Posjeta predsjednika Republike Srpske Jerusalemu bio je još jedan pokušaj da opere svoju reputaciju i stekne moralno pokriće

Kada je Milorad Dodik, u svojstvu predsjednika Republike Srpske, krajem marta sletio na tlo Izraela kako bi sudjelovao na Međunarodnoj konferenciji o borbi protiv antisemitizma u Jerusalemu, nije to učinio kao državnik, već kao tražena osoba. Dodik je bjegunac koji izbjegava nalog za hapšenje zbog podrivanja ustavnog poretka vlastite zemlje, Bosne i Hercegovine, gdje je na čelu poluautonomnog entiteta s većinskim srpskim stanovništvom.

Bosanski Jevreji su glasno protestvovali zbog Dodikovog prisustva na konferenciji, no čini se da su njihovi prigovori naišli na gluhe uši u Izraelu. Vladimir Andrle, voditelj jevresjke kulturne udruge La Benevolencija, naglasio je kako „niko ko širi mržnju prema bilo kome ne bi trebao biti dobrodošao na ovoj konferenciji“, dodajući da je Dodikova dugogodišnja retorika protiv Bošnjaka nespojiva s vrijednostima skupa posvećenog borbi protiv antisemitizma i mržnje.

Eli Tauber, historičar i ugledni član jevrejske zajednice u BiH, osudio je organizatore konferencije zbog toga što nisu bili svjesni koga su pozvali, upozorivši da će Dodik najvjerojatnije iskoristiti platformu kako bi širio vlastitu naraciju o Bosni i Hercegovini, uključujući neutemeljene tvrdnje koje povezuju Bošnjake s podrškom Hamasu. Tauber nije pogriješio.

Tokom boravka u Izraelu, Dodik je govorio za izraelske medije promovirajući duboko islamofobnu naraciju, prikazujući Bošnjake muslimane kao islamističke radikale povezane s Hamasom, ISIS-om i Iranom. U svojim izjavama predstavljao se kao branitelj zapadnih i jevrejskih vrijednosti, suprotstavljen sigurnosnoj prijetnji koju navodno predstavljaju Bošnjaci.

Mnogi se još živo sjećaju užasa rata u Bosni 1992.–1995. Tokom rata ubijeno je oko 100.000 ljudi, a više od dva miliona je raseljeno. Kruna tih zločina bio je genocid u Srebrenici, gdje je vojska bosanskih Srba brutalno ubila više od 8.000 Bošnjaka – muškaraca i dječaka muslimanske vjeroispovijesti.

Nedugo nakon što je stigao na konferenciju u Jerusalemu, organizatori su ga „natjerali da dobrovoljno ode“, navodno zbog očekivanog Interpolovog naloga za hapšenje ili zahtjeva za izručenje. No, kasnije se Dodik ipak vratio na konferenciju. Nakon događaja, požalio se da se osjećao „nepoželjno“ i da su ga u Jerusalemu tretirali „kao uljeza“.

Međutim, nije se odmah vratio kući, bojeći se međunarodnog naloga za hapšenje. Umjesto toga, otputovao je u Moskvu na svoj već dvadeset šesti sastanak s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom, jednim od njegovih najvjernijih međunarodnih saveznika. U Bosnu se vratio tek nakon što je saznao da Interpolova „crvena potjernica“ još nije stupila na snagu.

Više od dva mjeseca nakon izdavanja naloga za hapšenje, Dodik i dalje prkosi vlastima i nalazi se na slobodi. Krajem aprila, državna sigurnosna agencija pokušala ga je uhapsiti u Istočnom Sarajevu – bez uspjeha.

Za mnoge u Bosni, ovaj slučaj otvara jezivo pitanje: Je li bjegunac jači od države?

Dodik godinama zagovara otcjepljenje srpskog entiteta, Republike Srpske, i pripajanje Srbiji. Među pravoslavnim Srbima, katoličkim Hrvatima i muslimanskim Bošnjacima, njegovo ratno huškanje ponovno budi strahove od novog krvoprolića.

Trenutna kriza počela je u februaru. Sud Bosne i Hercegovine osudio je Dodika na godinu dana zatvora i zabranio mu obavljanje javnih funkcija na šest godina zbog nepoštivanja odluka Ureda visokog predstavnika, glavnog međunarodnog nadzornika provedbe mira u BiH.

Ubrzo nakon toga, Narodna skupština Republike Srpske, kojom dominira Dodikova stranka, usvojila je niz neustavnih zakona kojima se izričito zabranjuje djelovanje ključnih državnih institucija, uključujući pravosuđe i sigurnosne agencije, na teritoriji entiteta. Time je direktno narušena sudska presuda.

Ustavni sud BiH odmah je reagirao, privremeno suspendiravši te zakone. Izdani su i nalozi za hapšenje Dodika, predsjednika Skupštine Nenada Stevandića i premijera Radovana Viškovića zbog napada na ustavni poredak države.

Međunarodna zajednica brzo je osudila Dodikove opasne poteze. Američki državni sekretar Marco Rubio jasno je poručio da SAD nedvosmisleno odbacuje sve prijetnje ustavnom poretku BiH.

Dodik je već pod sankcijama Sjedinjenih Država i Velike Britanije, a sada su mu sankcije uvele i neke članice EU, uključujući Njemačku, Austriju, Poljsku i Litvaniju.

U znak odmazde, Dodik je tokom posjete njemačke ministrice za Evropu Anne Lührmann Banjoj Luci – gdje se sastala s opozicijom – proglasio ministricu personom non grata. Članovi njegovog kruga prijetili su njoj i njenoj delegaciji fizičkim nasiljem – što je sama Lührmann opisala kao „znak slabosti“ jednog sve izoliranijeg vođe.

Od tada, Dodik je optužio austrijsku ministricu vanjskih poslova Beate Meinl-Reisinger da vjeruje kako pripada „nadmoćnoj rasi“, zbog čega je Austrija pozvala na konsultacije bosanskog ambasadora u Beču. Slovenija takođe razmatra sankcije protiv Dodika, na što je on ponovno reagirao prijetnjama. Nedavno je Denis Bećirović, član Predsjedništva BiH, upozorio da broj evropskih zemalja koje sankcioniraju Dodika izaziva zabrinutost za Bosnu i da „postoji stvarna opasnost od oružanog sukoba“.

Ipak, unatoč svojim ratnohuškačkim potezima i sve većoj izolaciji od Zapada, Dodik je i dalje dobrodošao u Izraelu.

Konferencija o antisemitizmu u Jerusalemu nije bila prvi put da je Dodik pokušao iskoristiti veze s Izraelom za političku korist. Godine 2021. imenovao je izraelskog historičara Gideona Greifa za voditelja komisije koja je negirala genocid u Srebrenici, zbog čega je Njemačka otkazala plan dodjele najvišeg državnog priznanja Greifu. Ranije ove godine, Dodik je angažirao Marca Zella, predsjednika organizacije Republicans Overseas Israel, kao stranog lobistu koji bi trebao utjecati na ukidanje američkih sankcija protiv njega i vlasti Republike Srpske.

Dodikov posjet Jerusalemu imao je vrlo malo veze s borbom protiv antisemitizma. Bio je to još jedan proračunati pokušaj da opere vlastitu prošlost i stekne moralno pokriće od države koju cinično hvali, dok istodobno negira genocid u Srebrenici iz 1995.

I Izrael snosi odgovornost. Dajući platformu bjeguncu koji veliča ratne zločince i širi islamofobnu mržnju, Izrael ugrožava vlastitu borbu protiv antisemitizma na globalnoj razini. Podržavajući Dodika, Izrael daje legitimitet notornom negatoru genocida i svrstava se uz evropske neliberalne demokratije i autokratije poput Srbije, Mađarske i Rusije – na štetu demokratskih vrijednosti koje tvrdi da brani.

Samir Beharić je višestruko nagrađivani aktivista za ljudska prava iz Bosne i Hercegovine i programski menadžer u Balkanskoj savjetodavnoj grupi za Europu (BiEPAG). Trenutno je doktorand na Univerzitetu u Bambergu a ovaj je komentar napisao za današnji Haaretz.