Američki predsjednik Donald Trump želi se predstaviti kao globalni „mirotvorac“, a nakon sporazuma između Hamasa i Izraela, sada je fokus ponovo prebacio na Ukrajinu. Četiri godine nakon početka ruske invazije, rat je zapao u ćorsokak, a Trump se danas u Bijeloj kući sastaje s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim kako bi pokušao pokrenuti nove korake ka prekidu sukoba. Istovremeno, i Moskva signalizira da je „spremna na razgovor“, ali pod svojim uslovima

Rat u Ukrajini, koji je počeo ruskom „specijalnom vojnom operacijom“ u februaru 2022, traje već više od 1.330 dana. Time se približava trajanju najdužih sukoba savremene historije, gotovo koliko i Prvi svjetski rat (1.567 dana), a već je nadmašio rat u Koreji (1.129 dana) i Španski građanski rat (988 dana). Iako su obje strane iscrpljene, kraj se još ne nazire. Vladimir Putin koristi diplomatske manevre i pokušaje „šarma“ kako bi odgodio pritiske s američke strane, dok Donald Trump, koji pokušava ponoviti uspjeh svog mirovnog plana za Gazu, sve više shvata da ruski autokrata samo kupuje vrijeme.

Američki predsjednik Donald Trump želi se predstaviti kao globalni „mirotvorac“, a nakon sporazuma između Hamasa i Izraela, sada je fokus ponovo prebacio na Ukrajinu. Četiri godine nakon početka ruske invazije, rat je zapao u ćorsokak, a Trump se danas u Bijeloj kući sastaje s ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim kako bi pokušao pokrenuti nove korake ka prekidu sukoba. Istovremeno, i Moskva signalizira da je „spremna na razgovor“, ali pod svojim uslovima.

Na stolu će se naći dvije ključne teme: jačanje ukrajinske protivzračne odbrane i moguće isporuke američkih krstarećih raketa Tomahawk Kijevu. Ideja je, prema izvorima iz Washingtona, da bi ovi projektili mogli natjerati Vladimira Putina da sjedne za pregovarački sto. Trump, poznat po svom pregovaračkom instinktu, želi testirati ovu opciju, ne nužno da bi oružje zaista bilo upotrijebljeno, već da bi povećao psihološki pritisak na Moskvu.

„Ukrajina bi voljela imati Tomahawke. Razgovarao sam o tome sa Zelenskim, ali možda ću morati prvo popričati s Rusima. Žele li oni Tomahawke koji im dolaze u susret? Ne mislim da žele“, izjavio je Trump prošlog vikenda, dodajući da bi projektili mogli promijeniti „Putinove kalkulacije“.

Prema američkom ambasadoru pri NATO-u, Matthewu Whitakeru, konačna odluka ostaje isključivo u rukama predsjednika. „Vidjeli ste da Trump vrlo jasno razmišlja o onome što Ukrajina danas treba. Konačna riječ bit će njegova“, kazao je Whitaker, naglasivši da bi isporuka Tomahawka predstavljala značajan korak u američkoj strategiji pritiska.

Uoči sastanka Trump–Zelenski, američki predsjednik je, prema vlastitim riječima, imao „dug razgovor“ s Putinom. Kremlj, međutim, ne priznaje da je prepreka miru, tvrdeći da je „spreman na pregovore“. Glasnogovornik Dmitrij Peskov izjavio je da Rusija „pozdravlja napore predsjednika Trumpa da okonča rat“, ali upozorio da bi isporuka Tomahawka Ukrajini „mogla izazvati opasnu eskalaciju“.

Peskov je, zanimljivo, pohvalio i Trumpovog specijalnog izaslanika Stevea Witkoffa, kojeg Moskva vidi kao „efikasnog i iskusnog pregovarača“.

„Upoznali smo Witkoffa tokom bliskoistočnih razgovora i nadamo se da će i u ukrajinskom pitanju pokazati svoju sposobnost da doprinese pronalaženju zajedničkog jezika“, rekao je Peskov, sugerišući da Rusija računa na Witkoffovu pragmatičnost više nego na prijetnje sankcijama.

Zelenski je posljednjih dana pokazao novi optimizam, ohrabren mirovnim sporazumom između Izraela i Hamasa. „Radimo na tome da dan mira dođe i u Ukrajinu“, napisao je na društvenim mrežama, dodajući da „ako su globalni akteri uspjeli postići mir na Bliskom istoku, mogu i u Evropi“.

Ukrajinski predsjednik, svjestan iscrpljenosti fronta, vjeruje da bi američka podrška mogla preokrenuti dinamiku sukoba ali samo ako Washington ostane dosljedan u vojnoj pomoći. Trenutno, Kijev čeka jasne odluke Bijele kuće o novim paketima oružja, posebno onim koji uključuju raketne sisteme i modernizaciju odbrane neba iznad Kijeva, Harkiva i Odese.

SAD su istovremeno pozvale saveznike iz NATO-a da pojačaju podršku Ukrajini. Ministar odbrane Pete Hegseth izjavio je u Briselu da se „očekuje od članica Alijanse da kupuju više američkog oružja i preusmjere ga Ukrajini“. Generalni sekretar NATO-a, Mark Rutte, podržao je inicijativu, a pridružile su se Kanada i Velika Britanija.

Međutim, neke zemlje, poput Francuske, Španije i Italije, i dalje su oprezne, zabrinute da bi prevelika eskalacija mogla gurnuti Evropu u direktan sukob s Rusijom. Ipak, Brisel i Washington insistiraju da bez kontinuirane pomoći Ukrajini nema ni stvarnog puta ka miru.

Trump pokušava iskoristiti momentum koji mu je donio uspjeh u Gazi kako bi se pozicionirao kao lider koji može riješiti i drugi veliki rat našeg doba. Ali njegov „mirovni plan“ za Ukrajinu balansira između prijetnji i pregovora, između pritiska oružjem i obećanja dijaloga.

Analitičari smatraju kako postoji pet mogućih scenarija za okončanje ruske agresije na Ukrajinu. Prvi je onaj u kojem Trump nameće krhki mir. Njegov glavni posrednik, Steve Witkoff, zadužen je za plan koji bi doveo do primirja, dok ministar rata Pete Hegseth upozorava da će SAD „nametnuti troškove Rusiji ako ne bude puta ka miru“. Međutim, Putin odbija direktne pregovore sa Zelenskim, a Bijela kuća ga sve otvorenije označava kao glavnu prepreku.

Analitičari smatraju da Trump može povećati pritisak kroz sekundarne sankcije, kontrolu izvoza ruske nafte i isporuku oružja dugog dometa Ukrajini. Ipak, izgledi da natjera Putina na stvarni mir su slabi. Za režim u Moskvi, rat je postao egzistencijalno pitanje i trajaće, makar po cijenu daljeg razaranja.

Drugi scenarij, sve realniji, uključuje širenje sukoba na granice NATO-a. Ruske provokacije, povrede zračnog prostora, sabotaže i hakerski napadi, postale su gotovo svakodnevne. Evropske obavještajne službe, uključujući njemačku BND, upozoravaju da Kremlj planira incident protiv jedne od baltičkih država kako bi testirao spremnost Zapada i člana 5 NATO povelje.

„Rusi igraju s vatrom“, upozorio je poljski ministar vanjskih poslova Radosław Sikorski. Svaka manja invazija, pa i lokalizovani sukob, mogao bi izazvati lančanu reakciju s nesagledivim posljedicama po sigurnost kontinenta. Moskva i dalje koristi propagandu o „zaštiti ruskih sunarodnjaka“, istu onu koja je prethodila agresijama na Gruziju i Ukrajinu.

Najvjerovatniji scenario jeste nastavak rata bez odlučnog ishoda. Ni Ukrajina se neće predati, niti Putin može priuštiti poraz. Obje strane troše resurse velikom brzinom: Ukrajinu i dalje finansira Evropa, dok rusku ekonomiju održavaju kineske kupovine nafte i sjevernokorejske isporuke municije.

„Ukrajina planira ovu ratnu stvarnost za još tri godine, i to je razumno“, kazao je Sikorski. Zapad računa da iscrpljivanje Rusije dugoročno može promijeniti odnose snaga, no Putin se nada da će političke promjene u Evropi i Sjedinjenim Državama preokrenuti tok događaja.

Četvrti je scenarij onaj u kojem slabljenje ruske ekonomije prisiljava Kremlj na pregovore. Naime, po prvi put od 2022. u Kremlju postoji stvarna zabrinutost zbog tempa ekonomske degradacije. Likvidne rezerve pale su na oko 31 milijardu dolara, dok se prihodi od izvoza nafte i derivata smanjuju, uprkos rekordnim količinama izvoza. Napadi ukrajinskih dronova ozbiljno su oštetili ruske rafinerije, što dodatno usporava proizvodnju.

MMF je snizio projekciju rasta Rusije za 2025. na samo 0,6% (s 4,3% prethodne godine). Inflacija je blizu 9%, kamate iznad 20%, a vojna industrija radi na granici kapaciteta. The Moscow Times upozorava da „Rusija ulazi u period stagnacije i fiskalnog pritiska koji ograničava sposobnost održavanja rata istim intenzitetom“.

Iako se ne očekuje nagli kolaps, dugoročna erozija mogla bi osiromašiti stanovništvo i natjerati Putina da sjedne za pregovarački sto. Historija podsjeća: države koje pokreću agresivne ratove na kraju obično gube.

Konačno, najcrnji scenario predviđa iscrpljivanje podrške saveznika. Ako bi u Evropi prevladale snage poput Orbána u Mađarskoj ili AfD-a u Njemačkoj, moglo bi doći do političkog preokreta i zatvaranja finansijskih kanala prema Kijevu.

S obzirom na distanciranje Trumpove administracije, Evropa je danas ključni oslonac ukrajinske države. Ukraine Facility iz Bruxellesa osigurava do 50 milijardi eura za plaće, penzije i osnovne usluge, uz dodatnih 45 milijardi u makrofinansijskim paketima i kreditima. Na vojnom planu, Evropska unija je već isporučila milijarde eura pomoći, obučila više od 80.000 ukrajinskih vojnika i finansira nabavku municije kroz češku inicijativu vrijednu 4,5 milijardi dolara.

Bez te podrške, Ukrajina bi teško mogla opstati u iscrpljujućem ratu. Zemlja je izgubila milione stanovnika koji su otišli u izbjeglištvo, a industrijska infrastruktura je devastirana.

Dok se približava četvrta zima rata, front je zamrznut, ali strah i dalje ključa. Putin se kladi na zamor Zapada; Zelenski se oslanja na odlučnost naroda. Između njih, Evropa pokušava održati krhku ravnotežu između pomoći i opreza. Bez obzira na sve scenarije, jedno je sigurno: Ukrajina je postala simbol otpora, ali i ogledalo svijeta koji još ne zna kako završiti rat koji je započeo u njegovom dvorištu.

IZVOR: Agencije, El Mundo, 20Minutos