Egipat se nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi: vrijednost nacionalne valute je urušena, vanjski dug se gomila, a inflacija razdire životni standard. Svejedno, država ulaže – do sada – najmanje 58 milijardi dolara u ovaj megaplan

U srcu pustinje, 45 kilometara istočno od Kaira, niče megalomanski projekt poznat kao Nova administrativna prijestolnica (New Administrative Capital, NAC) – vizija predsjednika Abdul-Fataha al-Sisija koji, nakon što je preuzeo vlast vojnim udarom 2013. godine, želi ostaviti svoj neizbrisivi trag na egipatskoj historiji. Glavni grad s hiljadama minareta postao je, prema njegovim riječima, “nepodnošljiv”: infrastruktura je u kolapsu, zagađenje ogromno, a haos neukrotiv. Rješenje? Nova metropola izgrađena iz temelja.

Ideja o preseljenju političke i administrativne moći iz Kaira rodila se 2015. godine. Projekt su inicijalno osmislili američki urbanisti iz SOM-a, a potom razradili međunarodni urbanistički konzultanti Dar al-Handasah. Glavni izvođač radova je firma „Administrative Capital for Urban Development“, u kojoj 51% vlasništva drži egipatska vojska, a ostatak Ministarstvo za stanovanje. Time je i simbolički naglašena uloga vojske kao najmoćnijeg aktera u egipatskom društvu.

Nova prijestolnica projektovana je da primi do šest miliona stanovnika, s ambicijom da postane uredan, tehnološki napredan i “neprobojan” grad – bez gužvi, bez smeća, i, što je najvažnije za vlasti, bez protesta.

Za razliku od Kaira, čiji su bulevari inspirirani Parizom i čija su pročelja naslijeđe britanskog kolonijalizma, nova prijestolnica crpi inspiraciju iz savremenih metropola Zaljeva: Dubaija, Rijada i Dohe. Sisijeva ambicija bila je jasna – podići svoju verziju luksuzne zaljevske utopije.

Srce novog grada čini monumentalna osa koja povezuje tri ključna objekta: na jugu se nalazi grandiozna džamija Al-Fattah Al-Aleem, u sredini se pruža administrativna zona s ministarstvima i parlamentom, a na sjeveru kompleks Predsjedničke palate i Park naroda. Središnji prostor rezerviran je za simbole moći – uključujući i The Octagon, novu komandu egipatske vojske s deset osmerokutnih zgrada koje formiraju futuristički kompleks bez presedana.

U zapadnom dijelu smjestio se finansijski distrikt s „Iconic Towerom“ visokim 394 metra – trenutno najvišom zgradom u Africi. Međutim, vlasti već planiraju oboriti i taj rekord: projekt „Obelisco Capitale“, obelisk od 1000 metara visine koji bi bio najviši neboder na svijetu, već je odobren i potpisan od strane egipatskog arhitektonskog studija IDIA.

Iako su ulice asfaltirane, fasade završene, a monorail povezuje NAC sa starim Kairom – grad još uvijek zjapi prazan. Hiljade stanova je nenaseljeno, bez ijedne zavjese ili treperenja svjetla iza prozora. Ogromni trgovački centri i stanbene kule ostaju samo ljuske luksuza – jer prosječan Egipćanin ovdje jednostavno ne može živjeti.

Prema podacima Al Jazeere, dvosobni stan u NAC-u košta oko 50.000 dolara, dok je BDP po glavi stanovnika u Egiptu manji od 3.000 dolara. U zemlji gdje 60% stanovništva živi ispod granice siromaštva, ovakav urbanistički poduhvat više liči na utopijski geto za elitu nego na rješenje za urbane probleme.

Egipat se pritom nalazi u dubokoj ekonomskoj krizi: vrijednost nacionalne valute je urušena, vanjski dug se gomila, a inflacija razdire životni standard. Svejedno, država ulaže – do sada – najmanje 58 milijardi dolara u ovaj megaplan.

NAC je zamišljen kao potpuna prijestolnica – sa svojom operom, nacionalnom bibliotekom, muzejima i sportskim kompleksom. Stadion od 93.000 mjesta, dizajniran od strane SHESA arhitekata, dominira južnim dijelom grada, dok se diplomatski kvart priprema za preseljenje stranih ambasada – iako su mnoge za sada skeptične da napuste Kairo.

I dok se iz godine u godinu podižu nove zgrade, NAC ostaje grad bez duše, bez života, bez stanovnika. Njegova sterilna arhitektura i monotonija betonskih blokova podsjećaju na planirane utopije prošlog stoljeća – ali u ovom slučaju, one služe vojno-političkoj eliti da izolira vlast od naroda.

Nova prijestolnica nije jedini projekt. Egipatska vlada gradi još tridesetak novih gradova širom zemlje: od „Nove Alamein“ na sjevernoj obali, do „Galale“ uz Crveno more, te „Nove Mansure“ u delti Nila. Planirani su i gradovi u južnom dijelu zemlje, poput „Nassera“ u Asjutu ili „Toške“ u saharskoj pustinji.

Službeni narativ kaže da se time želi rasteretiti postojeći gradovi, ravnomjernije rasporediti stanovništvo i otvoriti nova tržišta. No u praksi, mnogi od ovih gradova dijele istu sudbinu: široke avenije, prazni stambeni blokovi, visoki troškovi i marginalna ekonomska aktivnost.

Nova administrativna prijestolnica simbol je jednog autokratskog sna – grada koji će nadživjeti svoje stvaratelje i opravdati ogromna ulaganja. Ali sve više postaje jasno da će NAC biti grad za elite, dok milioni Egipćana i dalje žive među ruševinama starog Kaira, zatrpani otpadom, bez zdravstvene zaštite, i s vrlo malo nade.

Stakleni obelisci možda sjaje pod suncem Sahare, ali njihova svjetlost rijetko dopire do siromašnih kvartova u kojima se svakodnevno odvija prava egipatska stvarnost. Umjesto „novog faraonskog sna“, NAC bi mogao ostati simbol propuštene prilike – betonski monument vlasti koja se udaljila od naroda, u svakom smislu te riječi.

IZVOR: La Vanguardia