Prvu javnu biblioteku, u pravom smislu, dobilo je Sarajevo 1759. godine, koju je osnovao Osman Šehdija Bjelopoljac, glavni sekretar po treći put imenovanog bosanskog namjesnika Hećimoglu Alipaše, koji je došao u njegovoj pratnji.

Gazi Husrev-begova biblioteka u Sarajevu prošlog mjeseca obilježila je 489 godina postojanja, što je čini najstarijom kulturnom ustanovom u Bosni i Hercegovini i najstarijom bibliotekom. No, da li je Gazi Husrev-begova biblioteka najstarija javna biblioteka u Bosni i Hercegovini?

Ova biblioteka, strogo uzevši, pri svom osnivanju nije imala karakter javne biblioteke, nego školske, iako je to njen osnivač želio, kako to u njegovoj oporuci stoji. ‘Što preteče novca za gradnju medrese neka se za to kupi dobrih knjiga koje će se upotrebljavati u spomenutoj medresi, da se njima služe čitaoci i da iz njih prepisuju oni koji se naukom bave.’

Kako stoji u jednom tekstu iz Oslobođenja iz 1953. godine, Gazi Husrev-begova biblioteka dobila je u potpunosti karakter javne biblioteke tek u drugoj polovini 19. vijeka, tj. 1867. godine, kada je na inicijativu tadanjeg bosanskog valije Topal Osman paše napravljena uz munaru Begove džamije posebna zgrada u koju je smještena i njegova biblioteka i počele se sakupljati u nju knjige sa drugih strana, uvakufljene od pojedinih dobrotvornih i iz drugih manjih biblioteka.

Prvu javnu biblioteku, u pravom smislu, dobilo je Sarajevo 1759. godine, koju je osnovao Osman Šehdija Bjelopoljac, glavni sekretar po treći put imenovanog bosanskog namjesnika Hećimoglu Alipaše, koji je došao u njegovoj pratnji.

“Šejh Sejfudin Kemura veli da je Šehdija osnovao tu biblioteku vidjevši da je Sarajevo velik grad, a nema javne biblioteke. Međutim, postoji i druga verzija po kojoj je Osman Šehdija osnovao biblioteku povodom smrti svoga sina Ahmed Halema, kadije u Larisi, koji se bio istakao u književnosti. Ožalošćeni otac u spomen svoga rano preminulog sina osnovao je tu važnu kulturnu ustanovu. Prema Sejfudin Kemuri, Šehdija je na prvom mjestu sagradio posebnu zgradu u svrhu biblioteke. Zgrada se nalazila u lijevom uglu dvorišta Careve džamije, a napravljena je bila od tvrdog materijala na šest uglova sa kupolom. Sve svoje knjige Šehdija je poklonio i smjestio u tu zgradu pa je i dalje tokom svog života sakupljao knjige za tu biblioteku. Tako je on po svom odlasku u Carigrad 1759. godine poslao 180 skupocjenih rukopisa i odabranih djela iz raznih oblasti islamske književnosti za tu svoju biblioteku.

Tokom vremena knjižni fond ove biblioteke je mnogo narastao. U nju su prenesene mnoge knjige iz raznih džamija, uvakufljene knjige pojedinaca, znatan broj raznih važnih rukopisa. Osim raznih djela književne i naučne vrijednosti u ovoj biblioteci čuvali su se i kadijski zapisnici sarajevskog kadiluka koji su očuvani iz doba turske vladavine. Godine 1910. prigodom izgradnje zgrade Ulema Medžlisa, porušena je biblioteka, tj. zgrada Šehdine biblioteke, a knjige su smještene u lijevo krilo te novosagrađene zgrade. Bez sumnje, rušenje ovog historijskog objekta kulturnog značaja bila je greška i osuđena je od mnogih naših kulturnih radnika. Godine 1914. odlučeno je da se te prostorije ustupe novouspostavljenom Muftiskom uredu, a književno blago te biblioteke spojeno je sa Gazi Husrevbegovom bibliotekom, u kojoj se nalazi još i danas”, navodi se u tekstu iz Oslobođenja.

Bivši direktor Gazi husrev-begove biblioteke mr. Osman Lavić smatra da biblioteka Osman-ef. Šehdija Kadića Bjelopoljca predstavlja rijedak primjer da je roditelj u znak sjećanja na rano umrlog sina, inače pjesnika koji je pisao na osmanskom turskom jeziku, u literaturi poznatog Ahmeda Hatemija, podigao biblioteku i uvakufio za one prilike impozantan broj kapitalnih rukopisnih djela.

Koliko je poznato, ovo je prva namjenski sagrađena biblioteka u Bosni i Hercegovini koju je osjećao vlastitom domovinom, jer je njegov rodni grad Bijelo Polje bio u njenom sastavu, a harem Sultan-Fatihove džamije u Sarajevu pogodno mjesto na kojem je dao sagraditi lijepu šestougaonu potkupolnu građevinu u koju je 1759. godine iz Istanbula poslao 180 rukom pisanih i sadržajno probranih knjiga.

“Među njima je i najstarija knjiga koja se danas čuva u Bosni i Hercegovini, prepisana 1106. godine. U prilog tome svjedoči i moto za tarih o gradnji biblioteke uzet iz Kurʼana (98:3) u značenju: ‘U njoj su knjige vrijedne.’ Ovaj tarih uklesan u kamenu i danas se nalazi uzidan u zidu zgrade ispred Careve džamije, gdje je sve do 1910. godine postojala ova biblioteka, koju je Zemaljska vlada porušila ‘u namjeri da sagradi ljepšu i moderniju’, što nikada nije realizirano”, navodi mr. Lavić.

Rukopisi biblioteke Osman Šehdije opečaćeni su vakifovim pečatom, eks librisom ove biblioteke, koji u sebi sadrži poruku: “Uvakufio ovaj primjerak Osman Šehdi, od hadžegana carskog divana u Sarajevu, pod uvjetom da se iz biblioteke ne iznose ni koraka ni pedlja, godina 1173.”

Osim početnog fonda od 180 rukopisa, koji je sadržavao djela iz astronomije, etike, leksikografije, medicine, matematike, veterine, historije, književnosti i drugih znanosti, u ovoj biblioteci kasnije su smiraj našle i knjige iz zbirke sarajevskih kolekcionara i muderisa Abdullah-ef. Kantamirije, Abdulkadira Muzaferije, h. Halil-ef., sina Salihova, Herceglije i drugih vakifa.

“Ovo je, bez sumnje, bila najveća javna biblioteka u Bosni početkom 20. stoljeća”, navodi Lavić.