Iako kritičari povremeno porede praksu sa prostitucijom, u Izraelu je program zakonski priznat i etički odobren. Čak su i rabini dali svoj pristanak, pod uslovom da osobe koje učestvuju u programu nisu u braku

Nakon rata i višemjesečnih trauma, Izrael ulazi u novu fazu suočavanja s posljedicama sukoba u Gazi. Fizičke i emocionalne rane mnogih vojnika i civila postaju vidljive tek sada, kada oružje utihne, a društvo pokušava da zacijeli. Među najosjetljivijim pitanjima jeste ono koje rijetko dospijeva u javnost, povratak seksualnog i emotivnog života ranjenih vojnika.

Još od 1980. godine u Izraelu postoji neobičan, ali zvanično priznat program seksualne rehabilitacije osoba s invaliditetom, koji uključuje rad sa takozvanim „surogat partnerima“. Ova terapijska praksa započela je u kibucima, s ciljem da pomogne osobama s fizičkim ili psihičkim oštećenjima da obnove intimnost, samopouzdanje i sposobnost za emocionalnu bliskost.

Program vodi psihologinja dr. Ronit Aloni u svojoj klinici u Tel Avivu. Njen tim godinama sarađuje s izraelskim Ministarstvom odbrane i Nacionalnim osiguranjem (Bituach Leumi), pružajući terapiju ranjenim vojnicima i civilima koji su pretrpjeli teške povrede ili traume tokom ratova i terorističkih napada.

„Da bismo pružili najbolju seksualnu terapiju, moramo ponuditi i partnera onima koji ga, zbog svoje povrede, nemaju ili ga ne mogu imati,“ objašnjava dr. Aloni. „To nije samo o seksu, nego o ponovnom uspostavljanju odnosa, o učenju kako voljeti i biti voljen.“

U praksi, „surogati“,muškarci i žene s posebnom obukom iz psihologije, komunikacije i fizioterapije, rade s pacijentima kroz niz koraka koji traju mjesecima. Program uključuje razgovore, vježbe dodira, komunikacije i samoprihvatanja. Seksualni čin može biti dio procesa, ali, kako naglašava Aloni, „to nije cilj, nego sredstvo, način da se pacijent ponovo poveže sa sobom i sa svijetom“.

Svaki korak se odvija pod nadzorom tima psihologa i terapeuta. „Naši pacijenti dolaze tek kada bolnice više ne mogu pomoći, kada problem postane dublji i složeniji“, kaže Aloni.

Dosad je kroz njen program prošlo skoro hiljadu pacijenata, među kojima su desetine ratnih veterana s povredama kičme, mozga ili amputacijama udova. Nakon oktobra 2023. i početka rata u Gazi, očekuje se veliki porast broja novih pacijenata.

Sve donedavno, izraelsko Ministarstvo odbrane pokrivalo je puni trošak liječenja. Međutim, zbog naglog porasta broja ranjenih, i fizički i psihološki, sistem više ne može da izdrži. „Sada pacijenti dolaze direktno kod mene, a ja im izdajem račune koje potom predaju Ministarstvu na refundaciju,“ kaže Aloni. Iznos koji država pokriva zavisi od stepena invaliditeta: „Neki dobiju puni iznos, drugi djelimično. Civili s traumama od napada također imaju pravo na nadoknadu preko nacionalnog osiguranja.“

Troškovi su visoki, prosječna seansa sa surogatom košta 1.700 šekela (oko 440 eura) i traje sat i po. U cijenu je uključena supervizija terapeuta i evaluacija napretka.

Iako kritičari povremeno porede praksu sa prostitucijom, u Izraelu je program zakonski priznat i etički odobren. Čak su i rabini dali svoj pristanak, pod uslovom da osobe koje učestvuju u programu nisu u braku. „Pitanje smo razmotrili sa svih strana,“ kaže Aloni. „Nije riječ o prevari ni o trgovini tijelom, već o obnovi dostojanstva i identiteta.“

Psiholozi koji rade u programu ističu da povreda ne utiče samo na tijelo nego i na percepciju vlastite vrijednosti. „Kada želite izraziti strast, ali vas dio vlastitog tijela odbija jer je promijenjen ili amputiran, to je razarajuće,“ objašnjava terapeutkinja Mintz Malchi. „Noga nije genitalni organ, ali je ključna za fizički osjećaj prisutnosti i samopouzdanja tokom intimnosti.“

Tokom posljednjeg rata, više od 3.200 izraelskih vojnika i civila zabilježeno je kao teže ranjeno, a najmanje 112 osoba ostalo je bez jednog ili više udova. Mnogi od njih suočavaju se s traumom koja prevazilazi fizičku bol. „Nije samo stvar povrede, nego načina na koji ona mijenja sliku o sebi,“ dodaje dr. Aloni. „Radimo i sa ženama koje su preživjele teška ranjavanja ili imaju posttraumatski stresni poremećaj. Ponekad se ne radi o seksu, nego o ponovnom učenju povjerenja, dodira, bliskosti.“

Nedavno istraživanje sprovedeno u Izraelu na uzorku od 1.033 odrasle osobe analiziralo je kako stres uzrokovan ratom utiče na seksualno blagostanje. Rezultati su pokazali snažnu povezanost između direktne izloženosti ratu i seksualnih disfunkcija. Čak i oni koji nisu fizički stradali, ali su svakodnevno pratili vijesti i svjedočili nasilju putem medija, pokazali su smanjenu seksualnu satisfakciju i povećanu anksioznost.

„Ratna trauma potresa same temelje sigurnosti, tijelo, povjerenje i odnose,“ objašnjava psihologinja Tamar Gitlitz, saradnica dr. Aloni. „Tijelo, koje je nekada bilo izvor užitka, sada postaje izvor straha i ukočenosti. Partneri se povlače, osjećaju odbacivanje i nemoć.“

Gitlitz ističe da se terapija nikada ne počinje razgovorom o seksu, već o sigurnosti. „Prvi korak je pomoći tijelu da ponovo osjeti mir i prisutnost,“ kaže ona. „Kroz blage vježbe disanja, svjesne dodire i komunikaciju koja poštuje granice, polako se vraća povjerenje.“

Iako je program institucionalno podržan, i dalje izaziva rasprave. Kritičari smatraju da država time prebacuje emocionalni teret rata na terapeute i surogate, umjesto da razvije širu mrežu psihosocijalne podrške. Drugi, međutim, vide u tome human pristup koji priznaje da seksualnost nije luksuz nego osnovna potreba. „Oni koji su dali dio tijela za zemlju imaju pravo da ponovo osjete da su živi,“ poručuje Aloni.

IZVOR: El Confidencial