Kada su raspisane potjernice za Karadžićem i Mladićem, Rasputin je bio među potpisnicima i inicijatorima proglasa ruskih pisaca i intelektualaca koji su procese pred Haškim tribunalom nazvali „ciničnim međunarodnim lovom”. U tim proglasima isticalo se da je suđenje Mladiću i Karadžiću zapravo „strašno upozorenje Rusima” i eksperiment zapadnih sila pred potencijalni pritisak na samu Rusiju.
Režiser Emir Kusturica započeo je 10. juna 2026. godine snimanje novog igranog filma pod naslovom „Čuružanka”. Riječ je o samostalnoj srpskoj produkciji koja nastaje prema motivima romana „Posljednji rok” preminuloga ruskog pisca Valentina Rasputina (1937.–2015.). Snimanje će trajati do kraja oktobra 2026. godine, a većina filmskih setova smještena je u gradiću Čurugu na sjeveru Srbije, objavio je Film New Europe.
„U ovom filmu prikazana je slika jedne srpske porodice koja se nikada neće raspasti. Međutim, ono što se tamo događa izravno je povezano s vremenom u kojem živimo, a svi izazovi i sve što se događa u našem okruženju zapravo se spajaju negdje u toj bajkovitoj kući. Mislim da je riječ o ljubavi, koja u toj porodici nije verbalno izražena, ali je glavni temelj ovog filma”, izjavio je Kusturica na konferenciji za medije održanoj u Čurugu 9. juna 2026. godine.
Službeni naslov filma na engleskom jeziku još nije objavljen, a radni prijevodi glase „The Lady of Čurug” ili „The Woman of Čurug”. Zanimljiviji od Kusturice i njegovog filma je pisac romana “Posljednji rok” Valentin Rasputin.
Ruski pisac Rasputin, kao istaknuti predstavnik ruskog nacionalno-konzervativnog pokreta (“seoske proze”) i uvjereni panslavista, tokom 1990-ih godina pružio je otvorenu i snažnu podršku srpskom rukovodstvu u Bosni i Hercegovini i Jugoslaviji, onom rukovodstvu koje je odgovorno za etničko čišćenje, zločine protiv čovječnosti, masovna ubistva, logore, sistemska silovanja i genocid.
On je 1994. godine, zajedno s piscem Vasilijem Belovim, lično posjetio Republiku Srpsku na poziv ratnog zločinca Radovana Karadžića, gdje su obilazili linije fronta oko Sarajeva.
Tokom te posjete Palama Rasputin se zbližio s Karadžićem. Prema zapisima Valerija Ganičeva, Rasputin i Belov su tada dospjeli pod artiljerijsku vatru na položajima. Nakon povratka, Rasputin je fasciniran Karadžićem izjavio da se radi o “vođstvu koje dijeli sudbinu svog naroda” i podržao tezu da je Karadžić “ratnik-pjesnik i borac za slobodu”.
Kada su raspisane potjernice za Karadžićem i Mladićem, Rasputin je bio među potpisnicima i inicijatorima proglasa ruskih pisaca i intelektualaca koji su procese pred Haškim tribunalom nazvali „ciničnim međunarodnim lovom”. U tim proglasima isticalo se da je suđenje Mladiću i Karadžiću zapravo „strašno upozorenje Rusima” i eksperiment zapadnih sila pred potencijalni pritisak na samu Rusiju.
Rtani zločinac Ratko Mladić je u Rasputinovom krugu (oko časopisa Nash Sovremennik i partije NPSR) glorifikovan kao autentični slavenski vojskovođa. Rasputin je naglašavao da je vojska pod komandom Mladića nepravedno sotonizovana u zapadnim medijima, nazivajući ovoga zločinca herojem.
