Prije samo deset mjeseci, Laburisti su u toj izbornoj jedinici osvojili više od 50 % glasova, danas je ta razlika nestala. Štaviše, pobjeda Reform UK-a pokazuje da je ogorčenost radničke klase, nekad lojalne Laburistima, dosegla tačku pucanja. Uzrok? Kombinacija osjećaja izdaje, razočarenja i straha – od imigracije, ekonomske stagnacije i nedostatka stvarnih promjena.
U Runcornu i Helsbyju, nekadašnjem laburističkom uporištu u industrijskom sjeverozapadu Engleske, dogodio se politički zemljotres koji najavljuje duboke promjene u britanskom političkom krajoliku.
Stranka Reform UK, koju predvodi desni populista Nigel Farage, ostvarila je historijsku pobjedu na dopunskim izborima, osvojivši peto zastupničko mjesto u britanskom parlamentu. Njihova kandidatkinja Sarah Pochin pobijedila je laburista s tijesnom razlikom od samo šest glasova – no simbolika te pobjede nadilazi brojke.
Prije samo deset mjeseci, Laburisti su u toj izbornoj jedinici osvojili više od 50 % glasova, danas je ta razlika nestala. Štaviše, pobjeda Reform UK-a pokazuje da je ogorčenost radničke klase, nekad lojalne Laburistima, dosegla tačku pucanja. Uzrok? Kombinacija osjećaja izdaje, razočarenja i straha – od imigracije, ekonomske stagnacije i nedostatka stvarnih promjena.
Dopunski izbori su raspisani nakon što je laburistički zastupnik Mike Amesbury osuđen na zatvorsku kaznu zbog fizičkog napada, što je dodatno narušilo povjerenje birača u Laburiste. No šire nezadovoljstvo tinjalo je već dugo. Priljev ilegalnih migranata, smještanih u lokalne hotele, rezanje socijalnih naknada i neispunjena obećanja o „novoj Britaniji“ natjerali su birače da traže novu opciju – i pronašli su je u Farageu.
Reform UK iskoristio je atmosferu frustracije i neizvjesnosti kako bi preuzeo prostor koji su tradicionalne stranke zanemarile. Iako još uvijek nedovoljno jak da ozbiljno ugrozi vlast, Reform UK je uspio ono što se donedavno činilo nemogućim: probiti se u srce britanskog izbornog sistema koji kažnjava male stranke.
„Ovo je presuda protiv starog poretka“, poručio je Farage, najavljujući nastavak borbe. Njegova stranka sada predstavlja najopasniji izazov dvostranačkom sistemu u Velikoj Britaniji još od osamdesetih godina.
Farage je javnosti najpoznatiji kao bivši vođa Stranke za nezavisnost Ujedinjenog Kraljevstva (UKIP) i ključna figura u kampanji za izlazak Ujedinjenog Kraljevstva iz Evropske unije (Brexit). Njegova politička karijera obilježena je snažnim desničarskim, nacionalističkim i populističkim stavovima, pri čemu je često bio u središtu kontroverzi zbog izjava koje su mnogi okarakterizirali kao islamofobne.
Farage se redovno izražava s nepovjerenjem prema muslimanskim zajednicama u Britaniji, tvrdeći da se „ne žele integrirati“ i da „prijete britanskim vrijednostima“. Više puta je iznosio tvrdnje o postojanju „zona pod šerijatskom kontrolom“ u britanskim gradovima, iako za to nikada nije pružio uvjerljive dokaze. Zalagao se i za zabranu nošenja burki u javnosti, što je pravdao sigurnosnim razlozima, ali je istovremeno izazvao kritike zbog ugrožavanja vjerskih sloboda.
Tokom migrantske krize i kampanje za Brexit, Farage je koristio retoriku koja povezuje muslimanske izbjeglice s prijetnjom sigurnosti i kulture. Posebno je kritiziran zbog plakata koji prikazuje kolonu migranata (pretežno muslimana) s natpisom „Breaking Point“, što je izazvalo osude zbog huškanja na mržnju i rasizam.
Njegova politička platforma jasno odražava desničarski svjetonazor: protivljenje multikulturalizmu, stroga kontrola imigracije, nacionalni suverenitet te otvoreno neprijateljstvo prema Evropskoj uniji i liberalnim vrijednostima. Farage je danas utjecajna figura britanske i evropske desnice te simbol politike koja koristi strah od Drugoga, osobito muslimana.
