Kada je osmanski putnik i pisac Evlija Čelebi posjetio Gül-babino turbe 1663. godine, on je zabilježio da je Gül-baba umro 2. septembra 1541. godine odmah nakon zauzimanja Budima i da je sam Sulejman Veličanstveni, zajedno s Ebüssuudom, cijenjenim šejhulislamom, nosio njegov tabut do mezara.

Visoko iznad Budima (dio današnje Budimpešte) na Rózsadombu (Brdo ruža), do kojeg se dolazi strmim uskim ulicama, nalazi se jedno od najbolje očuvanih svjedočanstava osmanske vladavine u Mađarskoj: turbe bektašijskog derviša Gül-babe. Ne samo nazivi ulica koji vode do turbea – Gül Baba utca, Turban utca i Mecset utca – već i same krivudave kaldrmisane ulice dočaravaju osmansku prošlost Budimpešte.

Kada je osmanski putnik i pisac iz 17. vijeka Evlija Čelebi posjetio Gül-babino turbe 1663. godine, on je zabilježio da je Gül-baba umro 2. septembra 1541. godine odmah nakon zauzimanja Budima i da je sam Sulejman Veličanstveni, zajedno s Ebüssuudom, cijenjenim šejhulislamom, nosio njegov tabut do groba. Čelebi je zapisao da je Gül-baba umro tokom prvog džuma-namaza u budimskoj katedrali, koja je prepravljena u džamiju nakon osvajanja Budima. U periodu od 1543. do 1548. godine treći beglerbeg (generalni namjesnik) Budima, Yahyapaşazade Mehmed, osnovao je na tom mjestu tekiju i dao izgraditi turbe na Gül-babinom mezaru.

Jezuitska kapela

Do 17. stoljeća u tekiji je bilo šezdesetak derviša. Iako je dobar dio tog mjesta uništen tokom opsade Budima 1686. godine, turbe šestougaonog oblika je opstalo.

U post-osmanskom periodu lokalitet je postao vlasništvo jezuita, koji su 1686. godine pretvorili turbe u kapelu posvećenu svetom Josipu. Nakon što je Marija Terezija (1717–1780) suzbila jezuitsku aktivnost u Austrijskom carstvu 1773. godine, zgrada je postala vlasništvo kraljevske riznice. Godine 1833. turbe je prešlo u privatne ruke. Tada su turbe ponovo počeli posjećivati muslimani iz Bosne među kojima se od usta do usta još prenosila priča o Gül-babi i njegovom turbetu.

Turbe je prvo posjedovao izvjesni Jozsef Toma, a 1858. godine arhitekt János Wagner, koji je krajem 19. stoljeća sagradio potporni zid oko turbeta, koje je održavalo bošnjačko stanovništvo Budima.

Prilikom renoviranja turbeta od 1915. do 1918. godine grob je otvoren i, zanimljivo, pronađeni su ostaci tri skeleta. Mađarska je 1916. godine dala islamu status pravno priznate religije, a Gül-babino turbe ponovo je privuklo hodočasnike čiji se broj stalno povećavao.

Obnova 2019.

Turska agencija za saradnju i koordinaciju (TİKA) u saradnji s mađarskim vlastima obnovila je kompleks, u kojem se sada nalazi mali muzej. Njega su 2019. godine otvorili Recep Tayyip Erdoğan i Viktor Orban, a posvećen je ne samo Gül-babi nego i odnosima Mađarske i Turske.

Danas je ovo turbe, zajedno s muzejom, tačka koja spaja dvije zemlje svedočeći o muslimanskom naslijeđu Budimpešte. Ulaz u muzej je besplatan.

Mahala u kojoj se nalazi turbe dom je značajnije muslimanske zajednice, uglavnom Bošnjaka i Turaka. Inače, u Budimpešti se nalazi i Trg Bošnjaka, podsjećanje na duboke historijske veze Bošnjaka i Mađara.