukob između veterana i mlade nade ponovo zauzima centralno mjesto, bez ikakve novosti, originalnog ili modernog pristupa.

Dolazak bivše legende Brada Pitta učinit će da se mlada zvijezda osjeća ugroženo. Prepirke, svađe i zamjerke među njima postaju fokus priče, čemu se moraju dodati i tradicionalne traume obojice, koje ih čine šutljivim bićima s mnogo unutrašnje drame. Zbog toga se ponašaju kao pijetlovi, jer ako u “F1” postoji nešto što je u izobilju, osim adrenalina, to je testosteron.

Dva glavna lika su pravi mačo muškarci. Pitt nastavlja izgovarati svoje replike kao da žvaće duhan i ostaje najkul tip u prostoriji. Oni se nose sa svojim problemima kao pravi muškarci, udarajući zidove, vičući i gurajući se. Scenarij Ethena Krugera – koji je također napisao “Top Gun: Maverick” – zasnovan na priči samog Kosinskog, toliko se prepušta bezvremenskim tropima akcionih filmova da čak popušta u ljubavnu priču. To je medvjeđa usluga sposobnoj glumici poput Kerry Condon – nominiranoj za Oscara za “Izgubljene duše Inisherina” – koja je ovdje svedena na Bradovu ljubav. Ona je pametna žena, ipak, i prvi tehnički razvojni inženjer u trkaćem timu, ali čak ni to je ne sprječava da se zaljubi u tog pokvarenog vozača koji će joj očito zadati probleme.

Šteta, jer mnogo toga u “F1” funkcioniše. Glumci imaju karizmu. Od Pitta u ulozi koju poznaje kao svoj džep, do Javiera Bardema, koji zrači šarmom i vještinom, do negativca kojeg glumi Tobias Menzies. Hans Zimmerov soundtrack vas uvlači u utrke i postavlja ton filmu, a montaža Stephena Mirrionea i fotografija Claudija Mirande su sjajni. “F1” je mogao biti spektakularan blockbuster, ali mu nedostaje što se nije malo distancirao od brenda kojem odaje počast i što nije dublje kopao kako bi pronašao priču koja nema okus recikliranja. Kosinskom sada treba scenarij koji na najbolji mogući način pokazuje njegov stil.

Izvor: El Diario