Paralelno s masovnim ratnim zločinima u Pojasu Gaze, izraelske vlasti vrše i fizički i administrativni pritisak na palestinske porodice na Zapadnoj obali da im oduzmu zemlju i protjeraju ih, a konačan je cilj – “etnički čista” jevrejska država.

Već nekoliko godina mediji izvještavaju o ubrzanim pokušajima da se Palestinci na Zapadnoj obali istjeraju s njihove zemlje. Izrael, koji je okupirao to područje, ruši njihove kuće, jevrejski doseljenici napadaju palestinska sela, a izraelska vojska, koja bi prema međunarodnom pravu trebala održavati mir, samo posmatra.

Iza ovog grubog nasilja odvija se nešto tiše: pravno prisvajanje zemlje za jevrejske doseljenike na račun prognanih Palestinaca. Ovaj mjesec izraelska vlada dala je zeleno svjetlo za registraciju zemljišta u dijelu okupirane Zapadne obale koji je u potpunosti pod izraelskom kontrolom. Od 1968. godine u tom dijelu nije zabilježeno privatno vlasništvo.

Izraelska vlada odlučila je da u roku od dva mjeseca katastarski registrira oko 60 posto zemlje na Zapadnoj obali, gdje se nalazi većina jevrejskih naselja. Vlasti razdvajaju zemlju u blokove, a zatim određuju ko će biti upisan kao vlasnik. Kritičari tvrde da se odluke u praksi uvijek donose u korist jevrejskih doseljenika.

Ovu mjeru odmah je pozdravio ministar finansija Smotrich, koji i sam živi kao doseljenik na Zapadnoj obali. Nazvao ju je „revolucijom suvereniteta“. Portal Times of Israel njegove riječi je protumačio kao podršku „de facto aneksiji“. Ujedinjene nacije odmah su odbacile ovaj potez kao nezakonit.

Ovo je jedan od instrumenata koje Izrael koristi da protjera Palestince sa Zapadne obale. Cilj nije nov, ali posljednjih godina na sceni je ubrzano otimanje zemlje. To se radi tako što se Zapadna obala prepušta doseljenicima – s jedne strane im se dopušta da fizički progone Palestince, a s druge strane ovakvim birokratskim potezima pravno se ozakonjuju faktičko stanje i vlasništvo.

Korijeni problema vlasničkih papira potiču još iz vremena Osmanskog carstva, čiji je dio bila Palestina. Dokumenti iz tog perioda (do 1920.) često su previše neprecizni za savremene pravne standarde, pa ih Izrael rijetko priznaje. Osim toga, mnogi Palestinci tada nisu prijavljivali svu svoju zemlju da bi izbjegli plaćanje poreza. Posljedica toga je da većina izbjeglih i prognanih Palestinaca danas ne može dokazati vlasništvo.

Tokom britanskog mandata (1920–1948.) započeta je jasnija registracija, a od 1948. nastavio ju je Jordan kao upravitelj Zapadne obale. Nakon Šestodnevnog rata 1967. i izraelske okupacije, registracija zemljišta na okupiranom području je zaustavljena. Tek ovog mjeseca Izrael je obnovio katastarsko evidentiranje.

Prema palestinskim izvorima, 60 do 70 posto Zapadne obale još nije registrirano, što znači da niko nema pravno priznato vlasništvo. Od 2016. Palestinska samouprava pokušava unijeti promjene i registrira zemljište ako Palestinci mogu dokazati vlasništvo, uključujući i one prognane i njihove potomke.

Međutim, prema novoj odluci izraelske vlade, Palestinskoj samoupravi više nije dozvoljeno da registrira zemlju. Ekstremno desni ministar Smotrich tvrdi da je to kako bi se spriječilo da Palestinska samouprava „prisvaja slobodna područja“.

Kritičari tu tvrdnju odbacuju i kažu kako na kraju izraelski sud uvijek presudi da je jevrejski zahtjev za zemlju na Zapadnoj obali pravovaljan, a palestinski nije.

Izraelska je vlada samo ove sedmice odobrila gradnju 22 nova naselja na Zapadnoj obali, što predstavlja najveće proširenje u posljednjih nekoliko decenija.

Holandija je zahtijevala evropsku istragu o tome, ali je pitanje kako će na to reagirati službeni Brisel. Vjerovatno će deklarativno osuditi to što rade izraelske vlasti, a onda s njima nastaviti saradnju na svim poljima, uprkos očiglednom etničkom čišćenju.