A u slučaju ove zanimljive životinjice, valja istaći da u savremenom jeziku leksema kojom se označava mogućnost lahkog prilagođavanja okolnostima i životnim situacijama, podrazumijeva čovjeka kameleona. Nije to lahko postići. A navedena ljudska osobina ne mora nužno biti loša.
Prosječnom govorniku nekog od južnoslavenskih jezika poznate su opozicije u smislu odabira suglasnika k ili h u nekim posuđenicama iz grčkog jezika, kao što je to npr. hirurg – kirurg, hirurgija – kirurgija, hemija – kemija, hemoterapija – kemoterapija, hroničan – kroničan, hronika – kronika, dijahronija – dijakronija, sinhronija – sinkronija itd. Vjerovatno većem broju govornika nije poznata činjenica da se u sistemu opozitnih odnosa nalazi i par kameleon – hameleon, o čemu je svojevremeno dato i pojašnjenje u Pravopisnom priručniku srpskohrvatskog jezika iz 1972, gdje se dubletno daju i hameleon i kameleon, s tim da stoji napomena kako je oblik kameleon običnije. Navedeni primjer zapravo pokazuje kako se proces usvajanja nekih riječi vrši na različite načine i iz različitih izvora, pa se posredstvom leksičkog preuzimanja riječi i fonetski adaptiraju na različite načine, gdje se mogu ustanoviti određene tendencije.
Na zapadu srednjojužnoslavenskog sistema dominiraju oblici s k, što je povezano s preuzimanjem oblika iz latinskog, koji je porijekom apsolvirao navedene oblike iz grčkog jezika. Na ostalom području uglavnom dominiraju oblici na h, što je vjerovatno povezano s grčkim izvorom, odakle dolaze spomenute varijacije. Razumljivo je da hrvatski jezički identitet svoje uporište traži u zapadnom, latinskom kulturnom kodu, odakle proizlaze oblici koji su posuđeni iz navedenog civilizacijskog kruga, a u toj sferi jezičke prepoznatljivosti nalazi se i slovenska jezička zajednica.
Istočnije i južnije, na većem prostoru Bosne, Srbije, Crne Gore uglavnom dominiraju oblici s h, što je na izvjestan način ovjereno i u standardnojezičkoj normi, a slična situacija veže se i za makedonski jezički prostor. Sve to zapravo svjedoči o starim kulturno-civilizacijskim vezama i odnosima koji su se preklapali na Balkanu. Tako su npr. riječi hemija, hronika, hirurgija porijeklom iz grčke jezičke baze: khemeia, khronika, kheirourgia, dok su svojevrsni fonetski uvjetovani ekvivalenti prošli kroz latinsko fonetsko sito te su našli svoje mjesto u zapadnijem i sjevernom dijelu južnoslavenske jezičke zajednice, kako to potvrđuje npr. chymia, chronica i sl. Slučaj kameleona, ali ne samo njega, na neki način pokazuje složenost odnosa i utjecaja, tako da je uobičajeno da se metaforički grčki izraz za “lava na zemlji”, što etimološki znači kameleon na grčkom, koristi upravo u tom obliku, iako se u jednom dijelu srednjojužnoslavenske jezičke komune mogao očekivati oblik hameleon tako da danas na srednjojužnoslavenskom prostoru vjerovatno nije zabilježena ovakva upotreba lekseme. A da latinski odnosno zapadni utjecaj širi svoju domenu, pokazuju i neki primjeri savremenog jezičkog stanja, koja se u Bosni i na bosanskom govornom prostoru može registrirati u obliku kemoterapije, iako bi se očekivala hemoterapija, ili ponekad, sporadično, može se pojaviti kronika i sl. Gledajući složenost međujezičkih odnosa, probijanje oblika s k- pokazuje prodor onoga što bi se u konkretnijem smislu moglo vezati za hrvatski jezički prostor, dok opstanak oblika s h- svjedoči starije veze s bizantijskim odnosno grčkim kulturno-civilizacijskim krugom koji je u slučaju kulturnih veza s Bosnom intenziviran i kroz osmansku kulturu i civilizaciju, iako su te veze poznate i odranije, a neke su produkt nekih novijih civilizacijskih veza. No, bez obzira na to, još se nije omaknulo nekom pa da mu kameleon preskoči u hameleon, što potvrđuje dolazak ove lekseme preko latinske kulture, iako joj je izvorište grčko. A leksema kameleon navodi se u konsultiranim bosanskim izvorima norme, što u rječnicima, to i u pravopisnim priručnicima.
A u slučaju ove zanimljive životinjice, valja istaći da u savremenom jeziku leksema kojom se označava mogućnost lahkog prilagođavanja okolnostima i životnim situacijama, podrazumijeva čovjeka kameleona. Nije to lahko postići. A navedena ljudska osobina ne mora nužno biti loša.
Alen Kalajdžija diplomirao je 2002. godine na Odsjeku za bosanski, hrvatski i srpski jezik i književnost naroda Bosne i Hercegovine Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, gdje je magistrirao 2007, a doktorirao 2012. godine. Predavao je kratko u osnovnoj i srednjoj školi, a imao je više angažmana u nastavi bosanskog jezika na univerzitetima u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Objavio je četiri naučne monografije iz oblasti lingvističke bosnistike te zbirku kratkih priča. Uz više od 80 naučnih i stručnih radova te petnaestak kulturalnih kolumni objavio je približno 300 naučnopopularnih pojedinačno koncipiranih jezičkih savjeta o bosanskom jeziku. Na mjestu direktora Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu proveo je dva mandata (2013–2021). Trenutno u Institutu ima izbor u zvanje naučnog savjetnika.
