Franjevci su od kotorsko-dubrovačkog slikara Lovre Dobričevića (umro 1478.) naručili tri slike: dvije 1459. i jednu 1460. o čemu su sačuvani detaljni ugovori, ali bez naznake za koje crkve. Prva slika, poliptih, bila je dimenzija 3,5 x 2,5 m, a druga 1,8 x 1,3 m s likovima svetaca i izrezbarenim i pozlaćenim okvirima. Ugovoreno je da slike u crkvi postavi dubrovački majstor koji bi ih dopratio. Treća slika je naručena 1460.
Bosanski franjevci, koji su u Bosnu došli 1291. godine, u nekoliko samostana koji su preživjeli od srednjeg vijeka do danas sačuvali su mnogo djela koja svjedoče o povijesti ove zemlje. Tako je franjevački samostan u Kraljevoj Sutjesci kod Kaknja sačuvao nekoliko starih slika, izuzetnih vrijednih svjedočenja likovne kulture srednjovjekovne Bosne.
Poklonstvo kraljeva – Krist pada pod križem (srednjoeuropski slikar, 15. st.) – jedna je od najvrednijih u zbirci sutješkog samostana. Četiri slike iz štajerske škole (nastale oko 1400.): Anđeo s bakljom, Krist na križu, Oplakivanje Krista, Krunidba Bogorodice, te sliku Krist s donatorom, sutješki franjevci su 1871. predali biskupu Strossmayeru na čuvanje, a on ih je obećao vratiti kad „Bosna svoja postane”. Nije ih vratio. Sada su u Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU-a u Zagrebu.
Naime, franjevci su od kotorsko-dubrovačkog slikara Lovre Dobričevića (umro 1478.) naručili tri slike: dvije 1459. i jednu 1460. o čemu su sačuvani detaljni ugovori, ali bez naznake za koje crkve. Prva slika, poliptih, bila je dimenzija 3,5 x 2,5 m, a druga 1,8 x 1,3 m s likovima svetaca i izrezbarenim i pozlaćenim okvirima. Ugovoreno je da slike u crkvi postavi dubrovački majstor koji bi ih dopratio. Treća slika je naručena 1460.
Povjesničarka umjetnosti Ivana Prijatelj Pavičić nedavno je svojim istraživanjem potvrdila da je slika Krist i donator, koju su 1871. franjevci dali Strossmayeru „na čuvanje”, Dobričevićeva slika iz 1460., a predstavlja „Uskrslog Krista i kralja Tomaša”. Po svemu sudeći, naručena je za grobnu kapelu na Bobovcu. Sutješki franjevci su je vjerojatno, u vrijeme prodora Osmanslija, prenijeli u samostan. O sudbini drugih dviju slika ništa se ne zna: nestale su u vihoru turskog osvajanja Bosne 1463. Da su sačuvane, bile bi važne „za rekonstrukciju stilskog razvoja Lovre Dobričevića”, ali i svjedočile „o visokoj kulturnoj razini bosanskih franjevaca oko 1460. godine upravo u trenutku kad je renesansa počela prodirati u njihova svetišta” (I. Prijatelj Pavičić).
Podsjetimo, kralj Stjepan Tomaš pokopan je u ukopnoj kapeli bosanskih kraljeva na Bobovcu. U neposrednoj blizini Bobovca, u Kraljevoj Sutjeske, sačuvana je slika kralja Stjepana Tomaša u klečećem stavu pred uskrslim.
Slika je, osim sama po sebi, zanimljiva jer je na njezinu poleđinu u 16. stoljeću nalijepljen dokument s rodoslovljem bosanskih i srpskih vladara, grbovima ilirskih zemalja, porodice Ohmučević i drugo. Upravo zbog toga se ona u godinama turske vlasti, kako to drže istraživači, smatrala dvostrukom relikvijom i simbolom identiteta. Ono što je zapravo važno kod ove slike jest da je ona vjerojatno bila naručena još za života kralja Stjepana Tomaša te je po svom sadržaju bila namijenjena njegovom grobnom mjestu. Također, motiv uskrslog Krista koji se objavljuje donatoru u klečećem stavu je najbliži slikarskim prikazima Krista koji se objavljuje apostolu Tomi, dakle imenjaku Stjepana Tomaša.
