Salko je iza sebe ostavio suprugu Selvu i četvero tada maloljetne djece – Enesu, Amela, Rifata i Mirelu. Najmlađa, Amela, imala je tek dvije godine kada joj je otac položio život za slobodu
Prije tačno trideset godina, u ranim jutarnjim satima prvog maja 1995. godine, započela je jedna od najvažnijih vojno-redarstvenih operacija u Domovinskom ratu u Hrvatskoj– operacija „Bljesak“. Na prostoru zapadne Slavonije, hrvatske su oružane snage odlučnim, dobro koordiniranim i brzo provedenim djelovanjem uspjele u manje od 32 sata osloboditi oko 500 kvadratnih kilometara dotad okupirane teritorije. Bio je to snažan udarac velikosrpskoj politici i jasan pokazatelj zrelosti i spremnosti Hrvatske da odbrani i vrati svoje teritorije.
Operacija je izvedena na oko 80 kilometara dugoj liniji fronta, s tri strateška pravca – istoka, sjevera i zapada. Učestvovale su jedinice Zbornih područja Bjelovar, Osijek i Zagreb te Skupne snage specijalne policije MUP-a. Cilj je bio presjeći neprijateljske komunikacije, slomiti otpor i uspostaviti puni nadzor nad važnim prometnicama, što je i ostvareno – oslobođeni su ključni gradovi Jasenovac, Okučani i Stara Gradiška, a autocesta Zagreb–Lipovac i željeznička pruga prema istoku ponovno su stavljene pod hrvatski nadzor.
Cijena pobjede bila je visoka. Poginuo je 51 hrvatski branitelj, a više od 160 ih je ranjeno. Među njima bio je i pukovnik Rudolf Perešin, pilot koji je simbolizirao otpor i požrtvovnost hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Posebno mjesto među poginulima zauzima i ime Salke K. Čavalića, Bošnjaka i Roma porijeklom iz Bosne i Hercegovine, koji je živio u Novoj Gradiški. Rođen je 1962. godine, a rat ga je zatekao kao običnog radnika i porodičnog čovjeka. Kada je počela agresija na Hrvatsku, nije oklijevao – dobrovoljno se uključio u Zbor narodne garde, a kasnije i u 121. brigadu Hrvatske vojske, gdje je zajedno sa svojih petero braće – Ramizom, Dževadom, Fehirom, Šabanom i Ćamilom – učestvovao u odbrani Hrvatske. Njegov brat Fehir u rat je stigao čak iz Švedske, ostavljajući sigurnost iza sebe kako bi stao uz svoju porodicu i narod.
Tokom operacije „Bljesak“, Salko je bio pripadnik diverzantsko-izviđačkog voda. U borbi kod sela Novi Varoš njegova je grupa upala u zasjedu srpskih paravojnih jedinica. Svjestan opasnosti i odgovornosti za živote svojih suboraca, Salko je odlučio ostati s puškomitraljezom kako bi pružio vatrenu zaštitu povlačenju svojih drugova. Time im je omogućio da se izvuku iz smrtonosnog obruča, žrtvujući vlastiti život. Poginuo je kao istinski junak, svjestan da neće preživjeti, ali odlučan da spasi druge.
Salko je iza sebe ostavio suprugu Selvu i četvero tada maloljetne djece – Enesu, Amela, Rifata i Mirelu. Najmlađa, Amela, imala je tek dvije godine kada joj je otac položio život za slobodu. Danas je njegovo ime uklesano na Spomen-obilježju Bošnjacima braniteljima Domovinskog rata ispred Zagrebačke džamije, gdje stoji uz još stotine drugih koji su se borili za Hrvatsku. Prema službenoj statistici, u Domovinskom ratu u odbrani Hrvatske poginulo je 1.187 Bošnjaka, a 80 ih je nestalih u akciji.
