Među Bošnjacima su najviše pažnje izazivali izbori u Gunji. Tamo je u drugom krugu Almir Džamalija izgubio trku za svega 200 glasova. Džamalija, nezavisni kandidat za načelnika općine, osvojio je 666 glasova, dok je dosadašnji načelnik Anto Gutić osvojio 860 glasova i time osigurao treći mandat

Netom okončani lokalni izbori donijeli su važno političko preslagivanje na hrvatskoj političkoj sceni. Premda su pojedinačne pobjede ili porazi kandidata naizgled tehnička pitanja lokalnog značaja, ukupna slika koju ovi rezultati daju – posebno u poređenju s parlamentarnim i predsjedničkim izborima – jasno ocrtava političke trendove i smjer kretanja stranaka.

Bez dvojbe, Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) je najveći pobjednik ovih izbora. Osvojeni Split, nakon potvrđene dominacije u Osijeku, odbrana Dubrovnika, Zadra, Šibenika, kao i županija u Dalmaciji i na sjeveru, pokazuju da HDZ nije više isključivo “ruralna” stranka, kako joj opozicija voli prišiti etiketu. Osvajanje Splita – drugog najvećeg hrvatskog grada – predstavlja snažan simbolički i politički kapital.

U Splitu je Tomislav Šuta, koji nije pripadao političkom establišmentu, porazio Ivu Puljka, čime je stranka potvrdila sposobnost kadrovske obnove i selekcije kandidata koji rezoniraju s biračima. Slično se dogodilo i u drugim sredinama. Uz Ivana Radića u Osijeku i Matu Frankovića u Dubrovniku, HDZ ima sve jače urbane kadrove koji mogu biti potencijal i za nacionalnu razinu.

Među Bošnjacima su najviše pažnje izazivali izbori u Gunji. Tamo je u drugom krugu Almir Džamalija izgubio trku za svega 200 glasova. Džamalija, nezavisni kandidat za načelnika općine, osvojio je 666 glasova, dok je dosadašnji načelnik Anto Gutić osvojio 860 glasova i time osigurao treći mandat.

Bošnjaci Gunje, koji su do sada bili često politički razbijeni i instrumentalizirani, ovog su puta djelovali kao jedno. Kandidat za zamjenika načelnika iz reda bošnjačke nacionalne manjine, Iris Turbić, pobijedio je u prvom krugu. U drugom krugu, bošnjački glas dao je snagu Almiru Džamaliji. Ta homogenost bošnjačkog biračkog tijela nije slučajna, ona je rezultat dugogodišnjeg zanemarivanja, neispunjenih obećanja i uvreda koje su kulminirale manipulacijama oko mezarja, vjerskog dostojanstva i komunalnih pitanja.

Analizu izbornih rezultata u Gunji pročitajte OVDJE.

Premijer Hrvatske, Andrej Plenković, sada u rukama ima mirnu političku scenu, bez ozbiljnije unutarstranačke opozicije i s konsolidiranim vlastitim redovima. Na to se nadovezuje slabljenje ostalih desnih i centrističkih opcija, što HDZ-u dodatno širi manevarski prostor.

Najveći gubitnik izbora, makar to čelništvo stranke pokušava relativizirati, svakako je Socijaldemokratska partija Hrvatske (SDP). Gubitak Rijeke – simbolički i politički važnog uporišta – ne može se nipošto ublažiti osvojenom Pulom ili dijelom Koprivničko-križevačke županije. Izjava predsjednika stranke, Siniše Hajdaša Dončića, da su ispunili sve ciljeve – povećali broj vijećnika, županija i osvojili Zagreb – zvuči kao ironija u svjetlu rezultata.

SDP više ne drži ključne urbane centre. U Istri i Rijeci poraženi su ili marginalizirani, u Splitu su posve nevidljivi, a i u Zagrebu su tek junior partner u koaliciji s Možemo. Njihov jedini stvarni kapital sada je podrška zagrebačkom gradonačelniku Tomislavu Tomaševiću, koji je ionako lice stranke Možemo, a ne SDP-a.

U krajevima gdje su nekad suvereno vladali – poput Siska, Karlovca, Varaždinske županije – SDP nije uspio napraviti proboje ni protiv umornih i potrošenih HDZ-ovaca. Ako se stranka ozbiljno ne pomladi, ideološki konsolidira i kadrovski ojača, prijeti joj polagani nestanak s političke scene.

Poseban udarac pretrpio je Domovinski pokret, kome je gubitak Vukovara zapravo politički i simbolički krah. Taj grad bio je njihova matična luka i bastion s kojeg su izgrađivali identitet. Poraz njihovog kandidata Domagoja Bilića označava kraj jedne faze. DP sada kontrolira vlast samo u Otoku – gradu koji nema političku težinu za nacionalnu pozornicu.

Usto, i unutarstranački sukobi i pad popularnosti na parlamentarnim izborima dodatno su ih destabilizirali. Uloga satelita HDZ-a u nacionalnoj koaliciji tjera ih na poslušnost, a biračko tijelo očito ne nagrađuje takvu poziciju. Bez karizmatičnog lidera i jasnog političkog smjera, Domovinski pokret je u opasnosti da postane politički marginalac.

Tomislav Tomašević je, kao što se očekivalo, uvjerljivo osvojio drugi mandat u Zagrebu, a njegova lista s SDP-om osigurala je većinu u Gradskoj skupštini. Time je pokazao da uživa stabilnu podršku u glavnom gradu. Međutim, izvan Zagreba Možemo i dalje nije faktor. Stranka se nije ozbiljno natjecala u drugim sredinama, a tamo gdje su postavili kandidate – nisu napravili iskorake.

Ako Možemo želi postati nacionalna opcija, mora se organizacijski širiti i ulagati u lokalne kadrove. Inače će ostati samo zagrebačka priča – i to bez SDP-ove logistike teško održiva. Most je uspio zadržati Sinj, ali i tamo s teškoćom. Njihov politički utjecaj sve više blijedi, a retorika koja ih je nekad izdvajala sada se utapa u šumu sličnih glasova s desnice. Pitanje je mogu li opstati kao relevantna nacionalna opcija ili će se svesti na par jakih pojedinaca u pojedinim sredinama.

Jedan od rezultata ovih izbora je i iznimno slabljenje nezavisnih i trećih opcija. Osim Ive Rinčić u Rijeci i Možemo u Zagrebu, gotovo niko van velikih stranaka nije uspio. Fokus, HSLS, Glas, Pametno i drugi – ili su nestali ili se sveli na puki statistički ostatak. Liberalni centar praktički više ne postoji, a desnica se dodatno fragmentirala bez jasne prednosti za ijednu stranu.

Lokalni izbori 2025. godine još jednom su potvrdili HDZ-ovu stabilnost i organizacijsku nadmoć. Bez ozbiljne prijetnje ni s lijeva ni s desna, Plenković ima politički mir i prostor za dodatno učvršćivanje vlasti. Opozicija je razjedinjena, neorganizirana i ideološki konfuzna. SDP i Most gube tlo pod nogama, Domovinski pokret se povlači, Centar nestaje, a Možemo ostaje zatvoren u Zagrebu. Ako se ovako nastavi, parlamentarni izbori mogu potvrditi ono što ovi lokalni već najavljuju – dugotrajnu vladavinu HDZ-a, bez ozbiljne prijetnje s bilo koje strane političkog spektra.