U svega dva i po sata, Titanic je potonuo na dubinu od oko četiri kilometra. Od 2.227 putnika i članova posade, samo je 706 preživjelo. Među poginulima su bila i četvorica Bošnjaka iz sela Badić, kod Bosanske Krupe.

U noći 14. aprila 1912. godine, nekoliko minuta prije ponoći, Titanic, luksuzni brod smatran nepotopivim, sudario se s ledenjakom u sjevernom Atlantiku, što je dovelo do njegovog potonuća u ranim satima 15. aprila. Nesreća se dogodila blizu Newfoundlanda, dok je brod plovio brzinom od 22,5 čvorova kroz područje poznato po ledenjacima. Unatoč upozorenjima o ledu, posada nije usporila.

Ledena santa, visoka 15-30 metara iznad vode i dugačka do 120 metara, bila je teško uočljiva “crna santa”. Viđena je prekasno, samo nekoliko sekundi prije sudara u 23:40. Ledenjak se zario u desni bok broda, probivši trup i voda je brzo poplavila brod. U svega dva i po sata, Titanic je potonuo na dubinu od oko četiri kilometra. Od 2.227 putnika i članova posade, samo je 706 preživjelo. Među poginulima su bila i četvorica Bošnjaka iz sela Badić, kod Bosanske Krupe.

Tijela Ejda Rekića, Ćerima Balkića, Redže Delalića i Huseina Sivića nikada nisu pronađena.

U Državnom arhivu u Rijeci postoji dokument, popis 37 austrougarskih putnika koji su kupili karte za Titanic preko švicarske agencije. Napisan na mađarskom i njemačkom jeziku, popis otkriva imena putnika, među kojima su: Grga Čačić, Luka Čačić, Manda Čačić, Marija Čačić, Petar Čalić, Jovo Uzelac, Joso Ećimović, Jovan Dimić, Nikola Lulić, Marija Orešković, Jeka Orešković, Luka Orešković, Mate Pocrnić, Toma Pocrnić, Ivan Strilić, Bartol Čor, Ljudevit Čor, Mirko Dika, Ivan Čor, Josip Draženović, Ivan Jalševac, Jovan Stanković, Mara Osman-Banski, Ignjac Hendeković, Milan Karajić, Štefo Pavlović, Matilda Petranec, Stjepan Turčin, Ivan Markun, Franz Karum, Anna Karum, Janko Vovk, Jakob Pašić te Ćerim Balkić, Redžo Delalić, Husein Sivić i Ejdo Rekić.

Ejdo Rekić, 38-godišnji Krajišnik, 1906. godine je krenuo u Ameriku u potrazi za boljim životom. Ostavio je ženu i šestero djece, radeći naporno u rudniku u Harrisburgu, Pennsylvanija. Godine 1912. vratio se u rodni kraj. Kada je krenuo nazad u Ameriku, odlučio je povesti Huseina Sivića (40), Redžu Delalića (25) i Ćerima Balkića (25) sa sobom. Oženjeni muškarci iz Badića kupili su karte u Zürichu za 293 švicarska franaka. Nikada se nisu vratili.

Njihova imena danas žive na spomen-ploči u parku kod Doma kulture u Bosanskoj Krupi, podsjećajući na san brojnih Bošnjaka o boljoj budućnosti.