Kralj Tvrtko I iznenada je umro 10. marta 1391. godine, a na njegovo mjesto došao je njegov rođak Stjepan Dabiša. Tvrtko I je sahranjen u Crkvi sv. Nikole u naselju Mile kod Visokog
Stjepan Tvrtko I Kotromanić, rođen oko 1338. godine kao sin Vladislava Kotromanića i Jelene Šubić, stupio je na bosansko prijestolje 1353. godine kao petnaestogodišnji dječak. Vladajući kao ban do 1377, suočavao se s neprestanim sukobima s Ugarskom kraljevinom, koja je težila preuzeti bosanske rudnike i iskorijeniti bogumile. Njegova vladavina kulminirala je krunidbom za prvog bosanskog kralja 26. oktobra 1377. godine, čime je započela nova era u historiji srednjovjekovne Bosne, koja će trajati sve do osmanskog osvajanja 1463. godine.
Tvrtko je bio mudar vladar koji je svoje odluke prilagođavao okolnostima. Krunidba je uslijedila u povoljnom trenutku, bez neposrednih prijetnji i na vrhuncu njegove moći. U povelji upućenoj Dubrovniku se predstavio kao kralj “milošću Božijom”, nasljednik bosanskog i srpskog prijestolja, pozivajući se na porodično naslijeđe Nemanjića. Tvrdio je da mu pripada vlast nad oslabljenom Srbijom, što je odražavalo snagu Bosne i njegovu uvjerenost u uspjeh. Takav istup bio je nezamisliv bez vojne i političke snage.
Tvrtko je dobrim političkim potezima ojačao unutrašnje prilike i ostvario uspjehe u vanjskoj politici, značajno proširivši bosansku teritoriju. Bosna je pod njim obuhvatila dijelove današnje Hrvatske (Split, Trogir, Šibenik, otoci Brač, Hvar i Korčula), Crne Gore (do Nikšića i Kotora) i Srbije (Podrinje, Polimlje, Sjenica, Prijepolje). Osnovao je grad Novi (današnji Herceg-Novi) kao trgovačku luku i osvojio dalmatinsku obalu do rijeke Zrmanje, stvorivši “veliku Bosnu” – najmoćniju državu svog vremena u regiji. Politička stabilnost, kulturni i duhovni napredak učinili su ga najistaknutijim vladarom srednjovjekovne Bosne.
Tvrtkovo prijateljstvo tražili su brojni evropski dvorovi. Neoženjen, dobio je ponude za brak od više kraljeva, ali se odlučio za bugarsku princezu Doroteju. Mletačka Republika uvrstila ga je s porodicom u zlatnu knjigu počasnih građana, čime je potvrđen njegov ugled.
Na početku vladavine Tvrtko se suočio s ugarskim pritiscima. Kralj Ludovik prisilio je Dubrovnik da mu plaća “stonski dohodak” (1358.) i oteo zapadni Hum kao miraz svoje žene Elizabete. Godine 1363. Ludovik je poslao dvije krstaške vojske na Bosnu zbog “hereze” Crkve bosanske, ali ih je Tvrtko porazio kod Jajca i Srebrenika. Unatoč pobjedama, 1366. ga je bosanska vlastela zbacila, postavivši njegovog brata Vukića za bana. Tvrtko se brzo vratio na vlast uz ugarsku pomoć, ali se potom distancirao od Ludovika.
Tvrtko I iznenada je umro 10. marta 1391. godine i sahranjen je u Crkvi sv. Nikole u Milima kod Visokog. Naslijedio ga je rođak Stjepan Dabiša. Njegova smrt označila je kraj zlatnog doba Bosne, jer su unutrašnje borbe i osmanski pritisci oslabili kraljevstvo. Ipak, Tvrtko ostaje upamćen kao vizionar koji je od Bosne stvorio regionalnu velesilu, ujedinivši značajan dio južnoslavenskih zemalja i ostavivši neizbrisiv trag u historiji.
