Razlika je minimalna, politički ponižavajuća za stranku koja je navikla da pobjeđuje bez napora. To najbolje pokazuje slika sa SNSD-ove proslave: zadihani i ljutiti Dodik proglašava pobjedu, dok kandidat Karan stoji uz njega u tišini, upravo onoj tišini koja se od njega, i u kampanji i nakon nje, očekivala
Vanredni izbori za predsjednika bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska završili su porukom koja je istovremeno jasna i uznemirujuća: pobijedila je opcija koja je u značajnoj mjeri gradila kampanju na fašističkim, otvoreno rasističkim porukama upućenim Bošnjacima. To je ključna činjenica ovih izbora. Najmanje 200.000 građana sa pravom glasa podržalo je takvu retoriku.
Podsjetimo: na predizbornom skupu u Istočnom Sarajevu, Milorad Dodik je izgovorio poruke koje su Bošnjake označavale kao prijetnju, kao “tuđe”, kao amebe, kao element koji treba držati podalje iz svakog dijela političkog i javnog života. U retorici je ponovo normalizirano dehumaniziranje, ono što je u svakoj ozbiljnoj demokratiji crvena linija. A ovdje je postalo predizborni alat.
Ipak, priča ovih izbora nije samo sumorna. Rezultat koji je ostvario opozicioni kandidat Branko Blanuša, tih, odmjeren, kandidat koji nije uzvraćao vikom na viku, daleko je bolji nego što se u ovom trenutku čini. Opozicija je nastupila razjedinjeno. SDS je ušao u kampanju bez kolektivne energije; kampanja je škripala na svakom koraku. Stanivukovićevo kalkulisanje otvoreno je zbunjivalo glasače a izlaznost je bila katastrofalna, tek 35,78 posto birača.
A preko puta svega toga stajala je uštimana, prebogata mašina SNSD-a: potpuna kontrola javnih finansija, javnih institucija, medija. RTRS je radio kao partijski bilten, minutaža za Blanušu bila je mizerna, uređivačka politika još mizernija. Resursi koje vladajuća stranka smatra “svojim” ponovo su zloupotrijebljeni kao da pripadaju privatnoj firmi, a ne građanima.
Uprkos svemu tome, rezultat je tijesan: prema sinoćnjim preliminarnim podacima CIK-a, Karan osvaja 200.116 glasova (50,89%), Blanuša 188.010 (47,81%). Razlika je minimalna, politički ponižavajuća. To najbolje pokazuje slika sa SNSD-ove proslave: zadihani i ljutiti Dodik proglašava pobjedu, dok kandidat Karan stoji uz njega u tišini. Tišini koja se od njega, i u kampanji i nakon nje, očekivala.
Dio analitičara već upozorava da izlaznost od 35 posto nije nužno pokazatelj apatičnog biračkog tijela, nego duboko problematičnog biračkog spiska. Prema njihovim procjenama, stvarni broj stanovnika u Republici Srpskoj je stotinama hiljada manji od onoga što bilježe evidencije, pa prividno „niska“ izlaznost zapravo prikriva ozbiljan demografski pad.
Konačno, opoziciji treba biti jasno da nije upotpunosti uspjela doprijeti do Bošnjaka koji žive u Republici Srpskoj. Glasovi koje su oni dali Blanuši bili su prije svega glasovi protiv Dodikove islamofobije, nacionalne mržnje i sistemske diskriminacije a ne podrška jasno artikulisanoj alternativi.
