Arheolozi su u Engleskoj, samo pet kilometara od slavnog kamenog kruga, otkrili strukturu koja je mogla poslužiti kao preteča Stonehengea. Ovo senzacionalno otkriće, starije 500 godina od samog spomenika, nudi potpuno novi uvid u život i vjerovanja neolitskih zajednica.

Arheolozi su u četvrtak objavili vijest o senzacionalnom otkriću u južnoj Engleskoj koje baca novo svjetlo na jedan od najzagonetnijih spomenika svijeta. U blizini prahistorijskog kamenog kruga Stonehengea pronađena je struktura za koju se vjeruje da je služila kao svojevrsni “prototip” pet hiljada godina starog neolitskog zdanja.

Tim iz britanske kompanije Wessex Archaeology potvrdio je da se radi o nalazištu koje prethodi Stonehengeu za otprilike 500 godina, a smješteno je na području Bulforda, svega pet kilometara od glavnog kamenog kruga. Otkrivena struktura sastojala se od dva masivna drvena stuba, međusobno udaljena 120 metara. Njihov položaj nije bio slučajan; bili su savršeno poravnati kako bi označavali tačku izlaska sunca tokom ljetnog solsticija i zalaska sunca tokom zimskog solsticija, što upućuje na to da su drevne zajednice posmatrale i slavile kretanje nebeskih tijela stoljećima prije izgradnje monumentalnog kamenog kompleksa.

Iskopavanja je vodio ugledni arheolog Phil Harding, koji je britanskoj javnosti postao poznat po dugogodišnjem sudjelovanju u popularnoj televizijskoj seriji “Time Team” na kanalu Channel 4. Sedamdesetšestogodišnji Harding nije krio svoje oduševljenje, opisavši ovo otkriće kao vrhunac svoje duge i plodne karijere.

“Prilike poput ove vjerovatno se ukažu samo jednom u karijeri, jednom u životu”, izjavio je Harding. “Vjerovatno se približavam kraju svoje karijere, ali hvala Bogu što sam još uvijek dovoljno dugo u arheologiji da budem dio ovog otkrića, jer ovo je zasigurno njen vrhunac.”

Njegove riječi svjedoče o golemoj važnosti nalazišta koje ne samo da nadopunjuje priču o Stonehengeu već otvara potpuno novo poglavlje u razumijevanju duhovnog života ljudi koji su nastanjivali ravnicu Salisbury prije više od pet milenija.

Osim rupa u kojima su nekada stajali drveni stubovi, lokalitet je ponudio i pravo malo bogatstvo drugih nalaza koji potvrđuju da je mjesto bilo središte velikih vjerskih okupljanja. Među pronađenim artefaktima su fragmenti keramike, životinjske kosti koje ukazuju na ritualne gozbe te iznimno rijedak nož u obliku diska, izrađen s nevjerovatnom vještinom. Posebnu pažnju stručnjaka privukao je upravo taj nož, koji je pronađen zaboden u zemlju u uspravnom položaju, što sugerira da je pažljivo postavljen kao dio nekog obreda te da je imao snažno simboličko značenje. Svi ovi elementi zajedno slikaju živopisnu sliku zajednice koja je imala razvijen sistem vjerovanja i rituala usko povezanih s prirodnim ciklusima i kretanjem sunca, što je praksa koja će kasnije doživjeti svoju kulminaciju u izgradnji samog Stonehengea.

Istraživanje koje je dovelo do ovog epohalnog otkrića provedeno je u sklopu arheoloških radova koji su podržavali program britanskog Ministarstva odbrane za smještaj jedinica povučenih iz Njemačke. Područje oko Stonehengea jedno je od najvećih vojnih vježbališta u Ujedinjenom Kraljevstvu, a vojna prisutnost je, ironično, pomogla očuvanju krajolika od prekomjerne gradnje. Prvobitna iskopavanja obavljena su između 2015. i 2017. do godine, no bile su potrebne godine detaljnih analiza i testiranja kako bi se donijeli konačni zaključci i potvrdila starost i značaj nalazišta. Objava rezultata tempirana je neposredno uoči ljetnog solsticija, datuma kada se hiljade ljudi okupljaju kod Stonehengea kako bi proslavili najduži dan u godini na sjevernoj hemisferi.

Sam Stonehenge, kao simbol britanske kulture i historije, i dalje privlači brojne turiste i ostaje jedno od najposjećenijih mjesta svjetske baštine. Građen je u fazama na prostranoj ravnici Salisbury, počevši prije otprilike pet hiljada godina, dok je jedinstveni kameni krug podignut u kasnom neolitskom periodu, oko 2500. godine prije Krista. Njegovo značenje predmet je žestokih rasprava, no najprihvaćenija teorija jeste da se radilo o hramu usklađenom s kretanjem sunca. Međutim, druge teorije spominju ga kao mjesto krunisanja danskih kraljeva, druidski hram, kultni centar za iscjeljivanje ili čak kao astronomski računar za predviđanje pomračenja.

Novo otkriće drvene strukture dodatno osnažuje ideju o astronomskom i ritualnom značaju, pokazujući da je ta tradicija postojala i prije podizanja prvog kamena. “Ono što će rijetki shvatiti jeste da su prije 5000 godina, na obližnjem brežuljku s pogledom na današnji Bulford, ljudi činili potpuno istu stvar – štovali su i slavili izlazak sunca na ljetni solsticij”, slikovito je zaključio Harding.

Stručnjaci iz organizacije English Heritage ističu kako je za tadašnje zajednice zimski solsticij možda imao čak i veću važnost. Zima je bila doba kada “svjetlost umire”, pa su rituali vjerovatno služili kako bi se potaknuo ili proslavio povratak sunca i života.

Otkriće kod Bulforda savršeno se uklapa u širi trend u modernoj arheologiji, koja zahvaljujući novim tehnologijama poput LiDAR-a (laserskog skeniranja iz zraka) otkriva skrivene strukture i mijenja naše razumijevanje prošlosti. Ova tehnologija omogućila je otkrića čitavih majanskih gradova u Srednjoj Americi i neistraženih dijelova kompleksa Angkor Wat u Kambodži. Slično tome, otkriće “prototipa” Stonehengea potvrđuje da monumentalni spomenici nisu nastali iznenada, već su rezultat dugotrajnog razvoja, eksperimentisanja i evolucije ideja i tehnika kroz generacije. Ono naglašava važnost čitavog krajolika oko Stonehengea kao područja kontinuirane ljudske aktivnosti i svetog prostora koji je milenijima oblikovao živote i vjerovanja naših predaka.