Vrhunac zločinačkog djelovanja Ratka Mladića dogodio se u julu 1995. godine u Srebrenici, enklavi koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Nakon što su jedinice VRS-a ušle u grad, Mladić se pred kamerama slatkorječivo obraćao uplašenom narodu poklanjajući djeci bombone, dok je istovremeno iza kulisa organizovao najveći masovni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata

U haškom pritvoru preminuo je Ratko Mladić, nekadašnji komandant Glavnog štaba Vojske Republike Srpske i pravosnažno osuđeni ratni zločinac. Njegovom smrću okončana je životna epizoda čovjeka čije je ime postalo globalni sinonim za sistemsko zlostavljanje, masovne egzekucije i najbrutalnije vojne operacije usmjerene protiv civilnog stanovništva u modernoj historiji Balkana. Čovjek koji je godinama izbjegavao pravdu krijući se po vojnim objektima i selima po Srbiji, na kraju je svoj život završio iza rešetaka, odslužujući doživotnu kaznu zatvora.

Ratko Mladić rođen je 12. marta 1942. godine u selu Božanovići kod Kalinovika. Školovao se u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, završivši Vojnu akademiju u Beogradu, te je decenijama gradio oficirsku karijeru kao odani kadar JNA. Njegov uspon unutar vojnih struktura ubrzao se početkom raspada Jugoslavije. U ljeto 1991. godine imenovan je za komandanta Devete korpusa JNA u Kninu, gdje je pokazao bezobzirnost u vojnim djejstvima na području Hrvatske, predvodeći napade na Škabrnju i druga dalmatinska mjesta. Ta epizoda poslužila je kao uvertira za ono što će uslijediti u Bosni i Hercegovini.

U maju 1992. godine, odlukom takozvane, samoproglašene Skupštine srpskog naroda u BiH i na prijedlog Radovana Karadžića, Mladić preuzima komandu nad novoosnovanim Glavnim štabom Vojske Republike Srpske. Od tog trenutka pa sve do kraja rata 1995. godine, on upravlja cjelokupnom vojnom mašinerijom koja je imala za cilj etničko čišćenje i nasilno prekrajanje granica Bosne i Hercegovine. Pod njegovom direktnom komandom jedinice VRS-a sprovodile su vojne operacije koje nisu pravile razliku između vojnih ciljeva i nevinih civila.

Odvajanje civila, opsada gradova i masovni progoni postali su zaštitni znak njegove vojne strategije. Najduža opsada jednog glavnog grada u modernoj historiji, opsada Sarajeva, trajala je 1.425 dana upravo pod njegovom komandom. Sa sarajevskih brda Mladićeve artiljerijske i snajperske jedinice terorizirale su građane, ostavljajući iza sebe više od 11.000 ubijenih. Njegova čuvena naredba izgovorena u radio-vezi da se gađaju sarajevska naselja Velešići i Pofalići jer “tamo nema mnogo srpskog življa”, te da se “razvuče pamet” građanima Sarajeva, ostala je kao zloglasni materijalni dokaz namjere da se civilno stanovništvo izloži nepodnošljivom teroru.

Vrhunac zločinačkog djelovanja Ratka Mladića dogodio se u julu 1995. godine u Srebrenici, enklavi koja je bila pod zaštitom Ujedinjenih nacija. Nakon što su jedinice VRS-a ušle u grad, Mladić se pred kamerama slatkorječivo obraćao uplašenom narodu poklanjajući djeci bombone, dok je istovremeno iza kulisa organizovao najveći masovni zločin u Evropi od Drugog svjetskog rata. Njegove izjave pri ulasku u Srebrenicu kako “poklanja grad srpskom narodu” i da je došao trenutak za “osvetu Turcima” objelodanile su genocidnu namjeru. U samo nekoliko dana, pod njegovim direktnim nadzorom, sistematski je pogubljeno više od 8.000 bošnjačkih muškaraca i dječaka, dok je više od 30.000 žena, djece i starijih brutalno prognano.

Nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma i izdavanja prve optužnice Haškog tribunala 1995. godine, Mladić se povlači iz javnosti. Godinama je uživao zaštitu dijela vojnih i obavještajnih struktura u Srbiji, živeći u tajnosti i uspješno izbjegavajući međunarodnu pravdu. Tek pod snažnim pritiskom Evropske unije i međunarodne zajednice, Mladić je uhapšen 26. maja 2011. godine u selu Lazarevo kod Zrenjanina, gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić. Ubrzo nakon hapšenja izručen je Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (ICTY) u Hagu.

Suđenje Ratku Mladiću trajalo je godinama i obuhvatilo je stotine svjedočenja, obimne materijalne dokaze, presretnute razgovore i vojne dnevnike. Međunarodni sud u Hagu konačno ga je u junu 2021. godine pravosnažno osudio na doživotnu kaznu zatvora.

Mladić je pravosnažno proglašen krivim za sljedeće tačke optužnice:  Genocid u Srebrenici 1995. godine, zločine protiv čovječnosti, koji uključuju progone, istrebljenje, ubistva, deportacije i prisilno premještanje stanovništva širom Bosne i Hercegovine te kršenje zakona i običaja ratovanja, što obuhvata terorisanje civila tokom trogodišnje opsade Sarajeva, te uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a (UNPROFOR) za taoce.

Iako je optužnica obuhvatala i optužbu za genocid u još šest bh. općina (Prijedor, Sanski Most, Ključ, Vlasenica, Foča i Zvornik), sudsko vijeće u tim općinama zločine nije okarakteriziralo kao genocid, ali je potvrdilo da su u njima počinjeni masovni zločini protiv čovječnosti i etničko čišćenje najvišeg intenziteta.

Tokom čitavog dokaznog postupka i izricanja presuda, Mladić nije pokazao ni trunke pokajanja niti empatije prema žrtvama. U sudnici se ponašao bahato, skandirao, prekidao sudije i negirao utvrđene činjenice, nastojeći se prikazati kao žrtva političkog procesa. Njegova odbrana godinama je pokušavala izdejstvovati njegovo puštanje na slobodu zbog pogoršanog zdravstvenog stanja, ali su ti zahtjevi odbijani uslijed opasnosti od bjekstva i težine počinjenih zločina.

Smrt Ratka Mladića ne mijenja historijske i pravne činjenice koje su zapisane u presudama međunarodnih sudova. On odlazi u historiju ne kao tragični junak ili neshvaćeni vojskovođa, kako ga je godinama pokušavala predstaviti politička srpska propaganda, već kao osuđeni ratni zločinac čije je djelovanje ostavilo neizbrisive rane, hiljade masovnih grobnica i uništene generacije. Njegovo ime ostaje trajno upisano na mračnim stranicama historije kao podsjetnik na to do kakvih razmjera može dovesti vojna sila u rukama ideologije mržnje.