U eseju, Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njena proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje u svijetu sposobne napraviti.“ Zaista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, sada su dobile “bombu”, a SSSR je bio drugi 1949. godine.

U augustu 2025. godine obilježena je 80. godišnjica atomskih bombardiranja Hirošime i Nagasakija 1945. godine. Samo mjesec dana nakon napada, 19. oktobra 1945. godine, George Orwell objavio je esej u London Tribuneu pod naslovom „Vi i atomska bomba“. U njemu je pretpostavio šta ako „velike nacije sklope prećutni dogovor da nikada ne koriste atomsku bombu jedna protiv druge?“ Napisao je da bi se iz toga izrodio „mir koji nije mir“ i „trajno stanje ‘hladnog rata'“, uvodeći trajnu metaforu koja će decenijama definirati geopolitiku.

U eseju, Orwell je također predvidio širenje nuklearnog oružja: „Bomba je fantastično skupa i njena proizvodnja zahtijeva ogroman industrijski napor, kakav su samo tri ili četiri zemlje u svijetu sposobne napraviti.“ Zaista, svih pet stalnih članica Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija (UN), koje je također osnovano prije 80 godina, sada su dobile “bombu”, a SSSR je bio drugi 1949. godine.

Od tada je prijetnja nuklearnim oružjem oblikovala i opravdala globalni sukob. I Irak i Iran su optuženi da pokušavaju napraviti bombu, ali umjesto diplomatskog neširenja nuklearnog oružja, SAD i Izrael su, u oba slučaja, koristili oružanu silu kako bi spriječili ove nacije da dobiju nuklearno oružje.

Jedan od razloga zašto su UN odobrile Zaljevski rat 1991. godine bio je postojanje obavještajnih podataka da Irak ima program nuklearnog oružja. 2003. godine, SAD i Velika Britanija pokušali su da UN odobri sličan rat za demontiranje navodnog iračkog nuklearnog oružja – na osnovu manjkavih obavještajnih podataka koji su fingirani.

Uloga AI

U junu 2025. godine, Izrael je napao Iran zbog navodnog traženja nuklearnog oružja, također na osnovu izvještaja “obavještajnih službi”. Svijet je zadržavao dah tokom dvanaestodnevnog rata koji je uslijedio, a koji je vrlo lako mogao eskalirati u nuklearni sukob.

Danas, vještačka inteligencija (AI) može omogućiti naciji ili terorističkoj grupi da izgradi atomsku bombu na načine koje Orwellovi savremenici – poput Einsteina i Oppenheimera – nikada nisu mogli zamisliti.

Godine 1949, samo četiri godine nakon eseja ‘Vi i atomska bomba’, objavljen je Orwellov roman ‘1984’. To je distopijski roman koji nagovještava Hladni rat koji je on predvidio 1945. godine, s tri izmišljena geopolitička bloka – Okeanijom (Sjeverna Amerika i Britanija), Evroazijom (SSSR i Evropa) i Istočnom Azijom (Kina i njeni susjedi) – koji formiraju niz stalno promjenjivih saveza kako bi kontrolisali “Sporne teritorije”.

Roman je bio proročanski – napisan je prije Sjevernoatlantskog pakta (NATO) i Varšavskog pakta, i prije nego što su se ukorijenili termini poput “Prvi”, “Drugi” i “Treći svijet”.

Međutim, njegov savremenik, oficir britanske pomorske obavještajne službe iz Drugog svjetskog rata, Ian Fleming, iskoristio je roman da predvidi drugačiji aspekt dinamike moći 21. vijeka. U njegovim izuzetno uspješnim romanima o Jamesu Bondu (i njihovim još popularnijim filmskim adaptacijama), najveća prijetnja globalnoj sigurnosti nisu nacionalne vlade poput SSSR-a, već supermoćni pojedinačni akteri, poput kriminalnog genija Ernsta Stavra Blofelda i naučnika dr. No.

U posljednjim decenijama, Flemingova vizija koncentrisane individualne moći kao središta geopolitičke prijetnje materijalizovala se iznova i iznova. Godine 2001. Osama bin Laden je započeo 20-godišnji Globalni rat protiv terora. Medijski mogul Rupert Murdoch ima prekomjernu moć nad međunarodnom politikom, utječući na izbore i važna glasanja poput glasanja o Brexitu 2016. godine. Elon Musk, a ne NASA, stvorio je svemirski program i osigurao internet Ukrajini nakon ruske invazije 2022. godine, dajući SpaceX-u moć kakva nije viđena od vremena britanske Istočnoindijske kompanije.

Put do dobivanja nuklearnog oružja nije se mnogo promijenio od Hirošime, iako bi umjetna inteligencija mogla olakšati državama koje traže atomske bombe. Napredak u umjetnoj inteligenciji također bi mogao olakšati terorističkoj grupi proizvodnju i detonaciju konvencionalnog eksploziva u kombinaciji s radioaktivnim materijalom, uzrokujući psihološke i ekonomske poremećaje, inače poznate kao “prljava bomba”.

Orwellovo pisanje razotkriva licemjerje ovog termina, jer nas prisiljava da se zapitamo znači li to da je redovno nuklearno oružje, po defaultu, “čiste bombe”. Ipak, uprkos strahu od improviziranog terorističkog napada prljavom bombom, najprljavije su one prekrivene osiromašenim uranijumom (DU), koji široko koriste zapadne vojne snage.

DU je prvobitno proizveden prije 80 godina kao “otpadni” nusproizvod obogaćivanja uranijuma tokom Projekta Manhattan. Naučnici su otkrili da se može koristiti za stvaranje oklopno-probojnog oružja.

Prljave bombe

Ovo oružje su koristile SAD i Velika Britanija tokom Zaljevskog rata 1991. i rata u Iraku 2003. godine. Ono i dalje zagađuje tlo, što dovodi do raka, urođenih mana i drugih bolesti. Danas Ukrajina ne samo da pati od kontinuiranih posljedica Černobila – i ona i Rusija koriste ovo oružje od 2022. godine.

Dok je vještačka inteligencija pojačala ono što obično smatramo orvelovskim – države nadzora poput onih prikazanih u romanu 1984. – Orwell je također pisao o tome kako je tehnologija omogućila dezinformacije. Godine 1944. doveo je u pitanje lažne izvještaje o nepostojećim njemačkim zračnim napadima na Britaniju koji su emitovani na nacističkom radiju i istakao njihovu vrijednost kao propagande u slučaju potencijalne njemačke pobjede.

Danas, 80 godina kasnije, ista stvar se i dalje dešava. U junu 2025. godine, tokom 12-dnevnog rata između Izraela i Irana, video snimci napravljeni umjetnom inteligencijom, prikazivali su eksplozije nuklearnih bombi u obliku gljiva iznad uništenih iranskih atomskih postrojenja.

Neki danas tvrde da Hladni rat između Washingtona i Moskve nikada nije završio, što Orwellovoj metafori daje trajno naslijeđe. Ipak, američkom piscu i političkom komentatoru Walteru Lippmanu se općenito pripisuje izum termina 1947. godine, čime se dokazuje Orwellova tvrdnja iz romana 1984: „Ko kontroliše prošlost, kontroliše budućnost; ko kontroliše sadašnjost, kontroliše prošlost.“

Izvor: The Conversation