Kako su Albanija i Hrvatska članice NATO-a, nova alijansa stavlja Kosovo pod pojačani sigurnosni kišobran, sa direktnim implikacijama na južno krilo Saveza
Sporazum potpisan 18. marta 2025. u Tirani između Kosova, Albanije i Hrvatske predstavlja važan korak u izgradnji nove sigurnosne arhitekture Zapadnog Balkana. Savez se javlja kao koordinirani odgovor na duboke transformacije evropskog geostrateškog okruženja nakon ruske agresije na Ukrajinu, te na rastuća ulaganja Srbije u vojne kapacitete.
Za Kosovo, koje još nije članica NATO-a, ova inicijativa stvara funkcionalan mehanizam neformalne kolektivne odbrane. Iako ne zamjenjuje član 5. Sjevernoatlantskog ugovora, ona je u skladu s članom 4, koji predviđa hitne konsultacije među saveznicima u slučaju prijetnje sigurnosti, teritorijalnom integritetu ili političkoj nezavisnosti.
Kako su Albanija i Hrvatska članice NATO-a, nova alijansa stavlja Kosovo pod pojačani sigurnosni kišobran, sa direktnim implikacijama na južno krilo Saveza.
U kontekstu ruske agresije na Ukrajinu i narastajućih tenzija u susjedstvu, ovaj savez, koji okuplja dvije NATO članice – Albaniju i Hrvatsku – s Kosovom, koje teži tom statusu, stvara neformalni sigurnosni štit za Prištinu i daje Kosovu snažniji oslonac na putu ka euroatlantskim integracijama.
Praktični plan uključuje zajedničke vježbe, harmonizaciju komandnih procedura, jačanje rezervnih kapaciteta, te unapređenje logistike i vojno-tehničke podrške. Slična iskustva zemalja kandidata za NATO pokazala su da integrisane vježbe i zajednička obuka značajno smanjuju vrijeme reakcije na prijetnje i povećavaju kapacitet za djelovanje pod jedinstvenom komandom.
Riječ je o regionalnom odgovoru na hibridne prijetnje, porast naoružanja u Srbiji i potrebu za strateškom ravnotežom. Fokus sporazuma je trostruki: interoperabilnost oružanih snaga, razvoj regionalnih kapaciteta za krizne situacije i izgradnja zajedničke odbrambene industrije.
Zajedničke vježbe, usklađivanje komandnih procedura i razmjena ekspertize nisu samo tehničke mjere – one grade povjerenje i operativnu spremnost. Kosovo, s planiranim povećanjem odbrambenog budžeta za 60% i ulaganjima u fabrike municije i dronove, pokazuje ozbiljnu ambiciju.
Albanija revitalizira svoju odbrambenu industriju, dok Hrvatska donosi iskustvo i tehnološke kapacitete. Zajednička nabavka naoružanja, čiji plan se očekuje u septembru, dodatno će smanjiti troškove i ubrzati modernizaciju.
Ono što ovaj savez čini posebnim jest njegov širi potencijal. Poziv Sjevernoj Makedoniji i Crnoj Gori da se pridruže, uz usklađivanje s NATO i EU standardima, nagovještava mogućnost šire regionalne mreže. Ovo nije samo vojna priča – to je diplomatski i politički iskorak koji jača južno krilo NATO-a i smanjuje prostor za destabilizirajuće utjecaje vanjskih aktera.
Naravno, izazovi postoje. Uspostavljanje trostranog koordinacionog komiteta i osiguravanje stabilnog finansiranja ključni su za pretvaranje deklaracije u stvarnost. No, ako se sprovede s vizijom i disciplinom, ovaj savez može postati okosnica nove sigurnosne arhitekture Balkana – one koja ne samo da odgovara na prijetnje 21. vijeka, već i učvršćuje regiju kao pouzdanog partnera u euroatlantskoj zajednici.
IZVOR: Koha
