U petak, 699 dana nakon što je Izrael započeo svoj rat u Gazi, izraelska muška fudbalska reprezentacija odigrat će kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo protiv Moldavije

Četiri dana nakon što je Rusija 2022. pokrenula svoju punu invaziju na Ukrajinu, FIFA i UEFA, međunarodna i evropska fudbalska vlasta, zabranile su svim ruskim timovima da igraju u njihovim takmičenjima. “Fudbal je ovdje potpuno ujedinjen i u punoj solidarnosti sa svim ljudima pogođenim u Ukrajini”, saopćili su tada.

U petak, 699 dana nakon što je Izrael započeo svoj rat u Gazi, izraelska muška fudbalska reprezentacija odigrat će kvalifikacijsku utakmicu za Svjetsko prvenstvo protiv Moldavije. Fudbal, međutim, nije “u punoj solidarnosti” sa narodom Gaze.

Kada je rat počeo, postojala je fundamentalna razlika između ničim izazvane potpune ruske invazije na Ukrajinu i izraelskog odgovora na napad Hamasa, u kojem je ubijeno 1.200 ljudi i dodatnih 250 uzeto za taoce. Ali razaranje Gaze ubrzo je prešlo okvire onoga što bi bilo koji razuman čovjek mogao smatrati “srazmjernim odgovorom”.

Tokom proteklih 22 mjeseca izraelska vojska ubila je više od 63.000 Palestinaca u Gazi, većinom civila. Svaka sedmica donosi nove ratne zločine: atentate na novinare, bombardovanje kafića, pucanje na izgladnjele ljude dok stoje u redu za hranu. Premijer zemlje optužen je pred Međunarodnim krivičnim sudom. Brojni stručnjaci za genocid i dvije vodeće izraelske organizacije za ljudska prava smatraju da Izrael provodi genocid.

Ali u svijetu sporta, Izrael nastavlja da igra kao da se ništa nije dogodilo. Palestinski fudbalski savez više puta je pozivao na zabranu Izraela a FIFA je uporno odugovlačila.

Čak i kada su fudbalske vlasti osjećale da moraju nešto reći, uspijevale su da ne kažu ništa. Post na službenij X stranici UEFA-e prošlog mjeseca, povodom smrti Suleimana al-Obeida, palestinskog fudbalera kojeg su izraelske snage ubile dok je čekao u redu za hranu, bio je toliko lišen detalja da je Mohamed Salah, egipatski napadač Liverpoola, odgovorio: “Možete li nam reći kako je umro, gdje i zašto?”

Odluka FIFA i UEFA da zabrane nastupe Rusiju bila je pragmatična, a ne principijelna. Dvanaest evropskih država, slijedeći primjer svojih vlada, jasno su dale do znanja da će odbiti igrati protiv Rusije. Među njima je bila i Poljska, koja je trebala igrati kvalifikacijsku utakmicu protiv njih.

I zato Izrael i dalje može igrati. Druge evropske fudbalske asocijacije, oponašajući kolebanje svojih političkih lidera, nisu bile spremne da zauzmu stav. Izrael bi sljedeći mjesec trebao igrati protiv Italije, a u oktobru protiv Norveške. Italijanska asocijacija fudbalskih trenera pozvala je da se Izrael suspenduje, a Norveška fudbalska asocijacija odlučila je donirati profit od utakmice humanitarnim organizacijama koje djeluju u Gazi. Ali utakmice će se svejedno odigrati.

Da obje zemlje odbiju igrati, to bi prisililo FIFA i UEFA da konačno donesu odluku. Ali to nosi rizik,  mogle bi se suočiti s kaznama i izgubiti šansu da se plasiraju na Svjetsko prvenstvo.

Sportski bojkot može donijeti promjene ali ponekad se osjeća beznađe pozivajući na nešto tako malo dok su zločini tako veliki.

Peter Hain, koji je bio duboko uključen u kampanju da se spriječi Južna Afrika pod aparthejdom da nastupa na međunarodnim takmičenjima, ne slaže se s tim pesimizmom. “Ljudi su mi tada govorili: zašto se koncentriraš na sport, kada su trgovina i oružje bili mnogo važniji za održavanje aparthejda? I složio sam se da bi okončanje globalne prodaje oružja i uvođenje potpune trgovinske blokade bilo pogubno za aparthejd. Ali to je bilo mnogo teže postići.”

Umjesto toga, objašnjava on, koristeći nenasilne direktne akcije protesta, “mogao si zadati udarac sistemu” i spriječiti Južnu Afriku da je se tretira na međunarodnoj sceni “kao ravnopravna, umjesto kao izolirana i prezrena država”.

U velikoj shemi stvari fudbal možda ne znači ništa, ali za mnoge od nas on znači sve. Razmišljamo o njemu, pričamo o njemu i gledamo ga stalno. Rasprava o bojkotu prisiljava nas da obratimo pažnju na rat koji možda želimo ignorisati.

Kao predstavnici svoje države, izraelska fudbalska reprezentacija ne bi smjela biti tretirana kao ravnopravna. Fudbal bi trebao pokazati hrabrost koju toliki politički lideri do sada nisu imali. To neće okončati rat, neće ublažiti patnju i gotovo sigurno neće napraviti nikakvu dramatičnu razliku. Jer, na kraju, postoje samo dvije osobe koje mogu okončati ovaj rat, a ni vi ni ja nismo Donald Trump niti Benjamin Netanyahu.

Ali kako Hain kaže: “Možeš učiniti samo ono što možeš učiniti.”

IZVOR: The Observer