Aktivisti iz krajnje desničarske organizacije Vishwa Hindu Parishad (VHP) zahtijevaju rušenje spomenika u Nagpuru koji čuva posmrtne ostatke Aurangzeba, člana dinastije koja je vladala ovim dijelom Indije u 17. stoljeću. VHP optužuje mogulskog cara za progon hinduističke zajednice.
Devet osoba je ozlijeđeno u centralnom dijelu Indije u nasilnim incidentima izazvanim pozivom hinduističkog nacionalističkog pokreta za uništenje mezara muslimanskog vladara, izvijestili su jutros indijski mediji.
Aktivisti iz krajnje desničarske organizacije Vishwa Hindu Parishad (VHP) zahtijevaju rušenje spomenika u Nagpuru koji čuva posmrtne ostatke Aurangzeba, člana dinastije koja je vladala ovim dijelom Indije u 17. stoljeću. VHP optužuje mogulskog cara za progon hinduističke zajednice.
Sukobi su izbili u ponedjeljak nakon što su hinduistički militanti zapalili fotografiju Aurangzeba, izvijestio je NDTV. Kao odgovor, demonstranti su palili vozila i pljačkali domove. Prema novinskoj agenciji Press Trust of India, ozlijeđeno je šest civila i tri policajca. NDTV je izvijestio o oko 50 uhapšenih.
Lokalne vlasti zabranile su okupljanje više od četiri osobe na javnom trgu i pojačale sigurnost oko Aurangzebove grobnice, oko 450 km zapadno od Nagpura. Glavni izvršni direktor države Maharashtra Devendra Fadnavis, hinduistički ultranacionalist, pozvao je ljude da “ne vjeruju glasinama” i izrazio žaljenje što mora zaštititi Aurangzebov mezar “unatoč njegovim prošlim činovima progona”.
Na vlasti od 2014. godine, indijski premijer Narendra Modi više puta je javno kritizirao mogulskog cara. “Aurangzeb i njegovi tirani odrubili su mnoge glave”, rekao je 2022. Narendra Modi je redovno optuživan od strane svojih kritičara i indijskih organizacija civilnog društva za diskriminaciju približno 200 miliona muslimana u najmnogoljudnijoj zemlji na svijetu.
Aurangzeb (1618.–1707.), punim imenom Abu Muzaffar Muhi-ud-Din Muhammad Aurangzeb Alamgir, bio je šesti car Mogulske dinastije, koji je vladao Indijom od 1658. do svoje smrti 1707. godine. Smatra se jednim od najkontroverznijih vladara u indijskoj historiji zbog svoje stroge vjerske politike i dugotrajne vladavine koja je označila početak opadanja Mogulskog Carstva.
Aurangzeb je rođen trećeg novembra 1618. u Dahodu, Gujarat, kao treći sin cara Shah Jahana i njegove supruge Mumtaz Mahal (poznate po Tadž Mahalu). Bio je ambiciozan i sposoban vojskovođa, a na vlast je došao nakon krvavog građanskog rata protiv svoje braće. Godine 1658. svrgnuo je svog oca Shah Jahana, zatvorivši ga u tvrđavu Agra, gdje je ovaj proveo ostatak života. Aurangzeb se proglasio carem, uzimajući titulu “Alamgir” (Osvajač svijeta).
Aurangzebova vladavina trajala je gotovo 50 godina i bila je obilježena ekspanzijom carstva, ali i unutrašnjim sukobima. Za razliku od svojih prethodnika koji su promovirali vjersku toleranciju i sinkretizam, Aurangzeb je bio duboko religiozan musliman i slijedio je strogu interpretaciju islamskog prava (šerijata). Njegova politika često se doživljavala kao netolerantna prema drugim vjerskim zajednicama, posebno hindusima.
Ponovo je uveo džiziju (porez na nemuslimane), rušio hinduističke hramove i zabranjivao određene hinduističke prakse. Ove mjere dovele su do sukoba s hinduističkim zajednicama i pobuna, poput one koju su predvodili Rajputi i Marathe. Proveo je veći dio svoje vladavine u ratovima, posebno na jugu Indije (Dekan), gdje je pokušavao pokoriti Marathe i druga kraljevstva. Iako je proširio carstvo do njegovih najvećih granica, ovi ratovi su iscrpili njegovu vlast. Bio je asketski nastrojen, izbjegavao raskoš i živio jednostavnim životom, što je bilo u kontrastu s luksuzom njegovih prethodnika.
Aurangzeb je preselio trećeg marta 1707. u Ahmednagaru, a ukopan je u jednostavnoj grobnici u Khuldabadu, Maharashtra, u skladu s njegovim skromnim željama. Njegova smrt označila je početak brzog propadanja Mogulskog Carstva zbog unutrašnjih sukoba, slabih nasljednika i rastuće moći evropskih kolonijalnih sila, poput Britanaca.
U modernoj Indiji Aurangzeb je polarizirajuća figura. Hinduistički nacionalisti, poput Vishwa Hindu Parishada, optužuju ga za tiraniju i progon hindusa, često ga prikazujući kao simbol muslimanske dominacije nad Indijom. S druge strane, neki historičari tvrde da je njegova netolerancija pretjerano naglašena i da je njegova politika bila više pragmatična nego fanatična, usmjerena na očuvanje carstva u turbulentnim vremenima.
