Izrael sistematski izgladnjuje čitavo stanovništvo Gaze – do te mjere da sve veći broj Palestinaca umire od gladi

Ne postoji nijedna okolnost, čak ni prirodna katastrofa, suša, rat ili genocid, u kojoj je glad neminovna. Glad je uvijek rezultat ili namjernog nasilja, ili ravnodušnog zanemarivanja. U oba slučaja, omogućena je kolektivnom šutnjom i nečinjenjem svijeta.

Nigdje to nije vidljivije nego u Gazi. Desetljeća izraelske okupacije, blokade i sada potpune opsade osmišljeni su da se palestinsko stanovništvo podvrgne potpunoj kontroli – putem uskraćivanja osnovnih uslova za preživljavanje. Gladovanje nije nesretan slučaj. To je ratna taktika – brutalna i namjerna.

Toliko je ova metoda nasilja stravična da je prepoznata kao ratni zločin prema Ženevskim konvencijama i Rimskom statutu Međunarodnog krivičnog suda. Rezolucija UN-a 2417 također osuđuje „izgladnjivanje civila kao metodu ratovanja“ i „uskraćivanje objekata neophodnih za preživljavanje“.

Već u prvim mjesecima 2024. godine međunarodne organizacije poput B’Tselem, Medical Aid for Palestinians i diplomati EU upozoravali su da Izrael sistematski izgladnjuje stanovništvo Gaze. UN-ov posebni izvjestilac za pravo na hranu Michael Fakhri izjavio je da stručnjaci nikada nisu svjedočili tako brzom i sveobuhvatnom izgladnjivanju civilnog stanovništva kao u Gazi.

U decembru 2023. Izvještaj Integrirane klasifikacije faza sigurnosti hrane (IPC) upozorio je na iznimno visok rizik od gladi. Gotovo svi stanovnici Gaze – više od dva miliona ljudi – trpjeli su razine nesigurnosti hrane koje predstavljaju krizu ili goru fazu. Riječ je o najvišem zabilježenom udjelu u historiji ove organizacije.

Kao odgovor na katastrofu, uslijedila je fragmentirana i spora humanitarna reakcija. Jordanska vojska počela je bacati pomoć iz zraka, a nevladine organizacije poput World Central Kitchen pokušavale su premostiti blokadu. No ni to nije bilo dovoljno.

Američka vlada u oktobru je zatražila od Izraela da poveća humanitarnu pomoć. Unatoč tome, već u decembru američka Mreža za rano upozoravanje na glad (FEWS NET) objavila je kako se u sjevernoj Gazi razvija „scenarij gladi“. Taj je izvještaj ubrzo povučen pod pritiskom američkih zvaničnika – još jedan znak političke volje da se zločin zataška, a ne zaustavi.

No glad u Gazi nije počela u oktobru 2023. Već desetljećima Izrael kontrolira i ograničava količinu i raznolikost hrane dopuštene za ulazak u pojas Gaze. Nakon 2007. godine, izraelska vlada provela je politiku „minimalnog preživljavanja“, otvoreno izjavivši kako žele „staviti Palestince na dijetu, ali ne dopustiti da umru od gladi“. Godine 2012. objavljen je službeni dokument izraelskog Ministarstva odbrane koji je pokazao kako su proračunavali kalorijske vrijednosti dopuštene Gazi.

Danas više nema ni privida poštivanja humanitarnog minimuma. Od drugog marta 2025. godine, Izrael je u potpunosti zabranio ulazak humanitarne pomoći, uključujući hranu i vodu. Dana 16. aprila, izraelski ministar odbrane Israel Katz izjavio je: „U trenutnoj stvarnosti, niko neće dopustiti ulazak humanitarne pomoći u Gazu.“ Sedam dana kasnije, Svjetski program za hranu ostao je bez svih zaliha.

Istodobno s blokadom pomoći, izraelska vojska uništava domaću proizvodnju hrane. Pekare, ribarski brodovi, skladišta hrane, kuhinje za hitne slučajeve – svi su bili mete. Oko 82% obradivih površina je uništeno, 75% maslina je posječeno, a 95% stoke je uginulo.

Tlo i vodu dodatno zagađuju izraelske hemikalije i uništeni kanalizacijski sistemi. Gaza više ne može prehraniti ni dio svog stanovništva.

U martu 2025. više od 3.600 djece bilo je primljeno s akutnom pothranjenošću, dok je gotovo polovina centara za prehrambenu terapiju prestala s radom.

Kao liječnici koji smo radili u Gazi – kroz okupaciju, blokadu, ratne napade i sada, kroz ono što opisujemo kao genocid – smatramo odgovornima sve države koje nastavljaju aktivno ili pasivno podržavati Izrael.

Izraelski režim ogolio je „logiku eliminacije“ koja stoji iza njegovog kolonijalnog projekta. Samo hitna, kolektivna i odlučna akcija može zaustaviti ovo istrebljenje glađu.

Upozorenja na glad, izjave o mogućem genocidu i dokazi o sistematskom uništavanju nisu smjeli poslužiti za diplomatske igre. Umjesto konkretne akcije, međunarodna zajednica iznova bira šutnju, relativizaciju i čekanje „dovoljno čvrstih dokaza“.

Ali još nije kasno.

Glad se ne može zaustaviti pukom dostavom hrane. Oni koji izgladnjuju moraju biti pozvani na odgovornost. Gladni moraju dobiti pravdu. Palestinci u Gazi moraju biti zaštićeni – od onih koji i dalje provode i slave politiku istrebljenja glađu.

Liječnici i humanitarni radnici koji su godinama svjedočili katastrofi u Gazi ovaj su tekst napisali za Middle East Eye.

Mads Gilbert norveški je specijalista hitne medicine koji od 1982. godine redovno putuje u palestinske izbjegličke kampove u Libanu, na okupiranoj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze.

Dr. James Smith predaje humanitarnu politiku i praksu na University College London (UCL), a ujedno je i liječnik hitne medicine sa sjedištem u Londonu. Radio je u Gazi od decembra 2023. do januara 2024. godine, te ponovo od aprila do juna 2024.

Dr. Ghassan Abu-Sittah britansko-palestinski je vanredni profesor hirurgije te specijalista plastične i rekonstruktivne hirurgije. Radio je kao ratni hirurg u Jemenu, Iraku, Siriji, južnom Libanu i tokom svih pet ratova u Pojasu Gaze, uključujući i najnoviji napad.