Najava predsjednika krovne kuće svjetskog fudbala Đanija Infantina o osnivanju komercijalne kompanije teške dvadeset milijardi dolara, koja bi privatnim investitorima prepustila upravljanje Svjetskim prvenstvom i klupskim mundijalom, izazvala je neviđeni potres u sportskom i političkom svijetu

Plan da se kroz novu entitetsku strukturu, nazvanu FIFA Forward Enterprise (FFE), proda manjinski udio u najvrijednijim sportskim takmičenjima planete, dočekan je na nož u sjedištu Evropske fudbalske unije u Nionu. Iz Niona je stigla beskompromisna poruka koja direktno dovodi u pitanje legitimitet Infantinovih zamisli: “Fudbal nije na prodaju FIFA-i. Niko od nas nije vlasnik ove igre.”

Prema informacijama koje su prvi plasirali britanski The Times i Financial Times, FIFA u saradnji sa američkom bankarskom kućom JP Morgan planira prikupiti do 4,2 milijarde dolara svježeg kapitala do kraja ove godine. Kroz prodaju do dvadeset posto udjela u novoj firmi FFE, dugoročnim privatnim ulagačima ponuđena je prilika da uđu u same temelje globalne fudbalske industrije. Kao vodeći investitor u ovom poduhvatu spominje se fond Thrive Eternal, iza kojeg stoji Džošua Kušner, brat Džareda Kušnera, zeta predsjednika Sjedinjenih Američkih Država Donalda Trampa.

Ova najava stiže neposredno nakon završetka Muškog svjetskog prvenstva u Sjevernoj Americi, turnira koji je produbio političke i lične veze između Infantina i Trampove administracije. Dok Infantino pokušava predstaviti privatizaciju kao korak ka “demokratizaciji fudbala”, iz UEFA-e upozoravaju da je riječ o netransparentnoj rasprodaji fudbalske duše i tradicije, gdje se još uvijek ne zna ko će na kraju iz svega izvući finansijsku korist.

Izbor investitora dodatno je podgrijao sumnje o prepletenosti političkih i kapitalnih interesa unutar FIFA-e. Fond Thrive Eternal, nastao pod okriljem kompanije Thrive Capital Džošue Kušnera, koncipiran je kao vozilo za dugoročna ulaganja u ključne kulturne i sportske franšize. Fond je ove godine već kupio manjinski paket dionica u bezbol klubu San Francisco Giants, a u njegovom savjetodavnom odboru nalaze se nekadašnji prvi čovjek kompanije Walt Disney, Bob Ajger te bivši izvršni direktor kompanije Liberty Media, Greg Mafei.

Strategija pridobijanja 211 članica FIFA-e oslanja se na izdašne finansijske ponude. Svakom nacionalnom savezu ponuđen je jednokratni kapitalni bonus od 20 miliona dolara, uz obećanje da će godišnje doznake za razvoj fudbala kroz programe do 2038. godine porasti sa dosadašnjih osam na dvadeset, pa čak i dvadeset četiri miliona dolara po ciklusu. Za većinu manjih saveza širom svijeta, čiji budžeti direktno ovise o finansijskim injekcijama iz Ciriha, ovo predstavlja ponudu koju je gotovo nemoguće odbiti. Infantino računá upravo na glasove tih federacija kako bi nadglasao otpor koji dolazi sa evropskog kontinenta.

Uprkos uvjeravanjima iz Ciriha da će FIFA zadržati potpunu kontrolu nad sportskim odlukama, kalendarom takmičenja i pravnim regulatorijumom, ulazak privatnog kapitala neminovno donosi pritisak ulagača za maksimizacijom profita. Analitičari upozoravaju da bi privatni investitori s vremenom mogli zahtijevati češće održavanje Mundijala ili prebacivanje ključnih utakmica isključivo na komercijalno najizdašnija tržišta poput SAD-a i Bliskog istoka.

Predstavnici krovne kuće njemačkog, engleskog i francuskog fudbala, kao i vodeći evropski klubovi, u privatnim razgovorima izražavaju duboko ogorčenje. Mnogi naglašavaju da je sporni slučaj s ukidanjem crvenog kartona američkom napadaču Folarinu Balogunu tokom nedavno završenog prvenstva, navodno nakon direktnog poziva iz Bijele kuće, pokazao koliko su granice između sportske neutralnosti i političkog podilaženja već narušene.

Ovo nije prvi put da Infantino pokušava uvesti privatni kapital u organizaciju globalnih takmičenja. Sličan scenario viđen je 2018. godine, kada je iznio tajni plan težak 25 milijardi dolara sa japanskom SoftBankom i fondovima iz Saudijske Arabije za pokretanje globalne Lige nacija i proširenog Klupskog prvenstva svijeta. Taj pokušaj je propao nakon žešće reakcije UEFA-e, koja je u tome vidjela direktnu prijetnju za svoja najvrjednija takmičenja, Ligu prvaka i Evropsko prvenstvo.

Osnivanje FFE-a predstavlja nastavak istog rata za prevlast u svjetskom fudbalu. Predsjednik UEFA-e Aleksander Čeferin i rukovodstvo iz Niona poručuju da je pređena crta koja se nikada nije smjela preći. UEFA u svom saopćenju naglašava da upravljačke strukture i sportska baština nisu imovina kojom se može trgovati na berzi, pozivajući sve nacionalne saveze, klubove, igrače i navijače na ujedinjeni otpor.

Jaz između dvije najmoćnije fudbalske organizacije nikada nije bio dublji. Odsustvo Čeferina sa finalne utakmice Svjetskog prvenstva u Nju Džersiju jasno je pokazalo da su diplomatski odnosi prekinuti. Dok Evropa drži igračku i finansijsku snagu, s obzirom na to da su evropske reprezentacije činile većinu učesnika završnice proteklog Mundijala, Infantino drži političku većinu u Skupštini FIFA-e zahvaljujući glasovima saveza iz Afrike, Azije, Okeanije i Kariba.

Kritike na račun Infantinovog stila vođenja organizacije sve su glasnije i u vodećim svjetskim medijima. Britanski analitičari ističu da se predsjednik FIFA-e već odavno ponaša poput šefa države, zahtijevajući policijske pratnje i tretman rezervisan za globalne političke lidere, dok svaku kritiku upućenu na račun Ciriha u javnim istupima označava kao “mržnju”.

Posebnu prašinu podigla su pisanja The Timesa da plan o osnivanju kompanije FFE predviđa i kreiranje funkcije izvršnog komesara, uloge slične poziciji generalnog direktora, koju bi po isteku svog posljednjeg predsjedničkog mandata 2031. godine mogao preuzeti upravo Infantino. Iako iz FIFA-e zvanično tvrde da se o toj konkretnoj funkciji nije raspravljalo, priznali su da će predsjednik i administracija morati imati vodeće uloge u novom entitetu ukoliko projekat bude odobren.

Takav rasplet omogućio bi Infantinu da i nakon odlaska s čela FIFA-e ostane na izvoru finansijske moći i upravlja komercijalnim carstvom koje sam stvara. Odluka o dodjeli domaćinstva Svjetskog prvenstva 2030. godine Španiji, Portugalu i Maroku, uz odigravanje uvodnih mečeva u Urugvaju, Argentini i Paragvaju, već je viđena kao politički manetar kojim su iz trke za organizaciju 2034. godine izbačene tri konfederacije, čime je otvoren čist put Saudijskoj Arabiji.

Sada, sa ponudom od dvadeset milijardi dolara i podrškom moćnih američkih investicionih krugova, Infantino ulazi u završnu fazu svoje transformacije FIFA-e iz neprofitne sportske asocijacije u globalnu korporaciju. Pitanje koje ostaje otvoreno jeste da li će evropski fudbal pronaći snagu za konkretne korake i eventualnu secesiju, ili će se još jednom povući pred naletom kapitala koji prijeti da zauvijek promijeni lice najvažnije sporedne stvari na svijetu.