Cilj napada bio je centar grada, odnosno samo srce civilnog života. Kapija, poznata kao omiljeno okupljalište mladih, nije imala nikakvu vojnu vrijednost niti je predstavljala vojni cilj. Upravo u tome leži težina i jasnoća ovog zločina – civilno stanovništvo bilo je namjerna meta.

Tuzla je tog 25. maja 1995. doživjela jedan od najstrašnijih dana u svojoj historiji. Tog dana, u večernjim satima, u srcu grada na mjestu okupljanja mladih poznatom kao Kapija, eksplodirala je artiljerijska granata ispaljena s položaja Vojske Republike Srpske s planine Ozren.

Granata kalibra 130 mm prekinula je 71 život, dok je 240 ljudi ranjeno – većinom mladih ljudi, čiji je prosjek starosti bio 24 godine.

Taj zločin, poznat kao Masakr na Kapiji ili Zločin nad tuzlanskom mladošću, ostavio je dubok ožiljak u kolektivnom pamćenju Tuzle, Bosne i Hercegovine, ali i svijeta. Kapija je postala simbol tragedije, nepravde i mladosti koja je brutalno prekinuta u svojim najljepšim godinama.

Tuzla je bila daleko od linija direktnih borbenih sukoba. Granata koja je pala na Kapiju u 20:55 sati, ispaljena je s položaja Vojske Republike Srpske iz pravca sela Panjik, na planini Ozren, oko 25 kilometara zapadno od grada.

Cilj napada bio je centar grada, odnosno samo srce civilnog života. Kapija, poznata kao omiljeno okupljalište mladih, nije imala nikakvu vojnu vrijednost niti je predstavljala vojni cilj. Upravo u tome leži težina i jasnoća ovog zločina – civilno stanovništvo bilo je namjerna meta.

Prema podacima koje su prikupili pravosudni i istraživački organi, između 25. i 28. maja na područje Tuzle ispaljeno je više granata, no upravo ova – ispaljena navečer 25. maja – izazvala je najveći broj civilnih žrtava u jednom trenutku na tuzlanskom području tokom cijelog rata.

Od 71 poginule osobe, više od dvije trećine bili su mladi ljudi u dobi od 18 do 25 godina. Među njima i najmlađa žrtva, dvogodišnji Sandro Kalesić.

Popis imena žrtava svjedoči o raznolikosti Tuzle – u nacionalnom, vjerskom i socijalnom smislu. Među ubijenima su bili Bošnjaci, Hrvati, Srbi i ostali građani Tuzle, okupljeni tog proljetnog dana na Kapiji.

Za ovaj zločin optužen je i osuđen Novak Đukić, bivši komandant Taktičke grupe Ozren u okviru Vojske Republike Srpske. Suđenje Đukiću počelo je 11. marta 2008. pred Sudom Bosne i Hercegovine. Dokazano je da je naredio napad i dao izravnu zapovijed kojom je granata ispaljena na civilni cilj.

Dana 12. juna 2009. Đukić je proglašen krivim i osuđen na 25 godina zatvora. Međutim, umjesto da izdržava kaznu, Đukić je pobjegao u Srbiju gdje mu je, kao srbijanskom državljaninu, omogućeno da izbjegne izručenje. Iako su institucije Bosne i Hercegovine izdale međunarodnu potjernicu, Srbija i dalje odbija njegovo izručenje, čime se žrtvama i njihovim obiteljima nanosi dodatna bol.

Strah od novih napada natjerao je gradske vlasti i obitelji žrtava da sahranu organiziraju četiri dana kasnije, u ranim jutarnjim satima, prije izlaska sunca, pod svjetlima baterijskih lampi. Dženaza je obavljena na Aleji mladosti na Slanoj Banji.

Kapija je danas mjesto tjeskobe, boli i tuge, ali i snage otpora zaboravu. U svibnju 2020. godine u blizini mjesta masakra otvoren je memorijalni muzej posvećen žrtvama zločina. Muzej čuva arhivsku dokumentaciju, fotografije, presude, izjave svjedoka i edukativne sadržaje koji podsjećaju na sve ono što se tog dana dogodilo.

Tuzlaci, ali i brojni posjetitelji iz drugih gradova i zemalja, svake godine 25. maja okupljaju se na Kapiji kako bi položili cvijeće, zapalili svijeće i pročitali imena poginulih. Rana ne zarasta, bez obzira na protok vremena.

Dvoipogodišnji Sandro Kalesić bio je najmlađa žrtva najbolnije tuzlanske rane iz vremena agresije. Na Kapiji su tog dana ubijeni:  Admir Alispahić, Azur Vantić, Jasenko Rosić, Sandro Kalesić, Adnan Beganović, Damir Bojkić, Jasminka Sarajlić, Sanja Ćajić, Adnan Hujdurović, Damir Kurbašić, Jelena Stojčić, Selma Čaušević, Adnan Saimović, Edhem Sarajlić, Lejla Atiković, Selma Nuhanović, Adrijana Milić, Edin Hodžić, Lejla Bučuk, Senada Hasanović, Ago Hadžić, Edin Mehmedović, Muri Fatušić, Senahid Salamović, Alem Hidanović, Edina Ahmetašević, Mustafa Vuković, Sulejman Mehanović, Alma Brguljak, Edisa Memić, Nedim Rekić, Suzana Abuismail, Almasa Ćerimović, Elvir Murselović, Nenad Marković, Suzana Dušić, Almir Jahić, Elvis Alagić,  Nešet Mujanović, Šaban Mustačević, Amir Čekić, Fahrudin Ramić , Nihad Šišić, Šemsa Hasičić, Amir Đapo, Franc Kantor, Pera Marinović,  Vanja Kurbegović, Amir Đuzel, Hamdija Hakić, Petar Stjepanović, Vesna Kurtalić, Amira Mehinović, Hasa Hrustanović, Rajif Rahmani, Zada Dedić, Armin Šišić, Ilinka Tadić, Razija Dedović, Asmir Bakalović, Ilvana Bošnjaković, Rusmir Ponjavić, Asim Slijepčević, Indira Borić, Samir Cirak, Azur Mujabašić, Indira Okanović, Samir Mujić i 4 neidentificirane osobe.