Ovogodišnja dodjela Nobelovih nagrada ogolila je dosad najveći jaz između Izraela i globalne intelektualne i pravne elite. Dok je novi laureat za ekonomiju Michael Woodford predvodio apel više od dvadeset vodećih svjetskih ekonomista protiv izraelske vojne i humanitarne politike u Pojasu Gaze, oštra reakcija Tel Aviva na Nobelovu nagradu za mir dodijeljenu južnoafričkoj pravnici Navi Pillay potvrdila je potpunu izolaciju zemlje od ključnih institucija međunarodnog prava

Švedska kraljevska akademija nauka objavila je imena dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju, stavljajući u fokus dvojicu uglednih naučnika, Michaela Woodforda i Roberta E. Halla. Njihov rad na kreiranju teorijskih modela koji pomažu vladama i centralnim bankama u upravljanju ekonomskim šokovima, poput inflacije i energetskih kriza, pružio je ključne uvide u to kako potrošači donose odluke o štednji i potrošnji.

Međutim, iza čisto naučnog dostignuća Michaela Woodforda krije se i izuzetno snažan politički i društveni angažman. Woodford je tokom protekle godine bio ključna figura u pokretanju i organizovanju otvorene apelacione inicijative usmjerene protiv izraelske vojne i humanitarne politike u Pojasu Gaze.

Woodford je lično kontaktirao i okupio više od dvadeset vodećih američkih i evropskih ekonomista kako bi potpisali otvoreno pismo upućeno izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu. U tom dokumentu, 23 vrhunska stručnika upozorila su da bi planirana politika stvaranja takozvanog „humanitarnog grada“ imala katastrofalne humanitarne posljedice po palestinsko stanovništvo, uzrokovala masovnu glad, ali i ostavila teške ekonomske reperkusije po sam Izrael. Pod pritiskom međunarodne javnosti i stručnih upozorenja, izraelska vlada je naposljetku odustala od ovog plana, što je u oktobru 2025. godine kulminiralo potpisivanjem sporazuma o prekidu vatre s Hamasom.

U trenutku objavljivanja pisma, među potpisnicima se nalazilo 12 dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju. Dva mjeseca kasnije, nagradu su dobili Joel Mokyr i Philippe Aghion, a sa najnovijim priznanjem Woodfordu, broj nobelovaca koji su stalI iza ovog apela popeo se na ukupno 15. Izraelski istraživač za ekonomiju i sigurnost Eran Yashiv izjavio je za list TheMarker da se među ekonomistima već stvara interna šala kako je potpisivanje ovog pisma postalo najsigurniji put do osvajanja Nobelove nagrade.

Iako Woodford nije Jevrej, poznat je kao stručnjak s propalestinskim i proizraelskim stavovima u smislu podrške postojanju države, ali uz oštru kritiku njenih trenutnih vlasti. Njegov koautor Robert E. Hall također je u više navrata boravio u Izraelu i održavao bliske prijateljske veze s bivšim guvernerom Centralne banke Izraela, profesorom Stanleyjem Fischerom. Ova činjenica dodatno naglašava da kritika izraelske politike u Pojasu Gaze više ne dolazi samo s tradicionalno lijevih ili aktivističkih margina, već iz samog srca globalne naučne i ekonomske elite.

Gubitak podrške u međunarodnim naučnim krugovima preklapa se s još dubljim i opasnijim sukobom u koji je Izrael ušao sa sektorom međunarodnog prava. Odluka da se Nobelova nagrada za mir dodijeli južnoafričkoj pravnici i borcu za ljudska prava Navi Pillay izazvala je burne i neuobičajeno oštre reakcije izraelske diplomatije.

Predstavnici Ministarstva vanjskih poslova Izraela na društvenim mrežama objavili su izrazito oštru poruku: „Da postoji nagrada za laži, mržnju i krvne klevete, Navi Pillay ne bi bila samo kandidat, već apsolutni favorit. Sada kada je Nobelov komitet nagradio najveću laž 21. stoljeća, Joseph Goebbels sigurno aplaudira iz pakla.“ Izraelski ambasador pri Ujedinjenim nacijama, Danny Danon, reagirao je u sličnom tonu, navodeći da se bivši premijer Menachem Begin, Henry Kissinger i Martin Luther King „prevrću u grobu“.

Ovakve reakcije odražavaju duboki jaz koji se tokom posljednje decenije otvorio između zvaničnog Izraela s jedne strane, te agencija Ujedinjenih nacija i vodećih tijela međunarodnog prava s druge. Odnos Izraela prema Navi Pillay, koji bilježi konstantan pad još od 2011. godine, predstavlja ogledalo tog sukoba koji će u velikoj mjeri definisati poziciju Izraela na globalnoj sceni u narednim decenijama.

Pillay (85) ima impresivnu pravničku biografiju: bila je aktivistica protiv aparthejda u Južnoj Africi, prva sutkinja koja nije bijele rase u Vrhovnom sudu te zemlje, sutkinja Međunarodnog suda za Ruandu, te visoka komesarka UN-a za ljudska prava. Kada je 2011. godine u svojstvu visoke komesarke posjetila Izrael, sastala se s tadašnjim predsjednikom Shimonom Peresom i predsjednicom Vrhovnog suda Dorit Beinisch, te posjetila memorijalni centar Yad Vashem. Iz današnje perspektive, takva posjeta izgleda potpuno nezamisliva, s obzirom na to da je Izrael prekinuo saradnju s Vijećem UN-a za ljudska prava i bojkotovao sve njene nasljednike.

Godine 2021. Vijeće UN-a za ljudska prava formiralo je nezavisnu istražnu komisiju za područje Izraela i okupiranih teritorija, postavivši Pillay na njeno čelo. Komisija je dobila izuzetno širok mandat koji nije obuhvatao samo Zapadnu obalu i Istočni Jerusalem, već i teritoriju samog Izraela, uz ovlaštenje da istražuje duboke historijske korijene konflikta bez potrebe za periodičnim obnavljanjem mandata.

Već u oktobru 2022. godine, komisija pod vodstvom Navi Pillay preporučila je Generalnoj skupštini UN-a da od Međunarodnog suda pravde (ICJ) u Haagu zatraži savjetodavno mišljenje o legalnosti okupacije. Presuda donesena dvije godine kasnije bila je nedvosmislena: Izrael krši međunarodno pravo, a njegova kontrola nad Zapadnom obalom je nelegalna. To mišljenje postalo je prekretnica u načinu na koji međunarodna zajednica posmatra okupaciju, pružajući pravni osnov za nedavne odluke više evropskih zemalja o bojkotu proizvoda iz izraelskih naselja.

Nakon tragičnih događaja od 7. oktobra 2023. godine, komisija na čelu s Navi Pillay započela je obimnu istragu. Primjenjujući strogi pravni standard po kojem se svaki događaj morao potvrditi iz najmanje dva nezavisna i pouzdana izvora, komisija je u junu 2024. godine objavila dva obimna izvještaja.

Prvi izvještaj, napisan na 59 stranica, detaljno dokumentuje zločine koje je počinio Hamas. Analizirani su napadi na kibuce, vojne baze, plažu Zikim i grad Sderot. Komisija je utvrdila da je Hamas počinio niz ratnih zločina, uključujući ubistva, otmice, mučenja, obezglavljivanja i seksualno nasilje. U odsustvu zvanične državne istražne komisije u samom Izraelu, ovaj izvještaj UN-a ostaje najdetaljniji i najobuhvatniji dokument o dešavanjima od 7. oktobra. Međutim, izvještaj je istovremeno ukazao i na propuste izraelskih vlasti u zaštiti vlastitih građana, navodeći da vojne snage nisu reagovale dovoljno brzo, te da je aktivacija takozvane „Hannibal direktive“ uzrokovala smrt najmanje 14 izraelskih civila.

Drugi dio istrage bio je usmjeren na odgovor izraelske vojske u Pojasu Gaze. Kako su se dokazi o stradanju civila gomilali, izvještaji komisije postajali su sve oštriji. Tokom 2024. i 2025. godine objavljeni su dokumenti o sistemskom zlostavljanju palestinskih zatvorenika i uništenju zdravstvenog sistema u Gazi.

U septembru 2025. godine komisija je objavila svoj najradikalniji izvještaj, zaključivši da su postupci Izraela u Pojasu Gaze poprimili elemente genocida. U izvještaju se navodi da su izraelske snage počinile četiri od pet akata definisanih Konvencijom UN-a o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida iz 1948. godine: ubijanje članova grupe, nanošenje teških tjelesnih ili mentalnih povreda, namjerno nametanje životnih uslova izračunatih da dovedu do fizičkog uništenja grupe i primjena mjera usmjerenih na sprečavanje rađanja unutar grupe.

„Jasno je da postoji namjera da se Palestinci u Gazi unište kroz djela koja ispunjavaju kriterije iz Konvencije o genocidu. Odgovornost za ove zločine snose najviši nivoi izraelskih vlasti koji već skoro dvije godine vode ovu kampanju“, izjavila je Pillay prilikom predstavljanja izvještaja.

Izraelska vlada je u potpunosti odbacila nalaze komisije, optužujući autorku i njene saradnike za pristrasnost i narušavanje ugleda države. Ipak, uz podršku dijela američke administracije, Izrael je nastavio ignorisati odluke međunarodnih tijela. Iako se točkovi međunarodne pravde kreću sporo, izvještaji i pravne kvalifikacije koje predvode ličnosti poput Navi Pillay i Michaela Woodforda ukazuju na to da je stvoren dubok i dugotrajan jaz između Izraela i globalnog pravnog te intelektualnog poretka, jaz koji će oblikovati međunarodni položaj ove zemlje u decenijama koje dolaze.