U ambijentu Hadži Sinanove tekije u Sarajevu umjetnica Meliha Teparić izvela je performans kojim je kroz pokret, kaligrafiju i duhovnu poeziju istražila odnos između umjetničkog izraza, ljudske prisutnosti i tragova koje vrijeme ostavlja za sobom. Nadahnut kaligrafskim zapisima sa zidova tekije, performans je predstavljao svojevrsni hommage ljudima koji su tokom različitih historijskih razdoblja u ovom prostoru ostavljali svjedočanstva vlastitih duhovnih iskustava

Foto: Velija Hasanbegović

Umjetnica Meliha Teparić predstavila je performans „Vidljivo/nevidljivo“, u kojem je tradicionalnu kaligrafsku praksu povezala sa savremenim performativnim izrazom, propitujući odnos između materijalnog zapisa i prolaznosti samog čina pisanja. Posebnost ovog umjetničkog ostvarenja proizlazi iz njegovog neposrednog dijaloga s prostorom Hadži Sinanove tekije, čiji zidovi čuvaju kaligrafske zapise nastajale u različitim vremenskim periodima.

Upravo su ti zapisi, kao svjedočanstva ljudi koji su nekada boravili u tekiji, bili polazište umjetničkog istraživanja. Nastajali su iz potrebe pojedinaca da riječima i kaligrafskim oblicima izraze vlastita osjećanja, duhovna stanja i unutrašnja preispitivanja, ostavljajući tragove koji su nadživjeli njihovo fizičko prisustvo.

„Željela sam danas s vama podijeliti svoj performans, koji je zasnovan na kaligrafskom istraživanju i jednom specifičnom momentu pisanja kaligrafije. U ovom prostoru, prolazeći kroz vrata, mogli ste vidjeti kaligrafske zapise koji su nastali u različitim vremenskim periodima. Različiti ljudi koji su ovdje prolazili, zadržavali se duže ili kraće, u nekom momentu osjetili su potrebu da nešto napišu na tim zidovima, da iskažu svoje duhovno stanje, osjećaje. Meni je upravo taj momenat bio fascinantan“, kazala je Teparić.

Kako je pojasnila, njenu pažnju naročito je zaokupio sam trenutak nastanka tih zapisa, intimni čin koji je ostao izvan pogleda drugih, dok je njegov materijalni trag sačuvan do danas.

„Tu se odvijao ovaj performativni čin, koji je skriven od očiju javnosti. Ovim performansom željela sam to rekreirati i na neki način odati počast svim tim ljudima koji su ostavili tragove“, istaknula je umjetnica.

Za razliku od tradicionalne kaligrafije, u kojoj se pokret ruke materijalizira u zapisu na određenoj podlozi, Teparić je koristila tehniku kinetičke kaligrafije, ispisujući znakove rukama neposredno u zraku. Takav umjetnički postupak podrazumijeva odustajanje od trajnog fizičkog zapisa, zbog čega kaligrafski izraz postoji isključivo tokom izvođenja pokreta.

Time je uspostavljena zanimljiva veza između zapisa sa zidova tekije, koji su sačuvali prisustvo svojih davno odsutnih autora, i savremenog umjetničkog čina koji se odvija pred publikom, ali iza sebe ne ostavlja materijalni trag. U oba slučaja u središtu je ljudska potreba za izražavanjem unutrašnjeg iskustva, dok se razlika očituje u načinu na koji se to iskustvo prenosi kroz vrijeme.

Performans je bio prožet i kazivanjem duhovne poezije, čime je odnos između pokreta, riječi i prostora dobio dodatnu izražajnu dimenziju. Poezija je pratila kaligrafsko istraživanje, povezujući vizuelni i tjelesni izraz s duhovnim naslijeđem tekije.

Događaju je prisustvovao i šejh Hadži Sinanove tekije Sead Halilagić, a sam ambijent tekije imao je važnu ulogu u razumijevanju umjetničkog koncepta. Njeni kaligrafski zapisi, nastajali izvan formalnog umjetničkog predstavljanja, poslužili su kao neposredna inspiracija za savremeno promišljanje odnosa između stvaranja, sjećanja i prolaznosti.

Na završetku performansa prisutni su pozvani da razgledaju kaligrafske zapise na zidovima tekije i posvete vrijeme njihovom posmatranju i promišljanju. Time je umjetnički događaj dobio svojevrsni nastavak u neposrednom susretu publike s izvornim zapisima koji su nadahnuli njegov nastanak.