U februaru 1960. general Charles de Gaulle naredio je detonaciju prve francuske atomske bombe u pustinji južnog Alžira. Test je bio prikaz moći, “veličine” kojom je heroj antinacističke Francuske želio obilježiti svoje predsjedništvo (1959.-1969.). Bio je to takođe prikaz beskrupuloznog i nedvosmislenog kolonijalizma, prema tvrdnjama njegovih kritičara. Tadašnji predsjednik Francuske pozivao je na eksploziju u atmosferi nuklearne naprave od 70 kilotona, četiri puta jače od one u Hirošimi, s obzirom na blizinu alžirske nezavisnosti koju je pariška vlada konačno priznala 1962. godine, nakon osam godina krvavog kolonijalnog rata.

Francuska je nastavila provoditi podzemne atomske testove u Alžiru do 1966. prema tajnom sporazumu, a zatim je napustila tu sjevernoafričku zemlju, ostavljajući za sobom trag trajne nuklearne kontaminacije i oko 40.000 civila, uglavnom nomada, pogođenih radijacijom.

Sada, usred jedne od najgorih diplomatskih kriza s Parizom od nezavisnosti, alžirski predsjednik Abdelmayid Tebboun upozorio je da je “imperativ” da Francuska prestane “gurati pod tepih” svoju obavezu dekontaminacije područja na kojima je izvršila nuklearne pokuse na teritoriji Alžira. Predsjednik je početkom mjeseca za francuski list L'Opinion rekao da je potrebno izbjeći trenutni diplomatski prekid veza pogoršan francuskim priznanjem marokanskog suvereniteta nad Saharom, što je u oktobru u Rabatu izjvaio francuski predsjednik Emmanuel Macron.

Kako piše El Pais, eskalacija između Pariza i Alžira nastavila je rasti od Macronovog zaokreta u korist plana autonomije Maroka za Zapadnu Saharu, gdje Alžir podržava Front Polisario, koja brani nezavisnost teritorija bivše španske kolonije nakon referenduma o samoodređenju. Hapšenje i zatvaranje francusko-alžirskog pisca Bualema Sansala, kritičara Tebbounove vlade, po dolasku na alžirski aderodrom u novembru prošle godine podiglo je bilateralne napetosti na razinu nedostignutu u prethodna dva desetljeća.

Trinaestog februara, u danu koji se poklopio sa 65. godišnjicom prvog atomskog testa, koji se dogodio u Reganneu, 1800 kilometara južno od Alžira, predsjednik alžirskog parlamenta, Ibrahim Bugali, pozvao je Francusku da se “moralno obaveže” da službeno prizna svoju odgovornost za “zločine protiv čovječanstva i okoliša” uzrokovane nakon 17 nuklearnih eksplozija (četiri nadzemne i 13 podzemnih) provedenih u Alžiru, navodi EFE.

Na nesvakidašnjem komemorativnom događaju organiziranom u sjedištu parlamenta, Bugali je podsjetio da su Francuzi ostavili velike količine radioaktivnog otpada, a da nisu očistili kontaminirano zemljište, te da nisu ostavili zapis za lociranje pogođenih lokacija. “Ova mračna stranica kolonijalne historije koja još uvijek baca sjenu ne može se zatvoriti a da Francuska preuzme svoju historijsku i pravnu odgovornost”, upozorio je predsjednik Nacionalne narodne skupštine.

U tajnom izvještaju Francuske komisije za atomsku energiju, s kojeg je 2013. skinuta oznaka povjerljivosti, promjer područja koje je najviše pogođeno kontaminacijom izazvanom prvim atomskim testom procijenjeno je na 150 kilometara, a navedeno je da su učinci radioaktivnog oblaka otkriveni u područjima Afrike i južne Evrope. Francuska je tada pribjegla podzemnim testovima u masivu Hoggar, također u južnom Alžiru. Međutim, 1962. godine došlo je do velikog radioaktivnog curenja u području gdje su živjele brojne skupine nomada i neke sjedilačke populacije, prema vojnom izvještaju koje je u to vrijeme proglašeno strogom tajnom.

Predsjednik Udruženja žrtava francuskih nuklearnih proba Ahmed Mahmudi prisjeća se da je tokom služenja vojnog roka 1992. godine bio raspoređen da čuva tunele u kojima su se izvodile atomske eksplozije. “Nije se znalo da je ovo područje kontaminirano, a ukradene su metalne ploče. Naše udruženje registrovalo je 2225 žrtava, s brojnim slučajevima raka, posebno leukemije”, rekao je na skupu koji je organizirao alžirski parlament, prenosi dnevnik El Watan.

Alžirsko Vijeće nacije, ekvivalent Senatu, također je 13. februara glasalo o zakonu kojim se Francuskoj nameće “odgovornost” za čišćenje područja u Sahari na kojima su zabilježeni nuklearni pokusi. Alžirski ministar okoliša, Nayiba Yilali, potvrdio je da “Francuska mora u potpunosti preuzeti svoje historijske, moralne i pravne odgovornosti u uklanjanju radioaktivnog otpada.”

Alžirska advokatica Fatma-Zohra Benbraham optužuje Francusku da je počinila “zločine protiv čovječnosti” korištenjem alžirskih civila kao “pokusnih kunića”. “Alžir mora dobiti materijalnu i moralnu odštetu za žrtve”, kaže ovaj pravni historičar, koji je proučavao tajne dokumente s kojih je francuska vlada skinula oznaku tajnosti, a prenosi dnevnik El Mujahid. Zalaže se za “odštetu za one koji su preživjeli nuklearne pokuse i potomke pogođenih porodica”.

Nicolas Sarkozy već je tražio sporazum s Alžirom 2007. godine tokom svog predsjedničkog mandata o provođenju studija o radioaktivnoj kontaminaciji. Godine 2012. predsjednik François Hollande također je pokušao unaprijediti rješenje spora oko centara za atomska ispitivanja, gdje su razine radioaktivnosti još uvijek više od normalnih 65 godina kasnije.

Historičari i organizacije civilnog društva dokumentirali su posljedice francuskih nuklearnih pokusa u Alžiru, koji su ostavili trag slučajeva raka, neuspjelih trudnoća i urođenih anomalija među civilnim stanovništvom. Samo jedan alžirski državljanin nalazi se među 545 žrtava koje su dobile odštetu (uglavnom iz Francuske Polinezije, još jednog mjesta francuskih nuklearnih eksplozija) od strane takozvanog Odbora za odštetu žrtvama nuklearnih pokusa osnovanog 2009., prema izvještaju koji je objavio Le Monde.

Francuski vojnici i državni službenici stacionirani u područjima gdje su detonirane atomske bombe – od kojih se 11 dogodilo nakon nezavisnosti Alžira – također su bili pogođeni. Vlasti i dalje drže ograđenim najkontaminiranija područja u pustinji, kojima se uz zaštitne mjere može pristupiti samo kratko vrijeme.