Ministar vanjskih poslova, Elmedin Konaković, i predsjedavajući Predsjedništva BiH, Denis Bećirović, borave u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi, između ostalog, obilježili početak Pesaha promocijom simbola bh. multikulturalnosti. Problem je, međutim, u tome što na tom događaju nema onih koji o Hagadi znaju najviše, niti je od Muzeja, koji je vlasnik knjige, zatražen bilo kakav stručni materijal, fotografija ili faksimil

Dok se u mermernim dvoranama Capitol Hilla u Washingtonu, pod pokroviteljstvom Ministarstva vanjskih poslova BiH i Ambasade u SAD-u, priprema svečana promocija Sarajevske hagade, Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, institucija koja ovaj neprocjenjivi rukopis čuva već 132 godine, o događaju je saznao iz medija.

Ovaj apsurd, dostojan kakve nadrealne drame, ogoljuje duboki jaz između političkog marketinga i institucionalne brige o kulturnom naslijeđu. Naime, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i predsjedavajući Predsjedništva BiH Denis Bećirović borave u Sjedinjenim Američkim Državama kako bi, između ostalog, obilježili početak Pesaha promocijom simbola bh. multikulturalnosti. Problem je, međutim, u tome što na tom događaju nema onih koji o Hagadi znaju najviše, niti je od Muzeja, koji je vlasnik knjige, zatražen bilo kakav stručni materijal, fotografija ili faksimil.

“Naravno, ne osporavamo pravo političkim i vjerskim predstavnicima Bosne i Hercegovine da nezavisno od Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine, promoviraju pojedine predmete iz naših zbirki, kao i ideje ili značenje koje oni nose sa sobom, ali moramo ukazati na činjenicu da se radi o vrlo „neobičnoj“ praksi zaobilaženja neposrednog vlasnika istog. Navedeno izražavamo poučeni dosadašnjim negativnim iskustvima u kojima smo bili suočeni s ilegalnim štampanjem i komercijalnim korištenjem dijelova ili cijelog rukopisa Sarajevske hagade od strane više udruženja ili izdavača, a na šta smo ranije bezuspješno upozoravali. Smatramo neprimjerenim da se njeno predstavljanje prepušta u ruke nepoznatih osoba, bez konsultacija s osobljem Muzeja u čijem se vlasništvu rukopis nalaz”, stoji u reagiranju poslanom iz Muzeja.

Iz Zemaljskog muzeja podsjećaju na historijsku činjenicu koja se u protokolarnim govorima često zamagljuje: Hagada je u posjedu ove institucije od kraja 19. vijeka, preciznije od 1894. godine, kada ju je Austrougarska monarhija otkupila od sarajevske jevrejske porodice Cohen za tadašnjih 150 kruna. Od tada do danas, kroz ratove i opsade, kustosi Muzeja su bili ti koji su je sakrivali od nacista i spašavali pod granatama, dok država, koju danas predstavljaju Konaković i Bećirović, tri decenije nakon Daytona nije uspjela riješiti ni osnovno pitanje finansiranja ove institucije.

Ironija situacije u Washingtonu dostiže vrhunac u činjenici da politički vrh koristi Hagadu kao diplomatsko oružje i dokaz civilizacijskih vrijednosti BiH, dok istovremeno dopušta da institucija koja je čuva tavori na rubu egzistencije. Hagada, čija se vrijednost procjenjuje na fantastičnih 700 miliona dolara, u domovini se tretira kao ukras koji ne zahtijeva održavanje.

“Od ukupno 138 godina svog postojanja Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine je 132 godine vlasnik Sarajevske hagade. Isto toliko vremena kustosi i stručnjaci Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine svaki dan, kontinuirano a nadasve stručno i kompetentno brinu, čuvaju i štite jedan od najpoznatijih rukopisa iz 14. st., te vjerovatno najpoznatiji i najvrjedniji primjer jevrejske srednjovjekovne umjetnosti uopšte. Naša institucija je proteklih godina uložila velike napore da se čuvanje i promocija Sarajevske hagade vrši na najvišim muzeološkim i izdavačkim standardima: prostor u kojem se čuva i izlaže originalni rukopis opremljen je po najvišim svjetskim pravilima u konzervatorskom i sigurnosnom smislu te je omogućeno razgledanje istog u određenim terminima bez posebne ulaznice; Sarajevska hagada uvrštena je na UNESCO listu Memory of the World; organizirana je izložba “Tri života Sarajevske hagade” koja je uspješno prezentirana ne samo u regiji, već i u zemljama Europe. Posebno smo ponosni na izdavanje faksmila i popratne studije “Sarajevska hagada, povijest i umjetnost”, koja je osim na BHS jezicima objavljena i na engleskom te francuskom jeziku. Nabrojani uspjesi su izvedeni uprkos nebrizi svih bosanskohercegovačkih političara, ne zahvaljujući njima”, stoji u reagiranju Muzeja u kojem se zaključuje:

“Ipak, sasvim smo uvjereni da će trenutni ministar vanjskih poslova BiH, kao i predsjedavajući predsjedništva BiH, iskoristiti navedenu priliku da predstavnike američke administracije upoznaju sa razlozima, kao i njihovim ličnim i institucionalnim, nadasve uspješnim naporima da se 30 godina nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma, riješi pitanje finansiranja Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine. Jednako tako smo sigurni da će predstavnici američke administracije sa zanimanjem, razumijevanjem i simpatijama saslušati argumentaciju kojom se opravdava činjenica da se čuvena, „700 000 000 USD“ vrijedna Sarajevska hagada, poznata kao „naša Mona Liza“ i dalje nalazi u državnoj instituciji koja se, zajedno sa svojim uposlenicima, decenijama drži na rubu egzistencije i izvan bilo kakvog izvjesnog finansiranja. Ako ništa, onda vjerujemo da će barem biti uspješni u nastavku podržavanja “samoodrživosti” muzeja, poticanjem novog vala turista koji će dolaziti vidjeti rukopis i kupiti faksimil, kad već oni ne mogu.”

Teško je oteti se utisku da je vošingtonski događaj zamišljen kao kulisa za fotografisanje, dok stvarni problem, od konzervacije do plata onih koji Hagadu čuvaju, ostaju u zapećku ili odbačenim dnevnim redovima sjednica vlada ili parlamenata. Promovirati „univerzalne vrijednosti solidarnosti i zaštite kulturne baštine“, kako stoji u saopćenju MVP-a, dok se ignorira stručnjake i instituciju koja je tu baštinu sačuvala od nestanka, predstavlja vrhunski čin političkog populizma.