Turska je članstvom u međunarodnoj mreži Cittaslow otvorila novi prostor za promociju manjih gradova, njihove kulturne baštine, gastronomije i lokalnih proizvoda. Šta zapravo znači status „sporog grada“, kakve koristi može donijeti stanovnicima i turističkoj privredi te imaju li Počitelj, Travnik, Jajce i Stolac potencijal da slijede sličan put?

U vremenu kada se turistički uspjeh često mjeri brojem posjetilaca, noćenja i izgrađenih hotela, međunarodni pokret Cittaslow polazi od drugačije ideje. Grad ne mora postati veći, brži i prometniji da bi bio uspješniji. Naprotiv, očuvanje historijskog naslijeđa, lokalnih običaja, tradicionalnih zanata i kvaliteta svakodnevnog života može predstavljati važnu razvojnu prednost.

Ovaj koncept posebno je zanimljiv za Bosnu i Hercegovinu, zemlju u kojoj brojni manji gradovi posjeduju izuzetno vrijednu kulturnu i prirodnu baštinu, ali se istovremeno suočavaju s ekonomskim izazovima, iseljavanjem stanovništva i nedovoljno razvijenom turističkom infrastrukturom.

Turska je jedan od primjera kako se koncept sporih gradova može povezati s očuvanjem historijskog identiteta i promocijom lokalne privrede. Posebno zanimljiv primjer je Safranbolu, grad poznat po osmanskoj arhitekturi, koji se nalazi i na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine. Međutim, Cittaslow nije samo turistička oznaka niti priznanje koje se dobija zbog lijepih starih kuća. Riječ je o mreži koja od lokalnih vlasti zahtijeva konkretne politike zaštite okoliša, infrastrukture, lokalne proizvodnje i kvaliteta života stanovništva.

Šta je zapravo Cittaslow i zašto je važan?

Pokret Cittaslow osnovan je 1999. godine u Italiji, a nastao je iz ideja pokreta Slow Food, koji se zalagao za očuvanje tradicionalne hrane i lokalne proizvodnje. Naziv je kombinacija italijanske riječi città, što znači grad, i engleske riječi slow, odnosno spor. Njegovi osnivači željeli su razviti mrežu manjih gradova koji neće slijepo prihvatati modele ubrzanog urbanog razvoja, nego će vlastiti identitet koristiti kao osnovu za kvalitetniji život.

U praksi, „spori grad“ ne znači grad bez savremene tehnologije, saobraćaja ili privrednog razvoja. Naprotiv, Cittaslow podstiče korištenje savremenih rješenja tamo gdje ona poboljšavaju život stanovnika, ali uz istovremeno očuvanje kulturne baštine, prirode, lokalne gastronomije i tradicionalnih zanimanja. Grad koji želi postati član mora pokazati da ima razvojnu politiku usklađenu s tim principima. Prema službenim pravilima mreže, kandidat mora imati manje od 50.000 stanovnika na području nadležnosti općine ili grada koji podnosi prijavu. Cittaslow Türkiye navodi 72 kriterija raspoređena u sedam tematskih oblasti, među kojima su zaštita okoliša, infrastruktura, kvalitet urbanog života, poljoprivreda i turizam, gostoprimstvo, društvena uključenost i saradnja s drugim organizacijama.

To podrazumijeva, između ostalog, brigu o zelenim površinama, upravljanju otpadom, održivoj mobilnosti, dostupnosti javnih prostora, zaštiti tradicionalnih zanata i promociji lokalnih proizvođača. Nije dovoljno da grad posjeduje staru čaršiju ili historijske građevine, potrebno je pokazati kako se te vrijednosti čuvaju i koriste u interesu lokalne zajednice.

Nacionalna mreža sporih gradova

Turska se pokretu pridružila 2009. godine, kada je Seferihisar, mjesto u blizini Izmira, postao prvi turski član Cittaslowa. U narednim godinama mreža se širila prema različitim dijelovima zemlje, od egejske obale i Crnog mora do Anadolije. Prema podacima na službenoj stranici Cittaslow Türkiye, turska nacionalna mreža danas navodi 31 članicu, među kojima su dvije metropolitanske i 29 općinskih uprava. Međutim, međunarodna stranica Cittaslow International u svom prikazu turske mreže navodi 26 mjesta.  Među mjestima koja se nalaze na međunarodnoj listi su Seferihisar, Akyaka, Gökçeada, Halfeti, Şavşat, Mudurnu, Göynük, Eğirdir, Kemaliye, Foça, İznik, Safranbolu, Finike, Gerze, Köyceğiz, Perşembe, Uzundere, Vize, Arapgir, Güdül, Daday, Ahlat, Şarköy, Yalvaç i Yenipazar.

Ovi gradovi nemaju identičnu turističku ponudu. Neki su poznati po primorskom turizmu, drugi po tradicionalnoj arhitekturi, poljoprivredi, prirodnim predjelima ili gastronomiji. Upravo je to jedna od važnih karakteristika Cittaslowa, mreža ne zahtijeva da svi gradovi izgledaju jednako, nego da prepoznaju i štite ono što ih razlikuje.

Safranbolu, smješten u turskoj provinciji Karabük, jedan je od najpoznatijih primjera očuvane osmanske gradske arhitekture. Njegova historijska jezgra nalazi se na UNESCO-ovoj listi svjetske baštine od 1994. godine, a posebno je prepoznatljiva po tradicionalnim kućama, uskim ulicama, čaršiji i nekadašnjoj ulozi u karavanskoj trgovini. UNESCO u opisu grada izdvaja tri historijska područja: Çukur, Kıranköy i Bağlar. Svako od njih razvijalo se u različitim društvenim i ekonomskim okolnostima, što se i danas može prepoznati u arhitekturi i organizaciji prostora.

Safranbolu je u Cittaslow primljen 2024. godine. Prema saopćenju gradske uprave od 8. marta te godine, proces kandidature započeo je u martu 2023, nakon čega su predstavnici turske mreže obišli grad i procijenili ispunjavanje kriterija. Gradska uprava je članstvo predstavila kao priliku za snažniju međunarodnu promociju i privlačenje posjetilaca zainteresovanih za kulturnu baštinu.

Posebno je zanimljivo što je Safranbolu i prije članstva bio predmet akademskih analiza održivog turizma. U istraživanju objavljenom 2013. godine, koje predstavlja i Cittaslow International, Safranbolu je već bio naveden među turskim mjestima s potencijalom za pristupanje mreži. To pokazuje da članstvo nije nastalo samo kao marketinška odluka, nego se uklapalo u ranije prepoznate karakteristike grada.

Ipak, UNESCO upozorava i na drugu stranu turističkog razvoja. Pretvaranje historijskih kuća u hotele i restorane može pomoći obnovi napuštenih objekata, ali istovremeno zahtijeva kontrolu kako komercijalizacija ne bi narušila autentičnost grada. Među rizicima UNESCO spominje neodgovarajuće turističke prakse, promjene u historijskoj čaršiji i smanjenje broja tradicionalnih majstora sposobnih za kvalitetnu restauraciju.

To je važna pouka i za bosanskohercegovačke gradove, povećanje turističkog prometa nije samo po sebi dokaz uspješnog očuvanja kulturne baštine.

Ekonomski značaj Cittaslowa najlakše je razumjeti kroz način na koji turisti troše novac. U velikim turističkim centrima značajan dio potrošnje može biti koncentrisan u velikim hotelskim i trgovačkim sistemima. U manjim historijskim mjestima postoji mogućnost da se veći dio turističke potrošnje usmjeri prema porodičnom smještaju, restoranima, zanatskim radnjama, poljoprivrednicima i lokalnim vodičima.

Cittaslow upravo takve aktivnosti prepoznaje među oblastima lokalnog razvoja. Akademska literatura o primjeni koncepta u Turskoj povezuje ga s održivim turizmom, očuvanjem prirodnih i kulturnih vrijednosti i jačanjem prepoznatljivosti manjih mjesta.

Međutim, potrebno je razlikovati potencijalnu ekonomsku korist od dokazanog ekonomskog rezultata. Samo članstvo ne garantuje rast broja turista, povećanje zaposlenosti ili veće prihode. Za takav zaključak bili bi potrebni uporedivi podaci prije i poslije pristupanja mreži, uz uzimanje u obzir drugih faktora koji utječu na turističku potražnju.

Ima li Bosna i Hercegovina svoj „spori grad“?

U službenim izvorima nema potvrde da je neki grad iz Bosne i Hercegovine već primljen u Cittaslow. Zato se može postaviti pitanje koji bi bosanskohercegovački gradovi mogli razvijati model sličan Safranboluu. Među zanimljivim primjerima su Počitelj, Stolac, Jajce i Travnik, iako svaki ima drugačije administrativne i razvojne okolnosti.

Najprije bi lokalne vlasti morale provjeriti formalne uslove i napraviti procjenu usklađenosti sa 72 kriterija. Zatim bi trebalo utvrditi koje aktivnosti već postoje, a koje tek treba razviti. To može uključivati poboljšanje upravljanja otpadom, uređenje pješačkih zona, očuvanje tradicionalnih zanata, podršku malim proizvođačima i bolju turističku signalizaciju.

Primjer turskog postupka pokazuje da kandidatura uključuje formalnu prijavu, pripremu dokumentacije, evaluaciju, terensku provjeru i završno odobrenje međunarodne organizacije.

Za lokalnu ekonomiju najveća korist mogla bi nastati kada bi članstvo bilo povezano s konkretnim projektima, kao što bi obnova tradicionalnih kuća za mali porodični smještaj mogla stvoriti dodatne izvore prihoda, promocija domaćih proizvoda otvoriti nova tržišta poljoprivrednicima, a podrška zanatlijama pomoći očuvanju zanimanja koja postepeno nestaju. Ipak sve to zavisi od ulaganja, lokalnog upravljanja, turističke potražnje i sposobnosti da se kulturna baština zaštiti od pretjerane komercijalizacije.

Iskustvo Safranbolua pokazuje da se međunarodna prepoznatljivost historijskog grada može graditi na očuvanoj arhitekturi, lokalnim tradicijama i kvalitetu života. Njegovo članstvo u Cittaslowu predstavlja nastavak dugogodišnjih aktivnosti zaštite kulturne baštine, a ne zamjenu za njih.

Za Bosnu i Hercegovinu posebno je važna činjenica da ovakav model ne zahtijeva stvaranje potpuno novih turističkih atrakcija. Počitelj, Stolac, Jajce i Travnik već imaju vrijednosti koje privlače posjetioce. Pitanje je kako te vrijednosti bolje zaštititi, povezati s lokalnom privredom i učiniti korisnim za stanovništvo tokom cijele godine. Upravo u tome leži osnovna ideja Cittaslowa. Cilj nije grad u kojem se ništa ne mijenja, nego grad koji se razvija bez odricanja od vlastitog identiteta.