Ovo, međutim, nije prvi put da Višković koristi uvrede kao političko oružje. On je poznat po brutalnoj retorici prema opoziciji, političarima iz Federacije BiH, pa i prema novinarima i svakome ko mu se usudi postaviti nezgodno pitanje. Njegove metode podsjećaju više na kafansku svađu nego na ponašanje premijera. Ali ono što ovu priču čini još ozbiljnijom je njegov ratni dosje—ili tačnije, istraga koja o njemu već godinama stoji u ladicama Tužilaštva BiH

Premijer entiteta Republika Srpska, Radovan Višković, danas je tokom zasjedanja Narodne Skupštine Republike Srpske (NSRS), brutalno i bez stida napao  – ženu. Naime, tokom rasprave o natalitetnoj politici, PDP-ovoj zastupnici Tanji Vukomanović dobacio je: “Trebate da rađate djecu.” Bez obzira na nijansu u formulaciji—je li rekao “sram vas bilo što ne rađate” ili “trebate rađati”—jasno je da se radi o mizoginom napadu koji otkriva duboku netrpeljivost ne samo prema opoziciji nego prema ženskom angažmanu u politici uopće.

Ili, da objasnimo kraće i razumljivije – riječ je o ispadu jednog običnog primitivca. S dna kace.

Ovakva izjava nije gaf. To je manifestacija sistemske kulture ponižavanja žena, patrijarhalne agresije i političke neodgovornosti. Višković se ovime prikazao ne samo kao predstavnik arhaičnog društvenog poretka, nego i kao glasnogovornik jednog opasnog mentaliteta koji ženama ne priznaje ni politički subjektivitet ni građansku ravnopravnost.

Njegove riječi su uvreda ne samo zastupnici Vukomanović, već svakoj ženi u Bosni i Hercegovini.

Od Vlade RS-a nije stigla isprika. Umjesto toga, pokušaj opravdanja. Po njima ženi nije mjesto u parlamentu, ona je samo nosilac maternice koja nema parvo na mišljenje. Ako ovakav diskurs dolazi od najvišeg entitetskog zvaničnika, šta onda očekivati od onih sa nižih nivoa? Da je ženama mjesto samo u kuhinji i rađaonici, a ne u zakonodavnim tijelima.

Ovo, međutim, nije prvi put da Višković koristi uvrede kao političko oružje. On je poznat po brutalnoj retorici prema opoziciji, političarima iz Federacije BiH, pa i prema novinarima i svakome ko mu se usudi postaviti nezgodno pitanje. Njegove metode podsjećaju više na kafansku svađu nego na ponašanje premijera. Ali ono što ovu priču čini još ozbiljnijom je njegov ratni dosje—ili tačnije, istraga koja o njemu već godinama stoji u ladicama Tužilaštva BiH.

Podsjetimo: Viškovićevo ime se spominje u svjedočenju zaštićenog svjedoka M-16 iz 2007. godine, u kontekstu premještanja masovnih grobnica nakon genocida u Srebrenici 1995. godine.

Prema svjedočenju, Višković je tada kao pomoćnik komandanta Glavnog štaba za saobraćaj Vojske RS-a nudio novac kako bi vozači rudnika “Boksit” pomogli u premještanju tijela. “Debelo će platiti Rajko Dukić,” navodno je rekao, uz obećanje zaštite civilne policije. Svjedok je odbio. “Ne mogu to gledati, ne mogu uzeti pare,” izjavio je pred tužiteljima.

Na pitanje tužitelja: “Koga ste vidjeli od oficira?”, svjedok je dalje u iskazu dodao: “Vidio sam Radovana Viškovića. Rame uz rame s Radomirom Pantićem.”

Još ozbiljnije je to što Viškovićevo ime nije samo dio anonimnih svjedočenja. Željko Kerkez, visoki oficir Vojske RS, pred Haškim tribunalom je eksplicitno naveo da je 13. jula 1995. putovao iz Han Pijeska ka Potočarima upravo s Viškovićem. Lokacija? Nova Kasaba – jedno od ključnih mjesta srebreničkog zločina, gdje su zatočeni hiljade muškaraca i dječaka koji su kasnije nestali. Višković je tamo bio, u vojnoj uniformi.

Šta je tačno radio i zašto pravosudne institucije BiH nisu nikada okončale ovu istragu?

Ovdje ne govorimo o sitnim indicijama. Govorimo o optužbama da je današnji premijer jednog entiteta u BiH imao operativnu ulogu u prikrivanju genocida—najvećeg zločina počinjenog na evropskom tlu nakon Drugog svjetskog rata. Istraga Tužilaštva BiH još uvijek je formalno otvorena, ali faktički – paralizirana. Radi li se o nedostatku političke volje, strahu, ili dogovoru sa strukturama moći?

I konačno, kada je u pitanju NSRS, još jedna crtica za spoznaju o kakvoj se zapravo parlamentarnoj instituciji radi. Danas je NSRS za jednog od svojih potpredsjednika izabrala Dragomira Vasića, protiv kojeg se vodi sudski postupak zbog ratnih zločina počinjenih na području Zvornika 1992. godine.

Vasića je na tu potpredsjedničku dužnost predložio Klub poslanika Srpske demokratske stranke (SDS), a od 69 prisutnih poslanika, njih 63 glasalo je za. Protiv Vasića se pred Sudom Bosne i Hercegovine vodi proces u kojem je optužen, zajedno s Vinkom Radovićem i Petkom Panićem, za učestvovanje u širokom i sistematskom napadu na bošnjačko stanovništvo Zvornika u proljeće 1992. godine.

Optužnica ih tereti za prisilno protjerivanje oko 4.000 bošnjačkih civila iz sela Đulići, Klisa i okoline, njihovo nezakonito zatvaranje te nečovječno postupanje.