Historijske rane, politička polarizacija i val dezinformacija pretvorili su nekadašnju solidarnost Poljaka u sve veće neprijateljstvo prema ukrajinskim izbjeglicama

Atmosfera neprijateljstva prema ukrajinskim izbjeglicama u Poljskoj toliko je usijana da svaka varnica prijeti eksplozijom mržnje. Nedavni napad u kojem je Ukrajinac usmrtio svećenika, a povrijedio još četiri osobe u samostanu u Jarosławu, na istoku zemlje, dodatno je podigao već visoke tenzije. Poljski mediji opisali su situaciju na društvenim mrežama kao „atmosferu na ivici linča“. Prema podacima državnog centra za praćenje dezinformacija (NASK), govor mržnje na internetu dostigao je najvišu tačku od jula. Poljske vlasti upozoravaju da ovo pogoršanje društvene klime direktno pogoduje nastojanjima Rusije da unese razdor i oslabi podršku Kijevu.

Ukrajinska vlada odmah je osudila napad na samostan, a vlasti su saopćile da je počinilac imao akutnu psihotičnu epizodu. Katolička crkva je također pokušala smiriti strasti. Čak je i Adrian Mantykiewicz, jedan od povrijeđenih svećenika, pozvao na milost prema napadaču, naglasivši da se cijeli narod ne smije kriviti za postupke pojedinca. Međutim, to nije pomoglo. Kako u telefonskom razgovoru navodi Paweł Cymbor, analitičar dezinformacija na platformi Fakenews.pl: „Propovijed je radikalno promijenila stav na mrežama prema svećeniku. Dio javnosti ga je preko noći od žrtve počeo etiketoati kao izdajnika i zaštitnika Stepana Bandere.“

Oleksandra Fedorčuk, novinarka ukrajinskog kanala Sława na poljskoj javnoj televiziji TVP, opisuje rastuću zabrinutost među najbrojnijom stranom zajednicom u zemlji, koja broji više od 1,5 miliona ljudi (oko 4% ukupnog stanovništva). „Izbjegavamo pričati ukrajinski na ulici i u javnom prevozu. Sigurnije je pokušati biti nevidljiv“, objašnjava ova izbjeglica koja je u Poljsku stigla na samom početku ruske invazije u martu 2022. godine.

To je bio sasvim drugi svijet. Poljaci su otvarali vrata vlastitih domova komšijama koji su masovno bježali od rata. Prema istraživanju agencije CBOS, u aprilu 2022. godine 91% građana podržavalo je prihvat ukrajinskih izbjeglica, dok se samo 4% protivilo. Četiri godine kasnije, u julu ove godine, procenat onih koji se protive prihvatu (52%) po prvi put je premašio broj onih koji ga podržavaju (42%). Danas je razgovor na ukrajinskom jeziku u autobusu ili na tramvajskoj stanici postao rizičan potez.

Antiukrajinski narativ primarno dolazi s poljske krajnje desnice, ali uživa snažan podsticaj iz Moskve. Analiza Poljskog instituta za međunarodne poslove (PISM) s kraja avgusta upozorava da jedinu korist od distanciranja Poljske i Ukrajine ima Rusija, koja koristi svoju „propagandnu i dezinformacijsku mašineriju“ za produbljivanje jazova. Iako pogoršanje društvene klime nije dovelo do obustave vojne i institucionalne podrške Kijevu, ono stvara okruženje koje ide na ruku interesima Kremlja.

Promjena stava pretiče u verbalne i fizičke napade. Poljska policija je u prvoj polovini 2026. godine zaprimila 180 prijava zločina iz mržnje usmjerenih protiv Ukrajinaca, što je povećanje od 30% u odnosu na isti period prošle godine, piše list Rzeczpospolita. ACLED, međunarodna organizacija koja prati konflikte, bilježi 13 fizičkih napada na Ukrajince u Poljskoj od januara do kraja augusta, gotovo dvostruko više nego tokom cijele 2025. godine i drastičan skok u odnosu na samo jedan zabilježen slučaj u 2024.

Dmytro Dymydyuk radi u organizaciji Ukrainski Dom (Ukrajinski dom), gdje savjetuju izbjeglice o smještaju, zaposlenju i dokumentima. Svakodnevno sluša priče svojih sunarodnjaka, od kojih se mnoge odnose na vršnjačko i šire uznemiravanje u školama i izvan njih. „Situacija se pogoršava i vidimo sve više izljeva mržnje“, kaže Dymydyuk. Poput Fedorčuk, napominje da lično nije imao problema, ali izbjegava govoriti maternji jezik u javnosti „kako ne bi provocirao Poljake“. „Nisam ponosan na to, ali želim živjeti u miru“, dodaje.

Krajem jula, nakon novog fizičkog napada na Ukrajinca i njegovu partnericu u Wrocławu, premijer Donald Tusk oštro je osudio „nasilnike, vandale i obične kriminalce koji tuku i ponižavaju ljude samo zato što govore s malo drugačijim akcentom“. Šef vlade dao je instrukcije za jačanje borbe protiv zločina iz mržnje, naglasivši da oni koji ih čine direktno rade „u korist Rusije“.

Onosi dvije zemlje kroz historiju nikada nisu bili jednostavni. Kada je rat počeo, Poljaci su po strani ostavili nesuglasice, ali historijske rane povremeno ponovo prokrvare. Posljednji put to se dogodilo u maju, nakon što je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski jednoj vojnoj jedinici dodijelio počasni naziv „Heroji UPA“. UPA je skraćenica za Ukrajinsku ustaničku armiju, povezanu s nacionalistom Stepanom Banderom, kojeg dio Ukrajine smatra herojem, dok ga Poljaci drže odgovornim za masovne pokolje poljskog stanovništva u Voliniji i Galiciji tokom Drugog svjetskog rata.

U znak odmazde, poljski predsjednik Karol Nawrocki oduzeo je najviše državno odlikovanje, Orden bijelog orla, koje je Zelenskom dodijeljeno 2023. godine. Vlada Donalda Tuska također je pozvala Kijev na povlačenje odluke, ali je polemika trajala sedmicama bez pomaka. Anketa agencije CBOS, provedena ubrzo nakon diplomatskog okršaja, pokazala je da 46% Poljaka ima negativan stav o bilateralnim odnosima, što je najlošiji rezultat u historiji mjerenja. Čak 65% ispitanika krivicu za loše odnose pripisuje Ukrajini.

Novinarka Fedorčuk smatra da je ovaj incident označio prekretnicu za Ukrajince u Poljskoj, iako tenzije nisu novost. Već su viđene tokom žitne krize, protesta prevoznika na granici i izbornih kampanja između 2023. i 2025. godine. Prvi koji su doveli u pitanje državnu pomoć izbjeglicama bili su nacionalisti, ali se s vremenom poruka da Ukrajinci dobijaju više povlastica od domaćeg stanovništva raširila u društvu.

Kritike su prerasle u otvoreno neprijateljstvo. Prema podacima PISM-a, u periodu od 26. maja do 13. jula, tokom spora oko vojne jedinice, spominjanje Ukrajinaca uz „izrazito uvredljive termine“ na društvenim mrežama poraslo je za 171%, dostigavši 364.000 objava. Sadržaji, od kojih su mnogi povezani s proruskim kampanjama, ostvarili su više od 1,2 miliona reakcija.

Analitičar Paweł Cymbor ipak ističe da duboko polariziranom poljskom društvu nije nužno potrebna ruska intervencija da bi se raspirio antiukrajinski sentiment. Na platformi Fakenews.pl identifikovali su brojne aktere koji djeluju unutar zemlje, a čija je glavna taktika preuveličavanje svakog krivičnog djela za koje se sumnja da su ga počinili Ukrajinci, kako bi se stvorila slika da su „svi Ukrajinci isti“.

Liberalna Tuskova vlada nastavlja pružati zvaničnu podršku Kijevu, poručivši ponovo Zelenskom da može računati na „apsolutnu solidarnost Poljske“, ali je praktično ukinula većinu socijalnih davanja za izbjeglice. Hanna Machinska, pravnica i profesorica na Univerzitetu u Varšavi, upozorava da takve odluke samo dodatno hrane netrpeljivost: „To šalje veoma štetnu poruku društvu i potiče neprijateljski stav, kao da su ti ljudi neradnici.“ Ona podsjeća na nedavno objavljenu studiju Deloittea i UNHCR-a koja pokazuje da ukrajinske izbjeglice zapravo doprinose poljskom BDP-u sa 2,4%.

Machinska se pribojava da bi parlamentarni izbori zakazani za jesen 2027. godine mogli dodatno pogoršati već usijanu atmosferu. Prisjeća se i nedavnog susreta na kojem je jedna Ukrajinka ispričala kako su je poznanici pitali boji li se ići u Poljsku. „Bojati se putovanja u Poljsku dolazeći iz zemlje u kojoj traje rat, to je dramatična poruka“, naglašava profesorica. Scena je to koja je bila nezamisliva prije samo četiri godine, kada su milioni Poljaka na granicama i stanicama s otvorenim rukama dočekivali ljude koji bježe od rata.

IZVOR: Bosna.hr, El Pais