Kada se zatvore vrata, Bošnjaci otvaraju prozore. Kada im kažu da se predaju, oni ustaju i grade. Portal i list Bosna nisu samo medijska platforma – to je ispunjavanje duga prema vlastitoj kulturi i tradiciji. Svaka generacija nanovo odgovara na pitanje – šta je Bosna? Naš odgovor je jasan: ona nije samo geografska stvarnost već i ideja koja traži odgovore u sadašnjem vremenu. Pokretanje portala i lista Bosna nije samo medijska inicijativa – to je ispisivanje nasljeđa u digitalnom dobu, otpor zaboravu i svjedočanstvo trajanja koje je prvi bošnjački novinar Mehmed Šakir Kurtćehajić započeo 1866. godine

Kada se rađa novi glas, kada se otvara stranica koja nije samo digitalna platforma već historijski amanet, tada ne pišemo samo uvodnik. Pišemo neku vrst obećanja, dajemo mjenicu za kredit povjerenja koje smo dobili. Pokretanjem portala Bosna, nadamo se uskoro i mjesečnog štampanog lista, ne činimo samo korak naprijed u bošnjačkom osiromašenom medijskom prostoru – činimo povratak sebi. Jer Bosna, više od geografije, više od političkih mijena, više od prolaznosti vlasti, ostaje ideja, vezivno tkivo Istoka i Zapada, tronarodni tronožac i pečat onih koji su je razumjeli i ponijeli je kao teret i dar.

Kada je Mehmed Šakir Kurtćehajić 1866. godine pokrenuo prvi bosanski list Bosna, nije to bila samo potreba administracije Osmanskog carstva. Bio je to prvi glas modernizacije bošnjačkog naroda, glas koji je istodobno osluškivao ritam čaršije, odjeke s minareta i zvukove katedrale, miris kahve i ritmičko štektanje uvezene zapadne štamparske prese, istodobno okrenut svojoj tradiciji i tražeći odgovore u izazovima modernosti.

VIŠE O TEMI: Vilajetski list „Bosna“ – plodotvorni susret Istoka i Zapada

Taj isti glas sada se ponovo rađa u vremenu koje traži nove odgovore, u svijetu koji je nesiguran i drhturi na vjetru kao perika Donalda Trumpa i kolagen na licu Vladimira Putina, ali koji u Bosni uvijek može pronaći nepromjenjivu tačku trajanja. Ako je Bosna “prkno svijeta”, ako je Bosna “dno dna”, ako je Bosna “nemoguća zemlja”, što joj neznalice i mrzilice pripisuju, kako je onda moguće da traje i traje i traje. Podcijeniti Bosnu nezahvalno je, a za one koji su je napadali i osjetili čudo njenog otpora itekako opasan posao.

U Bosni se povijest ne događa u monolitnosti, već u neprekidnom preplitanju više naroda. Ponekad je to prokletstvo i sukob, ponekad je to prožimajuće bogatstvo koje bilježi kultura i tradicija. U Bosni čovjek nikada nije samo prolaznik, on postaje sudionik, bolesnik trajno zaražen njenom magijom. U Bosni su se hronike pisale šehidskom krvlju, ali mimo toga cvjetala je nauka, književnost, likovnost, perom pisana i crtana u velebnim bibliotekama, u čaršijskim sobama zanatlija i na stranicama knjiga koje mirišu kao ćilimi koje je netom hodžinica provjetrila u džamijskom haremu. U Bosni je uvijek sve bilo na vagi – prkos i smirenost, svjetlost i tama, dualizam u trodiobi vlasti, riječ i mač, opstanak i nestajanje. U nekom čudu, sve to u začinu ljubavi i rahatluka i u potrazi za rukovanjem bez fige u džepu. Svaka generacija je ponovo morala odgovarati na pitanje – šta je Bosna? I svaka je davala svoj odgovor, svaka ju je gradila i svaka ju je nosila na svojim leđima, tražeći put sredine, put ravnoteže koji je garancija opstanka.

Bosna nije samo ime. Mi kažemo da je ideja. Da pojasnimo, Bosna je obaveza. Možda bi bilo blisko reći za one koji Bosnu vole da je “Zavjet”, ali od te riječi osjećamo mučninu u stomacima. Srpski nacionalizam nas je okupirao svojim propagandnim “zavetima”, o Kosovu, o braći Jugovićima… a svaki njihov “zavet” koji se tiče Bosne završi maršom preko Drine. Neki nikako da shvate da nije granica samo na karti, nego je i prostor u kojem se sudaraju suprotnosti i stapaju u harmoniju. Tada je to dom onih koji vjeruju u dijalog, u zajedničku sudbinu, u ljepotu raznolikosti. Njen graditelj nije bio samo jedan čovjek, njen pjesnik nije bio samo jedan glas, njena ljepota nije imala samo jedno lice. Njena prošlost nije zatvorena u muzejske vitrine, ona je živa, upisana u jeziku, u gestama, u vickavosti, u pripovjednom daru, u srdačnosti, u onome što nazivamo sevdah (ljubav). Eto, to je ono što mi želimo zagrliti kao rođenog brata i sestru.

Zato list i portal Bosna nije samo medijski projekat. To je doprinos Bošnjaka Hrvatske i prostor kojega je otvorio novi bošnjački saborski zastupnik Armin Hodžić te Nacionalna koordinacija Bošnjaka u Republici Hrvatskoj – “Bošnjaci zajedno” da se krene u potragu i traženje odgovora o ideji Bosne u digitalnom dobu. Ovo je list i portal koji neće biti samo ogledalo sadašnjeg vremena, već i nit koja povezuje prošlost i budućnost, tradiciju i modernost. Treba napomenuti i paralelni rad “Bosni” partnerskog informativnog portala bošnjačke nacionalne manjine noviglas.hr, a koji je će biti specijaliziran za aktuelnosti i tekuće aktivnosti bošnjačkog naroda u Republici Hrvatskoj. Čekaju nas dodatna iznenađenja u izdavaštvu, podcastima, video kanalima, manifestacijama… ali dopustimo da projekti ubrzo krenu pa ćemo ih lahko predstavljati jedan po jedan. Previše je bilo slučajeva pompeznih najava velikih projekata od kojih na kraju nije bilo ništa. Pametnima dosta da šute i rade, a ponose se i hvale tek kada imaju nešto konkretno u rukama.

Dakle, zagovaramo nacionalni naboj koji ne isključuje, već okuplja. Odnosno, želimo jasno poručiti da čuvanje bošnjačkog nacionalnog identiteta i njegovo promoviranje nije i ne može biti nacionalizam, kako to nažalost potpuno krivo definiraju neoboljševički agitatori među jugobošnjačkim elitama u Bosni. Naš glas, dakle, nije povodljiv graji iz okorjelog revolucionarnog proleterijasta po društvenim mrežama fine građanske raje, već dosljedan. Težimo mediju koji poštuje i nastavlja rad svojih prethodnika, ne zaboravlja historijske lekcije, već ih reinterpretira, pronalazi u njima značenje za sadašnji trenutak. Bošnjak bi da je rahat. Takav je po naravi, takav je od praiskona. U svakom svom koračaju traži mir, ali mu nikad nije bilo dano da ga nađe. Zemlja na razmeđu, zemlja kojom su kročili oni koji su u njoj vidjeli plijen, ali ne i dom. I zato se kroz vjekove mljela, drobila, ali nikad nije iščezla.

Nije lahko biti narod na vjetrometini, ali još teže je biti narod koji, i kad ga satjeraju u kut, ne pristaje na kraj. Bošnjaci su vazda znali da predaja nije smrt, predaja je gore od smrti. Smrt je kraj, predaja je poništenje svega što si bio i što ćeš biti. Zato Bošnjak, kad je najteže, otkopčava svoj rahatluk, slaže ga u njedra i stupa u borbu. Jer u borbi se dokazuje da postojiš. U našem slučaju, da nas se krivo ne shvati, naša borba se sastoji od promocije i čuvanja kulturnog identiteta Bošnjaka, što je Hrvatska prepoznala kao vlastiti demokratski doseg i pohvalno osigurava visoku razinu prava svojim manjinama.

Nadalje, Bošnjake bije glas da vole zaboravljati, a Bosna nije zemlja koja daje luksuz zaborava. Bosna je zemlja u kojoj svaka rana nosi ime. Tu, gdje je rahatluku uskraćena postojanost, samo borba ima pravo trajanja. I zato pismeni i misleći Bošnjak i u miru zna – dok pišeš, živ si, kad digneš ruke, nestaneš. I ne samo ti, već sve što si ikada bio i mogao biti. Zato Bosna nikad neće imati spokojan san, ali zato neće ni umrijeti.

Nismo prvi koji govorimo o Bosni i Bošnjacima, ali želimo biti oni koji će govoriti s dostojanstvom i razumijevanjem. Nismo oni koji pišu iz puke dijasporne nostalgije, ili iz onoga što neki zovu “manjinski parazitizam na budžetu” već iz svijesti da je Bosna ideja koja se mora živjeti. Svi putevi vode u Bosnu, barem za nas, jer Bosna nama nije periferija – ona je uvijek nama bila i početak i kraj puta. Onima koji je nose u srcu, onima koji u njoj vide više od puke geografije, onima koji znaju da se ljubav prema njoj ne mjeri samo riječima nego i djelima – neka ovaj medij bude još jedna stranica te ljubavi.

Dobrodošli na portal Bosna.

Filip Mursel Begović, glavni urednik