Kako objasniti narodu koji je izgubio hiljade života da se mir postiže ustupanjem teritorije? Odgovor se, prema evropskim diplomatama, krije u dva elementa. Prvo, u sigurnosnim garancijama koje se trenutno razrađuju u okviru koalicije dobrovoljaca predvođene Parizom i Londonom, uz maksimalno uključivanje SAD-a. I drugo, u perspektivi članstva u Evropskoj uniji


Evropske prijestolnice sve glasnije, iako još uvijek neformalno, razmatraju mogućnost da bi Ukrajina mogla biti prisiljena na teritorijalne ustupke ako želi doći do mirovnog sporazuma s Rusijom. Ideja o „manjem zlu“, nekada potpuno neprihvatljiva, sada tiho kruži diplomatskim kabinetima kao mogući izlaz iz rata koji ulazi u četvrtu godinu, bez naznaka zaustavljanja ruskog napada i uz sve slabiju međunarodnu energiju za podršku Kijevu. Ovaj narativ, međutim, nailazi na snažan otpor istočnoevropskih država, koje teritorijalne ustupke smatraju direktnom prijetnjom vlastitoj sigurnosti.

Osjećaj nemoći raste u evropskoj diplomatiji. Pregovori između Rusije i Sjedinjenih Američkih Država, iako trenutno u zastoju, ne ulijevaju nadu. Još veći strah odnosi se na sigurnosne garancije i rastuće uvjerenje da bi Ukrajina, iscrpljena invazijom golemih razmjera, mogla biti primorana prihvatiti ustupke koji bi do sada bili nezamislivi. Iako niko u Bruxellesu ili u prijestolnicama evropskih saveznika to javno ne priznaje, diplomatski izvori potvrđuju da je ideja o ustupanju teritorije prisutna i sve manje tabu tema.

Takav ton osjetio se i na sastanku održanom u srijedu u Bruxellesu, na kojem su učestvovali sigurnosni izaslanici Francuske, Njemačke, Finske, Italije i Ujedinjenog Kraljevstva, te Rustem Umerov, šef ukrajinske delegacije za mirovne pregovore. Razgovor je opisan kao „produktivan“, ali je jasno ukazao na razlike u percepciji toga šta će biti potrebno da bi se rat zaustavio. Emmanuel Macron je samo dva dana ranije ponovio da „samo Ukrajina može odlučivati o vlastitoj teritoriji“, ali raspoloženje unutar evropskih krugova polako se mijenja.

Pojedini evropski predstavnici, bez izravnog pominjanja bolnih ustupaka, dali su do znanja da sporazum bez značajnog dijela ruskih zahtjeva možda neće biti moguć. Finski predsjednik Alexander Stubb čak je javno upozorio svoje građane na mogućnost „nepravednog mira“, koji bi uključivao gubitak ukrajinskih teritorija. Umerov je jasno naglasio koliko bi takav scenarij bio težak,  emocionalno, politički, ali i ustavno, budući da su sporne teritorije u samom temelju ukrajinskog državnog poretka.

Najveći otpor takvim idejama dolazi iz Baltika i Poljske. Te države smatraju da bi svaki teritorijalni ustupak, čak i privremen, stvorio opasan presedan i otvorio vrata ruskoj agresiji prema drugim evropskim zemljama. Obavještajni izvještaji nekoliko evropskih država upozoravaju da bi Rusija u narednih pet godina mogla pokušati određeni oblik napada na neku članicu EU ili NATO-a. U takvom kontekstu, ideja priznavanja ruske okupacije ne samo da izgleda opasno, nego i historijski kratkovidno.

Macron je u nedavnom razgovoru s evropskim liderima, prema transkriptu koji je objavio njemački Der Spiegel, upozorio da bi Washington mogao „izdati“ Ukrajinu oko pitanja teritorijalnog integriteta. U razgovoru su učestvovali i njemački kancelar Friedrich Merz, generalni sekretar NATO-a Mark Rutte, finski predsjednik Stubb i ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski. Svi su izrazili zabrinutost da bi SAD, koje su već ukinule ključnu ekonomsku pomoć, mogle izvršiti pritisak na Kijev da prihvati sporazum kojim bi se teritorija žrtvovala u zamjenu za prekid rata.

Ipak, iz Macronovog kabineta ističu kako u njihovoj verziji razgovora riječ „izdaja“ ne postoji, te da francuski stav, javno i privatno, ostaje dosljedan: ništa se ne može odlučivati o Ukrajini bez Ukrajine. Upozoravaju, međutim, da neki elementi američkog prijedloga zahtijevaju pojašnjenje, posebno jer su predstavnici Washingtona nedavno razgovarali s ruskim zvaničnicima.

U stvarnosti, među državama koje predvode evropsku podršku Ukrajini sve se jače čuje uvjerenje da će Kijev morati napraviti značajne ustupke kako bi rat bio okončan. Ključno pitanje postaje koje sigurnosne garancije će SAD biti spremne ponuditi da bi spriječile novi ruski napad? Macron je to iznio otvoreno: bez sigurnosnih garancija, svaki teritorijalni ustupak bio bi samo priprema za novi rat.

Sastanak u Bruxellesu održan je u trenutku kada su propali pregovori u Moskvi, predvođeni američkim izaslanicima Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom. Taj susret je prvobitno trebao uključivati i predsjednika Zelenskog, ali je nakon neuspjeha razgovora s ruskom stranom značaj sastanka znatno smanjen.

Umerov je nakon briselskog sastanka saopštio da je diskusija bila dobra, ali je posebno naglasio pitanje sigurnosnih garancija, ono koje najviše opterećuje evropske lidere. „Moramo zajednički razviti okvir sigurnosnih garancija koji će biti stvaran i efikasan za dugoročnu sigurnost Ukrajine i cijele Evrope,“ poručio je.

Evropski saveznici odlično razumiju razmjere pritiska pod kojim se Ukrajina nalazi. Znaju i da je kontinent praktično sam u podršci Kijevu, te da će najveći dio tereta obnove pasti upravo na Evropsku uniju. U evropskim krugovima zato jača narativ koji služi kao utjeha: da je Ukrajina, u strateškom smislu, već pobijedila jer Rusija nije uspjela ostvariti svoje ključne ciljeve, okupaciju cijele zemlje i instaliranje marionetske vlasti.

Ipak, ostaje najteže pitanje: šta će ukrajinska vlast, i kako, moći predstaviti svojoj javnosti? Kako objasniti narodu koji je izgubio hiljade života da se mir postiže ustupanjem teritorije? Odgovor se, prema evropskim diplomatama, krije u dva elementa. Prvo, u sigurnosnim garancijama koje se trenutno razrađuju u okviru koalicije dobrovoljaca predvođene Parizom i Londonom, uz maksimalno uključivanje SAD-a. I drugo, u perspektivi članstva u Evropskoj uniji, jedinom geopolitičkom adutu koji bi Kijevu mogao dati dovoljno snažan argument da teške odluke predstavi kao korak prema stabilnoj evropskoj budućnosti.

Rat ulazi u četvrtu godinu, a Evropa se nalazi pred historijskim ispitom. Hoće li kontinent stati iza Ukrajine bez kolebanja, ili će prihvatiti model mira koji nagrađuje agresiju ostaje presudno pitanje koje će oblikovati budućnost Evrope, sigurnost njenih granica i moralne temelje na kojima počiva evropski poredak.

IZVOR: El Pais