U doba kada su vjerske slobode bile rijetkost, sultan Mehmed II Fatih izdao je ferman mira franjevcima u Bosni. Original se čuva u Fojnici, a njegova poruka i danas odjekuje.

U hladu starih borova, na padinama srednje Bosne, stoji Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici. Među njegovim zidinama, u muzeju koji odiše duhom stoljeća, čuva se jedan od najvažnijih dokumenata vjerske tolerancije u evropskoj povijesti – Fojnička ahdnama, koju je izdao osmanski sultan Mehmed II El-Fatih 28. maja 1463. godine.

Riječ je o povelji sigurnosti, tzv. „ahdnami“, kojom sultan daje izričite garancije zaštite bosanskim franjevcima i katoličkom stanovništvu. Ahdnama je nastala neposredno nakon osmanskog osvajanja Bosne, u vremenu kada su mnoge srednjovjekovne države u Evropi progonile pripadnike drugih konfesija.

U dokumentu, pisanom na osmanskom turskom jeziku, sultan izjavljuje:

„Ja sultan Mehmed-han, dajem na znanje cijelom svijetu, kako prostom puku, tako i odličnijim, da su posjednici toga carskoga fermana, bosanski franjevci, našli veliku pažnju, te zapovijedam:

Neka niko ne smeta i ne uznemiruje spomenute ni njihove crkve! Neka (mirno) stanuju u mom carstvu. A oni koji su izbjegli neka budu slobodni i sigurni. Neka se povrate i neka se bez straha u zemljama moga carstva nastane u svojim samostanima. Ni moje Visoko veličanstvo, ni moji veziri, ni moji službenici, ni moji podanici, niti iko od stanovnika moga carstva neka ih ne vrijeđa i ne uznemiruje, ni njih ni njihov život, ni njihov imetak, ni njihove bogomolje.

Dozvoljava im se iz tuđine dovoditi ljude – svećenike, u moju zemlju. Stoga spomenutim izdajem uzvišenu povelju u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom:

Tako mi Stvoritelja zemlje i nebesa, Koji hrani sva stvorenja, i tako mi sedam mushafa, i tako mi našega velikog Božijeg poslanika Muhammeda i 124.000 pejgambera, i tako mi sablje, koju pašem, niko ne smije prekršiti ovo što je napisano, dok oni budu pokorni mojoj službi i vjerni mojoj zapovijesti.“

Originalna Ahdnama, napisana na pergamentu i ovjerena sultanovim pečatom, danas se čuva u Fojnici kao sveti relikt. Franjevci je godinama brižno čuvaju, a svake godine 28. maja obilježava se godišnjica njenog potpisivanja.

Sultan Mehmed II, poznat u historiji kao Osvajač zbog osvajanja Carigrada 1453. godine, pokazao je neobičnu širinu u Bosni. Iako je dolazio kao vladar muslimanske imperije, svojim ahdnamama pokazivao je političku mudrost i želju za stabilnošću. Umjesto progona, nudio je zaštitu. Umjesto prisile, priznavanje.

Franjevci, koji su stoljećima djelovali u Bosni, tada su se suočavali s prijetnjom nestanka. Ahdnama im je omogućila opstanak – pravno, fizički i duhovno. Zahvaljujući toj povelji, franjevački red se očuvao i proširio, postavši most između Istoka i Zapada, islama i kršćanstva.

Danas, više od 560 godina kasnije, Ahdnama nije samo historijski dokument. Ona je simbol zajedničkog života i međuvjerske tolerancije, često isticana kao primjer u savremenim debatama o suživotu u multikonfesionalnim društvima. U svijetu gdje se vjerski ekstremizam ponovo uzdiže, poruka Ahdname – da vjera nije razlog za progon, već za poštovanje – postaje snažnija nego ikada.

Bosanskohercegovački franjevci često naglašavaju da je Fojnička Ahdnama nešto više od privilegije – ona je obaveza. Obaveza da se gradi dijalog, da se štiti slabiji, i da se ne zaboravi da su vjera i humanost nerazdvojive.

U samostanskoj muzejskoj zbirci, uz Ahdnamu se nalaze i rukopisi, ikone, pečati, misali i knjige koje svjedoče o složenoj i bogatoj povijesti Bosne i Hercegovine. No, nijedan predmet ne nosi toliku simboliku kao ta povelja.

Za narod Bosne, Ahdnama ostaje trajno svjedočanstvo da je moguće biti drugačiji – i biti zaštićen. Za Evropu, ona je podsjetnik da tolerancija nije tek savremeni ideal, već stvarna praksa iz srednjeg vijeka. A za svijet, Ahdnama Fojnička ostaje rijedak dokument svjetlosti u vremenima tame.