U subotu navečer u Vašingtonu nije bilo jasno šta će se dogoditi u naredna odlučujuća 48 sata, nakon što je Trump uzburkao osinje gnijezdo. Hoće li Iran odgovoriti eskalacijom sukoba nakon napada koji nije izazvao? Ili će sjesti za pregovarački sto s američkim izaslanicima u novoj atmosferi? Također je prerano reći hoće li se ovaj ljetni solsticij pamtiti kao početak još jedne katastrofe na Bliskom istoku za zemlju koja još uvijek nosi traume iz rata u Iraku i slike svojih vojnika kako se vraćaju u kovčezima s fronta udaljenog hiljadama kilometara

Dovoljne su četiri riječi — „Sjedinjene Američke Države bombarduju Iran“ — da se sažme ono što je predsjednik Donald Trump učinio ove subotnje noći, odnosno u ranim jutarnjim satima nedjelje po teheranskom vremenu: srušio je više od 45 godina napetih odnosa između Vašingtona i jednog od svojih najogorčenijih neprijatelja.

Odluka o bombardovanju tri strateška nuklearna postrojenja Islamske Republike — najavljena, kao i mnoge druge sudbonosne odluke, na društvenoj mreži republikanskog lidera Truth — ne samo da uvodi vodeću svjetsku silu u eru neizvjesnosti na nestabilnom Bliskom istoku, već označava i prekretnicu u Trumpovom odnosu prema stranoj intervencionističkoj politici.

Tim napadom Vašington je otklonio svaku sumnju u svoju podršku izraelskom ratu protiv Irana, bombardujući — bez prethodnog odobrenja Kongresa — tri već ozloglašene iranske nuklearne baze: Fordo, Natanz i Isfahan. Trump je ubrzo opisao napad u četverominutnom obraćanju naciji iz Bijele kuće kao “spektakularni vojni uspjeh” i tvrdio da su postrojenja uništena.

Predsjednik je tokom kampanje obećavao da neće ulaziti u ratne avanture u inostranstvu, ali je to obećanje ovoga vikenda prekršio na najdramatičniji mogući način. Ovaj potez mogao bi izazvati raskol unutar MAGA pokreta (“Make America Great Again”), koji se, iako sklon prilagođavanju liderovim zaokretima, tradicionalno protivio napuštanju geopolitike izolacionizma.

Još jedan dokaz Trumpovih brojnih kontradikcija jeste i to da je na svojoj inauguraciji u januaru rekao: „Uspjeh ćemo mjeriti ne samo po bitkama koje dobijemo, nego i po ratovima koje završimo, a možda najvažnije — po ratovima u koje se nikada ne upustimo“ — da bi sada očigledno stavio vojnu silu iznad pristupa „America First“ (“Amerika na prvom mjestu”).

Ili možda zasluge pripadaju izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu, koji je, izgleda, uspio uticati na promjenjivog Trumpa da 13. juna jednostrano pokrene napad na iranske kapacitete za obogaćivanje uranija. Netanyahu je u subotu izjavio da će „istorija pamtiti predsjednika Trumpa“ kao čovjeka koji je „djelovao da najopasnijem režimu na svijetu uskrati najopasnije oružje na svijetu“.

Bilo kako bilo, predsjednikova odluka — koja je posljednjih dana naišla na kritike nekih od najutjecajnijih glasova MAGA pokreta, od nacional-populističkog ideologa Stevea Bannona do ultrakonzervativnog voditelja Tuckera Carlsona — bila je osporena i među republikancima u Kongresu, čim je vijest o napadima postala poznata. „[Naredba za napad na Iran] je neustavna“, napisao je zastupnik iz Kentuckyja Thomas Massie, koji je, zajedno s istaknutim demokratama, kritikovao predsjednika što nije prethodno zatražio odobrenje Kapitola.

Ipak, opšti ton među republikanskim kongresmenima bio je uglavnom jedinstven — mnogi su podržali intervenciju u Iranu, podržavajući stavove neokonzervativne frakcije stranke, iako je upravo njih Trump godinama kritikovao otkako je stupio na političku scenu.

Ove subote, ispunjena je dugogodišnja želja tih tzv. „jastrebova“ Bliskog istoka: bombardovanje Irana. Lako je zamisliti kako bi na ovaj preokret reagovao pokojni senator John McCain, koji se još 2007. godine, tokom svoje predsjedničke kampanje protiv Obame, našalio mijenjajući stihove pjesme „Barbara Ann“ grupe The Beach Boys u „Bomb, bomb Iran“ („Bombarduj Iran“).

Čak i za one u Vašingtonu koji nisu dovoljno stari da se toga sjećaju (ili činjenice da je Trump 2018. jednostrano povukao SAD iz sporazuma s Teheranom koji je postigao Barack Obama), odzvanja uvjerenje koje se mjesecima formira među političarima, analitičarima i novinarima: da je promjena režima u Iranu, oslabljenom nakon gotovo dvije godine izraelske brutalne ofanzive u Gazi — koja je eliminisala neke od glavnih saveznika Teherana u regiji, od Hezbollaha u Libanu do srušenog režima u Siriji — sada bliža nego ikad. Zagovornici napada već sedmicama tvrde da se ne smije propustiti prilika koju predstavlja izraelska jednostrana ofanziva protiv Teherana.

Jedan od najglasnijih Trumpovih kritičara ranijih američkih intervencija na Bliskom istoku, potpredsjednik J.D. Vance, u subotu se našao desno od predsjednika kada se obratio naciji u kratkom, ali snažnom govoru iz Istočne sobe Bijele kuće. S njegove druge strane stajali su ministar odbrane Pete Hegseth i državni sekretar Marco Rubio.

Trump je tvrdio da ova vojna operacija — kako to često biva s njegovim hiperbolama — nije početak vojne kampanje, već „kraj“. Pod uvjetom, rekao je, da Iran, „zlostavljač Bliskog istoka“, pristane da okonča svoje nuklearne ambicije. Ili će biti mir, ili katastrofa, poručio je Trump režimu u Teheranu.

U subotu navečer u Vašingtonu nije bilo jasno šta će se dogoditi u naredna odlučujuća 48 sata, nakon što je Trump uzburkao osinje gnijezdo. Hoće li Iran odgovoriti eskalacijom sukoba nakon napada koji nije izazvao? Ili će sjesti za pregovarački sto s američkim izaslanicima u novoj atmosferi? Također je prerano reći hoće li se ovaj ljetni solsticij pamtiti kao početak još jedne katastrofe na Bliskom istoku za zemlju koja još uvijek nosi traume iz rata u Iraku i slike svojih vojnika kako se vraćaju u kovčezima s fronta udaljenog hiljadama kilometara. IZVOR: El Pais