Ovog ljeta Monopoly slavi svoj devedeseti rođendan. Iako ga većina poznaje kao najprodavaniju društvenu igru svih vremena, simbol beskonačnog kupovanja, pregovaranja i bankrota, malo ko zna da su korijeni ove igre zapravo antikapitalistički – i da su ukradeni iz ruku žene koja je željela da kritikuje, a ne slavi, kapitalizam

Danas globalni fenomen, Monopoly se prodaje u više od 114 zemalja, preveden je na gotovo 50 jezika, s preko 3000 verzija, uključujući tematske izdanja za „Star Wars“, „Igru prijestolja“ i regionalne gradove. Do sada je prodano više od 300 miliona primjeraka. Ipak, njegovo porijeklo je daleko manje slavljeničko – i daleko političnije – nego što sugerira njegov šareni izgled.

Originalnu verziju igre osmislila je američka spisateljica i feministkinja Elizabeth Magie još 1904. godine. Njen cilj nije bio zabaviti mase, nego podučiti ih. Pod nazivom The Landlord’s Game („Igra zemljoposjednika“), Magie je stvorila igru inspirisanu ekonomskim učenjima Henryja Georgea, autora knjige Progress and Poverty (Napredak i siromaštvo, 1879).

George je bio zagovornik takozvane „jedinstvene porezne politike“ i uvjerenja da zemlja ne smije biti u vlasništvu pojedinaca, već zajednice. Magie je željela pokazati kako akumulacija bogatstva putem privatnog vlasništva nad zemljom i resursima stvara duboke društvene nejednakosti – i kako kapitalizam, u svojoj srži, sistematski osiromašuje većinu da bi obogatio manjinu.

Njen izum je imao dva seta pravila: jedan, „prosperitetni“, poticao je kooperaciju među igračima, gdje su svi pobjeđivali zajedno; drugi, „monopolistički“, prikazivao je svijet gdje jedan igrač pobjeđuje na štetu svih drugih. Upravo taj drugi set pravila – kao upozorenje, ne ideal – postao je osnova za ono što danas poznajemo kao Monopoly.

Igra je bila popularna među progresivnim krugovima, posebno među univerzitetskim profesorima, kvakerskim zajednicama i aktivistima, koji su je koristili za ilustraciju kako funkcionira sistem eksploatacije i nejednakosti. Kroz naredne decenije kopije igre su kružile od ruke do ruke – jer tada još nije postojala kultura licenciranja intelektualnog vlasništva kao danas.

Godine 1932., jedan nezaposleni prodavač grijalica iz Philadelphije, Charles Darrow, naišao je na verziju igre kod prijatelja. Bilo je to vrijeme Velike depresije. Darrow je u „monopolističkim“ pravilima vidio svoju šansu za spas – ali ne za spas društva, nego sebe. Iskoristio je popularnost igre, napravio vlastitu verziju bez ikakvog spomena Elizabeth Magie, izbacivši „prosperitetni“ set pravila i ostavljajući samo brutalni, natjecateljski model.

Godine 1935. Darrow je prodao igru korporaciji Parker Brothers, koja mu je osigurala ogroman profit i mjesto u historiji kao „izumitelju“ Monopolyja. Postao je prvi čovjek koji se obogatio zahvaljujući društvenoj igri. Igra je ubrzo postala masovni komercijalni proizvod – baš ono protiv čega se Magie borila.

Parker Brothers je godinama tvrdio da je Darrow jedini autor igre. Tek sedamdesetih godina prošlog stoljeća istina je isplivala na površinu, nakon što su istraživači istorije igara i autorskih prava pronašli dokaze o postojanju The Landlord’s Game, kao i patente koje je Magie registrovala 1904. i ponovno 1924. godine.

No, za Elizabeth Magie bilo je prekasno. Ona je, iako je dobila mizernu svotu od kompanije Parker Brothers za svoje patente (navodno samo 500 dolara), ostala u zapećku historije, daleko od slave i bogatstva koje je uživao Darrow. Njena poruka – da monopoli uništavaju društva i da nejednakost nije neizbježna, nego planski stvorena – pretvorena je u igru koja upravo slavi ono što je trebala osuditi.

Ironija je potpuna: Monopoly, igra koja je nastala kao edukativni alat za osvještavanje o nepravdama kapitalizma, danas se koristi kao porodična razonoda koja (možda nesvjesno) uči djecu da je cilj života prevariti, pregaziti i bankrotirati druge – sve radi vlastitog bogatstva.

Možda je najveća simbolika u tome što jedna od glavnih opcija u igri ostaje: „idi u zatvor“. Apsurdno je da se čak i to shvata kao zabavni dio mehanike igre.

Danas, kada se obilježava 90 godina od izlaska Monopolyja u njegovoj komercijalnoj formi, vrijedno je podsjetiti se na njegovu pravu autoricu i njenu pravu poruku. Elizabeth Magie nije željela stvoriti igru o kupovini i bogaćenju – željela je da igrači osjete frustraciju, nemoć i nepravdu koju donosi sistem temeljen na vlasništvu nad resursima i eksploataciji drugih.

IZVOR: ABC