Ernad Dedović: “Prašina u očima mrava”, Dobra knjiga, Sarajevo, 2024.
„Prašina u očima mrava“ je dobro promišljena zbirka poezije, četvrta po redu u stvaralaštvu Ernada Dedovića, koja predstavlja ozbiljan umjetnički pomak i autorsko sazrijevanje. Ova knjiga razotkriva unutrašnji svijet lirskog subjekta suočenog s univerzalnim pitanjima postojanja: život, smrt, ljubav, Bog, vrijeme, priroda i smisao. Dedovićeva poezija je unutarnji dnevnik mladog čovjeka koji, osluškujući vlastite drhtaje i tjeskobe, traži, nalazi i gubi odgovore.
Zbirka je podijeljena u šest ciklusa: Ilham, Djeca, Zemlja, Ponor, Rebro, Dah. Svaki od njih donosi tematski i emotivno različite pjesničke mikrokozme, povezane osnovnim impulsom čovjekove težnje ka razumijevanju sebe i svijeta oko sebe.
Od prvih pjesama („Bekara“, „Miradž“, „Mujezin“) jasno je da Dedović poseže za religijskim, mističnim i sufijskim motivima. On ispituje odnos čovjeka i Boga kroz skromnost, pokajanje, ali i kroz ljepotu sedžde i mira koji dolazi sa svjesnošću o vlastitoj malenosti pred Stvoriteljem.
U ciklusu „Djeca“ Dedović brutalno iskreno prikazuje tragediju odrastanja u postratnom vremenu, gdje naslijeđe ratnih trauma postaje nevidljivi teret nove generacije („Ruševine“, „Matriks“, „Koščice“).
Nisam bio tamo kada se sve rušilo
i kada su djeca padala
kao da nisu djeca,
ali sam zato poslije rođen
sa svim tim ruševinama
i glasovima u sebi.
(Ruševine)
Ciklus „Zemlja“ posebno se izdvaja snažnim prizorima prirode i smrti kao prirodne transformacije. Zemlja nije samo materijalna supstanca – ona je majka, grobnica, utočište i vječni sudija.
Kome dati ovo krhko tijelo
osim zemlji
(Majka)
U „Ponoru“, pjesnik dotiče najdublje tamne slojeve ljudskog bića – strahove, tjeskobe, osjećaj tuđinstva, gorčine postojanja. Ovdje se posebno osjeti utjecaj filozofskog egzistencijalizma.
Ciklus „Rebro“ donosi odmak – iz opće metafizičke kontemplacije Dedović prelazi u vrlo intimne, tjelesne i emotivne prostore ljubavi, boli i nježnosti. Prikazuje ljubav kao i svaku drugu borbu za preživljavanje duše.
U završnom ciklusu, „Dah“, pjesnik reflektira o smrti, trajanju, zaboravu i krajnjoj nemoći čovjeka pred neumitnim protokom vremena.
Jezik Dedovićeve poezije je sažet, slojevit, povremeno hermetičan, ali uvijek nosi emocionalnu autentičnost. Upotreba kratkih, reznih stihova s minimalističkim slikama ostavlja snažan dojam. Njegov stil karakteriziraju: jak osjećaj metafore (npr. „u grudima tuđim se žali sebe“), polisemičnost izraza (višeslojno značenje svakog simbola), izrazita zvučnost stihova, ritmičnost i melodioznost, često spajanje suprotnosti: nježnost – bol, svetost – grijeh, život – smrt. Pjesme su često oblikovane kao unutrašnji monolozi, ispovijedi, molitve ili kratki filozofski aforizmi.
„Prašina u očima mrava“ je knjiga o svjesnom bivstvovanju u svijetu u kojem se čovjek poput prašine, nosi sa sudbinom, a da je često i ne razumije. Smisao je često nedostižan, ali težnja ka smislu je ono što čini ljudsko postojanje vrijednim. Komplementarnost svijeta, koji nas okružuje u beskrajnoj fantazmagoričnosti, biva transcendirana do onog eteričnog nivoa gdje je poetsko – alternativa ludilu! I sve to, vještinom vrlo prilagođene, ali u funkciji svoga „vjeruju“, pokazaće se – nužne dijalektike.
Za razliku od dječaka koji u svojim malim šakama pokušava da prenese more u rupu iskopanu na obali, ovaj pjesnik ne rezignira nad titanskim zadatkom. On svoje vrijeme troši kopajući rupu dovoljno veliku za sva mora. U sjeni vidljivog dešavaju se stvari dostupne samo duhovnom oku onoga koji lovi njihovu jedva naznačenu semiotičnost. Svojim najdirektnijim iskustvom autor svjedoči i otvoreno poziva na izuzetno putovanje svijetom raznolikosti.
Kroz pjesničke slike Dedović jasno poručuje: istinsko razumijevanje svijeta dolazi tek kad se čovjek suoči sa vlastitom prolaznošću, ljubav nije samo osjećanje nego i borba za očuvanje vlastite duše, smrt nije kraj, nego transformacija, autentičnost i potraga za vlastitim glasom vrijede više od kolektivnih dogmi.
Ono što ovu zbirku čini posebno vrijednom jeste izbalansirana kombinacija univerzalnog i ličnog, filozofskog i emotivnog. Dedović pokazuje zavidnu sposobnost da velike teme sažme u jednostavne slike koje snažno pogađaju čitaoca. Ipak, ponegdje bi pjesme mogle dobiti na jačini kroz dodatnu konkretnost; prevelika apstraktnost u pojedinim momentima može otežati emotivnu identifikaciju čitatelja.
„Prašina u očima mrava“ je zbirka koja traži i zaslužuje pažljivog, strpljivog čitaoca. Njena snaga leži u spoju duhovnog, emotivnog i filozofskog, a Ernad Dedović ovom knjigom potvrđuje svoju zrelost kao pjesnika koji zna promišljati duboko, izražavati jasno i osjećati iskreno. Ova zbirka je mali komadić svemira pretočen u stihove – i podsjetnik na našu veličanstvenu, a opet tako krhku ljudskost.
