Dogovor Izraela i Hamasa u Egiptu otvara vrata prekidu vatre, razmjeni zarobljenika i povlačenju trupa ali Gaza i dalje sumnja u svaku riječ

Dvije godine nakon početka izraelske invazije na Pojas Gaze, u kojoj je, prema podacima humanitarnih organizacija, poginulo više od 67.000 ljudi, potpisan je sporazum koji bi trebao zaustaviti krvoproliće. Dogovor, nazvan „prva faza Trumpovog plana za Gazu“, potpisan je u egipatskom ljetovalištu Šarm el-Šeik, u prisustvu posrednika iz Egipta, Katara i Sjedinjenih Država.

Prema objavljenim detaljima, primirje će stupiti na snagu 24 sata nakon što ga izraelska vlada ratifikuje, a to se očekuje ovog popodneva, na sjednici koju će voditi premijer Benjamin Netanyahu. Dogovorom je predviđeno puštanje posljednjih 48 izraelskih talaca koje Hamas još drži u Gazi, u zamjenu za oslobađanje oko 2.000 palestinskih zatvorenika, među njima i 250 osoba osuđenih na doživotne kazne.

Osim toga, izraelska vojska bi se trebala povući na polovinu teritorija Pojasa Gaze, čime bi se okončala najduža i najrazornija faza vojne operacije započete nakon napada Hamasa 7. oktobra 2023. godine.

Dogovor je postignut nakon višednevnih intenzivnih pregovora, koje su posredovali Egipat i Katar, uz američku delegaciju predvođenu izaslanikom Steveom Witkoffom i Jaredom Kushnerom, zetom Donalda Trumpa. Uprkos svečanoj prirodi potpisivanja, sve je obavljeno bez medijske pompe, gotovo tajno, što samo potvrđuje osjetljivost situacije i političku krhkost mirovnog procesa.

U samom Izraelu, prema očekivanjima, sporazum će biti izglasan bez većih prepreka, jer Netanyahu ima dovoljnu podršku u vladajućoj koaliciji. Samo su pojedini ministri izražavali rezerve. Bezalel Smotrich, ministar finansija iz ultranacionalističkog bloka, izjavio je kako ima „miješana osjećanja“ – radost zbog povratka talaca, ali i strah da se „otvaraju zatvori za buduće vođe terorista“.

Hamas, s druge strane, izražava nepovjerenje. Njegov glasnogovornik Hazem Qassem optužio je Netanyahua da „manipuliše datumima, listama i dogovorenim procedurama“ te upozorio da bi Izrael mogao pokušati odgoditi primjenu dogovora. „U kontaktu smo s posrednicima kako bismo osigurali da okupacija ispuni dogovoreno“, rekao je Qassem.

Prema palestinskim izvorima, tehničke pripreme za razmjenu zarobljenika i oslobađanje talaca trajaće najmanje dva dana, jer su mnogi od njih „raspršeni po tajnim lokacijama i u rukama različitih frakcija“.

Egipat, koji je tokom cijelog rata pokušavao balansirati između izraelske sigurnosti i palestinske tragedije, ovim dogovorom učvršćuje svoju ulogu ključnog posrednika. Egipatski predsjednik Abdelfatah el-Sisi pozdravio je sporazum kao „kraj dvije godine patnji i nesreće“, dodajući da on „otvara vrata nadi, pravdi i stabilnosti u regionu“.

Sisi je također najavio da će Egipat dozvoliti ulazak teške mehanizacije i kamiona s humanitarnom pomoći u Gazu, kako bi se omogućila obnovu i evakuacija ruševina.

Ipak, ispod diplomatskog jezika, svi akteri svjesni su da je ovo tek privremeni predah. Druga faza plana, u kojoj bi Hamas trebao pristati na razoružavanje i uspostavu tehnokratske palestinske vlade, daleko je teža i politički riskantnija.

Na ulicama Gaze, vijest o potpisanom sporazumu dočekana je s mješavinom suza, nevjerice i opreza. Neki su izašli na ulice i zaplesali; drugi su, naviknuti na izdaje i prekršena obećanja, ostali u svojim razorenim domovima.

„U Gazi je nada ubijena previše puta“, kaže Fida al-Araj, četrdesetogodišnja psihologinja iz Deir al-Balaha. „Čuli smo već za primirja koja su trajala dan ili dva, dok bombe još padaju. Kako da vjerujemo da će ovaj put biti drugačije?“

Njen sugrađanin Mohamed, novinar iz izbjegličkog kampa Nuseirat, dijeli isti osjećaj: „Prošli put su rekli da je sve gotovo i istog dana su nastavili bombardovati.“

U njegovim riječima sabrano je iskustvo čitavog stanovništva: svaki put kad se najavi mir, slijedi nova noć eksplozija. U januaru ove godine, kad je objavljeno prethodno primirje, izraelske snage nastavile su bombardovanja i prije nego što je tinta na dokumentima presušila.

Za mnoge porodice u Gazi, čak i ako oružje zašuti, rat se neće završiti. Alaa Sbaih, dvadesetpetogodišnja žena iz grada Gaze, poslala je fotografiju ruševina svog nekadašnjeg doma. „Kuća je srušena posljednjeg dana prije nego što je objavljeno primirje“, kaže. „Preživjela sam, i to je sve što mogu reći.“

Druga Palestinka, Faiza, majka troje djece, sanja o ponovnom susretu sa sinovima koji su uspjeli pobjeći u Egipat prije nego što je izraelska vojska zatvorila prelaz Rafah. „Zadnji put sam ih vidjela 24. aprila 2024.“, kaže. „Ako se ovo primirje održi, možda ću ih opet zagrliti.“

Ali potom dodaje tiho: „Samo se bojim da me nada opet ne slomi.“ Faiza danas nema kuću ni porodicu kojoj bi se vratila, bombardovanje je uništilo sve što je imala. „Ako se bombardovanje zaustavi, možda ću otići u Egipat i početi ispočetka. Ovdje nema ničega osim prašine.“

Ipak, unatoč svemu, sinoć su u nekim dijelovima Gaze zabilježene scene koje svijet nije vidio već dvije godine, djeca koja plešu i smiju se. „Ljudi su izašli na ulice, ne zato što vjeruju u mir, nego zato što su preživjeli“, kaže Khalil Abu Shammala, bivši direktor palestinske organizacije Addameer. „To je radost opstanka, radost što su još živi.“

Na društvenim mrežama šire se snimci djece koja trče ulicama Khan Junisa s improviziranim zastavama mira, dok u pozadini još bruji zvuk izraelskih dronova. „Navikli smo da radost traje kratko“, piše jedan stanovnik Gaze na X-u. „Ali makar jednu noć želimo zaboraviti strah.“

Unutar izraelske politike, Netanyahu koristi ovaj dogovor da spasi vlast i povrati međunarodnu podršku. Nakon dvije godine rata i porasta kritika iz Washingtona, ovaj sporazum mu omogućava da se predstavi kao državnik koji „donosi mir i vraća taoce“.

No, mnogi u Izraelu i dalje sumnjaju da će vojna operacija biti uistinu okončana. Ultranacionalistički partneri u vladi, poput Itamara Ben-Gvira, već najavljuju da „rat mora biti nastavljen dok Hamas ne bude potpuno iskorijenjen“.

Za Netanyahua, koji planira uskoro ugostiti Donalda Trumpa u izraelskom Knesetu, ovaj dogovor ima i simboličnu težinu: vraća ga u centar globalne pozornice i učvršćuje vezu s bivšim američkim predsjednikom, koji već gleda prema novom mandatu u Bijeloj kući.

Od oktobra 2023. godine do danas, Gaza je pretvorena u ruševinu.
Više od 1,5 miliona ljudi ostalo je bez doma. Više od 67.000 Palestinaca ubijeno je, među njima desetine hiljada djece. Bolnice su razorene, škole pretvorene u skloništa, a UN procjenjuje da je 80% stanovništva na ivici gladi.

S druge strane, Izrael je pretrpio gubitke bez presedana u svojoj novijoj historiji — više od 1.400 poginulih tokom početnog napada Hamasa i kasnijih operacija. Stotine hiljada Izraelaca evakuisano je iz pograničnih područja, dok društvo i dalje živi u sjeni traume talaca.

Ako sve prođe po planu, primirje bi trebalo stupiti na snagu sutra u 18 sati po lokalnom vremenu. U tom trenutku, izraelske trupe bi trebale napustiti urbane zone Gaze i povući se na dogovorenu liniju u sredini teritorije.

Ali, u očima stanovnika Gaze, mir više nije riječ, to je sumnja. „Naučili smo da se ne radujemo prerano“, kaže Fida al-Araj. „Naše sjećanje je puno prekršenih obećanja. Možda ovaj put bude drugačije, ali još nismo sigurni.“

U njihovim riječima odjekuje kolektivna trauma dvogodišnjeg rata: bez domova, bez sigurnosti, bez vjere u obećanja političara. A dok se u Tel Avivu već slave vijesti o povratku talaca, u Gazi se ljudi pitaju da li je ovo zaista kraj genocida, ili tek novi početak iste priče?

IZVOR: El Pais