Muslimani koji su se ove sedmice okupili u džamiji Ponoćnog Sunca u kanadskom Arktiku kako bi iftarili uživali su u domaćoj sudanskoj hrani u mirnom okruženju s prekrasnim krajolikom. Ali to mjesto nije za svakoga.
“Zapeo sam. Svake godine kažem: ‘Ovo mi je posljednja godina u Inuviku'”, rekao je Abadallah el-Bekai, Libanac rođen kao Palestinac, smijući se dok razmišljao o svojim pokušajima da napusti zajednicu u Sjeverozapadnim teritorijima Kanade, gdje živi već 25 godina. “Bog nije bio saglasan s mojim odlaskom. Možda sam učinio nešto loše u životu, pa me Bog poslao ovamo!” rekao je 75-godišnjak u reportaži koju je objavio AFP.
Džamija Ponoćnog Sunca, poznata kao “Mala džamija na tundri”, otvorila je svoja vrata u augustu 2010. kako bi služila sve većem broju muslimanskih Kanađana koji su se selili na sjever zbog posla. Zgrada je izgrađena u Winnipegu, u provinciji Manitoba, i prevezena 4000 kilometara (2485 milja) sjeverno kamionom.
Sada je to najsjevernija džamija na zapadnoj hemisferi.
Imam, Saleh Hasabelnabi, živi u Inuviku 16 godina. Za Agence France-Presse (AFP) rekao je da zajednica više ne raste, ali je ostala stabilna s otprilike 100 do 120 članova. Muslimani koji žive oko Arktičkog kruga suočavaju se s izazovima u pridržavanju svoje vjere, posebno kada pokušavaju slijediti raspored molitve povezan s položajem sunca.
Inuvik ima 24 sata sunčeve svjetlosti više od 50 dana godišnje i doživljava polarne noći – odnosno nema izravne sunčeve svjetlosti – oko 30 dana svake godine. “Prvi put je bio kao šok. Nisam mogao vjerovati. Prvi put u životu molio sam pet puta, a sunce je još bilo gore,” rekao je Hasabelnabi prisjećajući se svog prvog ljeta u Inuviku.
Zajednica je usvojila pravilo da se pridržava lokalnog vremena u Meki. Mohamed Asad Behrawar, koji radi u računovodstvu i nedavno se preselio u Inuvik, rekao je da mu prilagođavanje na bijele noći nije bilo teško jer je prije živio u Edmontonu, glavnom gradu Alberte, koji takođe ima duge ljetne dane. “Ali još uvijek je teško prilagoditi se ovom okruženju. Oštro je,” rekao je taj 36-godišnjak za AFP.
Hrabreći se protiv ledenog vremena, članovi su se u nedjelju okupili u Ponoćnom Suncu kako bi iftarili trećeg dana Ramazana. Donijeli su više jela s piletinom, rižu i drugu hranu pakovanu u posude te sjedili zajedno, uključujući El-Bekaija, koji je, unatoč želji da živi negdje drugdje, sretno razgovarao dok je jeo.
Stanovništvo Inuvika broji oko 3400 ljudi, a zajednica Ponoćnog Sunca uključuje one koji su u Kanadu došli kao izbjeglice, a kasnije se preselili na sjever u potrazi za većim prihodima.
